Kao maturant sam između ispita na maturi – otputovao: To mi je bila najbolja odluka pa sam ju ponovio
Stres oko mature, izazvan upravo dugogodišnjim pričama o teškim pitanjima, strogim pravilima pisanja i činjenici da će ti taj ispit navodno odrediti život – je itekako stvaran. Nema maturanta koji se u ovoj ili onoj mjeri nije ‘usrao’ barem od jednog ispita na državnoj maturi. Da to izbjegnem, ja sam usred ispita na maturi – otputovao. Napravio sam to kao maturant još prije osam godina, i danas ponovno, kad opet izlazima na ispite mature. U oba je slučaja to bila super odluka.
Foto: srednja.hr
5. rujna 2011. godine. Prvi sati prvog dana prvog razreda srednje škole. Tad sam prvi put od nekog profesora čuo za državnu maturu. Bila je to profesorica fizike koja je svoj autoritet postavila odmah u startu tako što nas je, jednog po jednog, zvala pred ploču pa nam davala da pretvaramo mjerne jedinice.
@srednja_hr A što vi kažete, kako je prošao engleski? 😅 #justsrednjathings #srednjahr #matura #maturanti #matura2023 #drzavnamatura #fyp #foryoupage ♬ original sound – srednja_hr
Tko bi rekao da će nam netko takav četiri godine kasnije biti jedan od najdražih profesora. Ja sigurno ne. Ali tako je bilo. Ima nešto u tim profesorima koji su strogi, ali pravedni i puni znanja. No, to nije poanta ove priče. Poanta je da sam ja, kao i mnogi prije i poslije mene, bio dijelom generacije srednjoškolaca koje su svi preopteretili pričom o državnoj maturi.
Stres oko mature je stvaran
Kažem pričom jer sada, osam godina nakon što sam završio srednju školu i položio maturu, znam da je kod državne mature najteža i najnapornija baš ta četiri godine duga priča. Silni zadaci koje smo rješavali, eseji sa smjernicama i slušni ispiti na stranim jezicima. Sve kako bismo krajem svojeg srednjoškolskog obrazovanja mogli položiti ispit zrelosti i upisati jedan od milijardu javnih fakseva u državi.
Iako su nas za nju pripremali kao za apokaliptični scenarij, državna matura uopće nije toliki bauk. Vjerujte mi. Iako sam bio tek prosječan učenik, bez problema sam rasturio maturu i upisao faks koji sam htio. Matura mi je bila takva laganica u usporedbi s onim čime su me plašili u školskim klupama da sam osam godina nakon svoje stvarne mature odlučio ponovno izaći na ispite. Onako, iz fore. (Dobro, ok, i da srednja.hr ima neki kul content).
Međutim, taj stres oko mature, izazvan upravo dugogodišnjim pričama o teškim pitanjima, strogim pravilima pisanja i činjenici da će ti taj ispit navodno odrediti život – je itekako stvaran. Nema maturanta koji se u ovoj ili onoj mjeri nije ‘usrao’ barem od jednog ispita na državnoj maturi. Ja sam se, recimo, doslovno usrao prije testa iz Hrvatskog. Istini za volju, tome nije kumovao strah koliko punjene paprike koje sam jeo za večeru noć prije. Ali to sad nije ni važno.
Matura je sastavni dio života
Ono što je važno često se zaboravi, a to je da je matura sastavni dio života i da ga tako treba i tretirati. Isto kao što nećeš uoči i tijekom rođendana, godišnjice braka tvojih roditelja ili napornog tjedna na poslu prestati viđati ljude i potpuno se zatvoriti u svoju sobu, isto ne bi trebao ni trebala učiniti dok traje matura.
Ja sam imao tu sreću da sam se u srednjoj često družio s dobrim učenicima koji su imali bolje ocjene od mene. Oni su po inerciji nešto manje, kako sam ono maloprije rekao, ‘usrani’ kada su u pitanju ispiti. Pa tako i ispiti na maturi. To je ionako samo još jedan test na kojem će pokazati koliko znaju, a velika je vjerojatnost da će, obzirom na niske pragove prolaznosti, i bez pripreme dobiti veću ocjenu nego na jednom od školskih ispita.
Nakon izbornih predmeta, baš kao i vi, imali smo neku pauzu do posljednjih obveznih ispita državne mature. I umjesto da to vrijeme protratimo manijakalno ponavljajući i razbijajući glavu što će biti na kojem od nadolazećih ispita, mi smo – otputovali. Ne na neko daleko, fensi mjesto, već samo nekoliko kilometara dalje od grada u kojem smo živjeli.
Kupali se, pili, družili i – rasturili maturu
Prijateljica je, preciznije njena šira familija, imala neku staru kućicu kraj mora. Nije to bilo ništa specijalno, a kad kažem ništa specijalno mislim na – nema pitku vodu, podovi su beton i moraš paziti da te ne ubije struja dok pališ svjetla. Naš je cilj bio maknuti se od svih i svega i tim klošarskim odmorom započeti najdulje i, poslije će se ispostaviti, najbezbrižnije ljeto u našim životima.
Kupali smo se, pili, družili. Jeli prepečenu piletinu iz tave toliko stare da je u njoj svoje prve doručke jela valjda Jovanka Broz. Pili smo vodu iz one ogromne petolitarke jer nam se nije dalo baš prelijevati. Bili smo bez brige i pameti. Netko je dobio sunčanicu, netko samo pocrvenio. Malo smo se i posvađali na kraju jer znate kako to ide kad dvoje krene sprdati trećeg. Dok su se naši razredni kolege stresirali, o nama su pričali da nismo baš normalni. Drugi su nam se divili jer, eto, nas zaboli neka stvar za sve što se od nas očekuje.
Nakupali se, dobili boju, odmorili i – pogodite što – kad smo se vratili, apsolutno smo rasturili maturu. Ja i prijatelj smo upisali faks koji smo htjeli, a prijateljica na čijoj smo ‘vikendici’ potražili bijeg od kaosa mature je otišla u Dansku i ljeto provela kao au pair dadilja. Poslije je upisala faks koji joj se baš nije svidio, ali i to ju je kasnije dovelo do mjesta na kojem je danas.
Osam godina kasnije opet sam pisao maturu i otputovao s istim prijateljima
Prošlo je osam godina i ja sam, netipičan (da ne kažem nenormalan) koliko jesam odlučio iz fore ponovno pisati državnu maturu. Pisao sam Engleski i to mi je bilo baš lagano i onda shvatio da imam još dvadesetak dana do ostalih ispita. I znate što sam napravio? Da, isto što i prije osam godina. Malo sam se maknuo.
Ovoga je puta to bilo malo ozbiljnije (čitaj: skuplje). Prijateljica u čijoj smo trošnoj kućici započeli to davno ljeto sad je u Amsterdamu. Sad radi kao prava, profesionalna dadilja. Prijatelj koji je imao super ocjene i rasturio maturu je baš nedavno kupio auto i stan. A ja, gle, ja sam si uspio priuštiti tjedan dana na drugom kraju kontinenta. I to je uspjeh kakav od sebe ranije nisam niti očekivao.
I tako sam ja, osam godina nakon mature, završio, u neku ruku, na istom mjestu. Pobjegao sam od svega između matura s dvoje dosta bliskih prijatelja iz razreda. I bilo mi je, baš kao i onda, super. Neću vama savjetovati isto jer čvrsto stojim nogama na zemlji i znam da maturanti nemaju para da bi si priuštili takav put (barem većina njih), ali bih vam ipak nešto poručio.
Dozvolite si disati. Maknite se. Otputujte na neku svoju verziju trošne kućice ili neki svoj Amsterdam, ma koliko neznačajan ili nedalek bio. Odmorite i predahnite između ispita mature. Matura je početak ostatka vašeg života. A u životu često nećete dobiti predah dok si ga sami ne uzmete.
