Kratka horor priča – iščekivanje rezultata državne mature
Za mnoge, najbolji i najgori dio srednjoškolskog iskustva dolazi u isto vrijeme – u četvrtom srednje. Najbolji, jer, gotova je škola. Najgori jer, naravno, to znači za puno vas upise na faks. Agonija je to koja počinje negdje u drugom mjesecu kada se počinju računati prosjeci ocjena i prijašnji bodovi za upis, a završava tek krajem sedmog mjeseca, kada se održavaju upisi na fakultete…
foto: Pixabay
Studiranje je vrlo stresno, potvrdit će to svaki student. Oni bivši možda ne jer pamte samo dobre dane, ali probajte pitati nekoga kako mu je za vrijeme ispitnih rokova. Bit ćete sretni ako za odgovor dobijete nešto više od ubojitog pogleda.
Možda zato ima smisla to što su upisi na faks stresni, možda se radi o pripremama za studiranje. A možda je samo život jedna tuga. U svakom slučaju, u ponedjeljak dolaze rezultati matura. I možda budete imali sreće pa uspijete odmah ući na stranicu Postani student i možda budete odmah sigurno upali na faks koji vas zanima. A možda… Možda vas čeka vrlo stresan ponedjeljak, poput ovog…
Nedjelja navečer. Vrijeme za spavanje. Ležim u krevetu već 27 minuta sigurno. Nemam mobitel u ruci, no ne mogu zaspati. Vrtim se lijevo, pa desno. Ne pomaže. I dalje ne mogu zaspati. Uzimam mobitel u ruke. 02:36. Još malo pa je sutra. Još malo pa rezultati. Dobro, idem probati zaspati.
Što ako sam loše napisala maturu? Što ako ne upadnem na faks? Što ako mi bude falilo tri boda? Netko mora biti zadnji, netko mora biti onaj prvi koji nije upao. Što ako budem ta osoba? Kakve sam sreće, definitivno ću biti. Ok, prerano je za paničariti. Sutra ću brinuti. Mada bih mogla provjeriti kako trenutno stojim.
Ok, ulazim u Postani student. Moji rezultati. Aha, ok. Dobro, čini mi se da sam se digla za dva mjesta. Dobro je, moglo bi biti dobro. Da vidim koliko bodova imaju drugi. Aha, dobro. Mogla bih sada ići računa-NE. Idem spavati. Ok, gasim mobitel, okrećem se na lijevi bok i idem spavati. Nakon 49 minuta razmišljanja i zbrajanja imaginarnih bodova, uspijevam zaspati.
Budim se. Ok, jesu li došli rezultati?! Uzimam mobitel, vidim da je 06:23. Da, vjerojatno nisu još došli. Mada treba provjeriti. Ulazim na Postani student i vidim da nema rezultata, naravno. Ok, idem probati još malo odspavati.
Budim se. Ok, jesu li došli rezultati?! Uzimam mobitel, vidim da je 07:14. Da, vjerojatno nisu još došli. Mada treba provjeriti. Ulazim na Postani student i vidim da nema rezultata, naravno. Ok, idem probati još malo odspavati.
Budim se. Ok, jesu li došli rezultati?! Uzimam mobitel, vidim da je 08:37. Da, vjerojatno nisu još došli. Mada treba provjeriti. Ulazim na Postani student i vidim da nema rezultata, naravno. Ok, idem probati još malo odspavati.
Budim se. Prošlo je 11:15. Ok, sada je vrijeme za ustati se. Naravno, sanjala sam da su došli rezultati i da nisam upala na faks. Nadam se da taj san znači da sam ustvari upala jer sam predobro napisala maturu?! Ok, još malo i sve ćemo saznati. Vrijeme za doručak i bit će onda sve bolje.
Za doručkom nemam apetita ni za što, jedva uspijevam popiti kavu. U glavi imam sat koji odbrojava sekunde do izlaska rezultata. Jedino o čemu razmišljam su rezultati, jedino o čemu pričam su rezultati, jedino što trenutno postoji su rezultati. Iako ih još nema. No tu su, vrebaju me i čekaju.
Ok, još 37 sekundi do izlaska rezultata. Moram biti u niskom startu i onda odmah ući da vidim kako je prošlo. 10, 9, 8, 7, 6, 5, 4, 3, 2, 1, ULAZ. Pad sistema. Naravno, nisam ni iznenađena. Javljam se svima da provjerim što se događa, je li i njima pad sistema?! Ne samo u sustavu nego općenito, životno.
Nakon skoro sat vremena, uspijevam se ulogirati. Vrijeme je za kliknuti rezultate, no nemam snage. Sada kada to pogledam, nema povratka. Znat ću gdje sam, odnosno gdje nisam… Oklijevam, no na kraju, sa zadnjim atomom snage, klikćem na rezultate… Zatvaram oči od straha i kada ih otvorim, vidim da sam…. 182 od 180…. JE LI OVO REALNO?!
Agonija koja se danas, ovog trena trebala završiti, ustvari tek počinje. Iz sata u sat, rezultati se mijenjaju, a tako i moja pozicija. Nekad sam iznad 180, nekad sam ispod. Danima traje premještanje, sve dok se napokon ne zaključaju liste. Vrijeme je za posljednji pogled na rezultate. Bila sam 181 do ovog trenutka. Gledam i vidim da sam…!!
P.S.
Horor priče se krije u tome što je istinita i proživljena od strane autorice… Preživite maturanti!
