Loši rezultati na državnim ispitima iz Povijesti: Dvojica profesora za srednja.hr govore što se treba mijenjati
Povijest je predmet na kojem su osmaši na nacionalnim ispitima dobili najviše jedinica – manje od 20 posto točnih odgovora imalo je 22,7 posto učenika, a peticu je dobilo samo 0,1 posto učenika. Na ovogodišnjoj maturi situacija nije bila bolja – prosječna ocjena iz Povijesti je 2,9, što je pak najbolja ocjena na toj maturi u posljednjih pet godina. U čemu leži problem razgovarali smo s dvojicom profesora Povijesti u srednjoj školi.
Povijest | foto: srednja.hr
Na nacionalnim ispitima koje su pisali osmaši u ožujku ove godine najviše jedinica bilo je na ispitu Povijesti. Petina učenika nije uspjela zadovoljiti 20 posto točnih odgovora za dvojku. Preko 50 posto učenika dobilo je dvojku, petica je bilo samo 0,1 posto, a četvorki dva posto. Ovogodišnji rezultati na državnoj maturi pokazuju da je prosječna ocjena na Povijesti 2,9. To je bolje od prošle godine kada je prosječna ocjena bila 2,7 i zapravo najbolji rezultat u posljednjih pet godina.
Takvi podaci uvelike se razlikuju od zaključnih ocjena u školi. Naime, pristupnici na maturi prošle godine u školi su prosječno imali peticu, a na maturi dobili trojku. U čemu leži problem ovakvih rezultata doznali smo od dvojice profesora Povijesti u zagrebačkoj XV. gimnaziji, popularnoj zvanoj MIOC.
‘Malo je prekasno da bi se išta mijenjalo’
Boris Babajko rezultate na nacionalnim ispitima smjestio bi u rubriku ‘vjerovali ili ne’. Glavni razlog vidi u nemotiviranosti učenika.
– Ponoviti gradivo četiriju razreda Povijesti svakako nije lagan zadatak. Siguran sam da je mnogima bilo teško naći motivaciju za takav napor i izdvojiti toliko vremena za nešto što će im na kraju rezultirati običnom bilješkom u e-Dnevniku, kazao je Babajko.
Uz to, u obzir treba uzeti i vrijeme pisanja ispita. Babajko smatra da je i to što se Povijest pisala zadnja od svih osam nacionalnih ispita također moglo utjecati na takav ishod.
– Učenici su ispit iz Povijesti pisali na kraju ‘ubitačna’ tri tjedna u kojem su svaka dva dana pisali sveukupno osam nacionalnih ispita. U NCVVO-u kažu da će ovime učenici, roditelji i nastavnici dobiti povratne informacije o svojim postignućima. Što će oni svi s tom informacijom na kraju svog osnovnoškolskog obrazovanja? Malo prekasno da bi se išta mijenjalo, komentirao je Babajko o nacionalnim ispitima.
‘S Povijesti trebamo maknuti stigmu dosadnog i štreberskog predmeta’
Osim što ove rezultate smatra nerelevantnima, slično smatra i za samu maturu. Napomenuo je da odabir Povijesti kao izbornog predmeta na maturi nije obvezan kod upisa ni jednog studijskog programa, čak ni za same studije povijesti.
– Učenici često biraju maturu iz Povijesti kao rezervnu opciju da bi ozbiljnije pripremili neki drugi izborni predmet koji im treba za upis, često je to PiG. Velika većina sadržaja u Povijesti nije se mijenjala u odnosu na pretkurikularno doba. Veći se naglasak pokušao staviti na socijalnu, ekonomsku i kulturnu povijest, istaknuo je Babajko.
Dodao je da značaj tih promjena ovisi o volji i motiviranosti nastavnika da ih u svom radu primijene. Mišljenja je da je zadatak nastavnika zainteresirati učenike za Povijest.
– S predmeta Povijesti trebamo maknuti stigmu dosadnog i štreberskog predmeta te proširiti krug djece koja će se i nakon sveg formalnog obrazovanja na ovaj ili onaj način vraćati povijesti, spomenuo je Babajko.
‘Osim floskula i inzistiranja na nacionalnom identitetu, izostali su ciljevi’
Da treba mijenjati pristup podučavanju smatra i profesor Danijel Mrvelj. To što se ne mijenjaju temeljne postavke smatra da dovodi do degradacije predmeta koji će se nastaviti samo ‘odrađivati’ i ovisiti o pojedinom nastavniku.
– Povijest će biti zanimljiva, fora mjesto na kojem učenici uspiju popabirčiti određene ideje, ili će biti mjesto maltretiranja, pamćenja nepreglednog mnoštva (ne)potrebnih informacija koje će brzo ispariti, naveo je Mrvelj.
Kazao je da je stara paradigma poučavanja povijesti potrošena. Pristup je uvijek isti – prikazivanje pravocrtnog kretanja povijesti, od nastanka svijeta do današnje države. Upravo time povijest se nije ‘iščupala iz ralja politike’.
– Pokušaji reformi nisu imali dovoljno snage, a i pitanje je je li promjena i bila njihov cilj. Kompromisna rješenja nedavne ‘Škole za život’ možda su i najgore što se predmetu moglo dogoditi. Osim floskula i inzistiranja na nacionalnome identitetu, izostali su jasno definirani ciljevi, zaključio je Mrvelj.
