Matura iz Hrvatskog bila mi je teža nego što sam mislio: Vidi se da sam prije sto godina završio školu
Metonimija, epistolarni roman, obilježja baroka. Neke su to od stvari koje ti ne polaze za rukom kada, osam godina nakon što si završio srednju školu, ideš ponovno na maturu iz Hrvatskog jezika i književnosti. Današnja mi je matura, stoga, bila nešto teža nego što sam mislio da će biti. Podsjetila me koliko imam godina i koliko su oni mlađi, kao u mnogočemu, i u ovome u prednosti. Barem bi trebali biti. Jedinstvena razina ispita u jednom me aspektu oduševila, a to je – sažetak. Konačno smo počeli sve više ispitivati vještine i znanja koja će pristupnicima biti korisna ma kojim god smjerom krenuli dalje u životu.
Foto: Duje Kovačević, srednja.hr
Za one koji nisu vidjeli ili su već zaboravili, ja sam onaj tip koji je osam godina nakon srednje odlučio izići na ispite državne mature. Ponovno. Onako, iz fore (i da srednja.hr ima content kao nitko drugi).
@srednja_hr Je li i vama matura iz Hrvatskog ove godine bila teža od očekivanog? Pišite nam u komentarima 👇 #matura #prayforduje #maturaizhrvatskog #hrvatska #srednjahr #srednja #fyp #foryoupage ♬ original sound – srednja_hr
Jutro sam započeo s epizodom Black Mirrora
Nakon (valjda) uspješno savladanog Engleskog jezika red je došao na Hrvatski jezik. Baš kao i prije dvadesetak dana, noć pred maturu nisam gotovo pa uopće oka sklopio. Probudio sam se u 5:30, skuhao kavu i, as one does, pogledao epizodu nove sezone Black Mirrora. Malo da se uz taj horor pripremim na horor koji će uslijediti.
Krenuo sam nešto ranije nego zadnji put pa sam na mjestu gdje maturu pišemo mi ‘stari’ maturanti došao čak pola sata prije. Proceduru znate napamet. Opet smo slušali iste dosadne upute, lijepili sedamdeset i pet naljepnica pa usaftani u neklimatiziranoj prostoriji čekali da otkuca 9:00 sati da možemo početi pisati.
Čitanje s razumijevanjem, kao i inače
Moje je današnje iskustvo bilo nešto drugačije. Ovo je prvi put da se Hrvatski na maturi piše na jedinstvenoj razini i da ima tri odvojene ispitne cjeline. Meni je, dakle, ovo bila nepoznanica kao i svakom drugom kandidatu. Prvo su me dočekala pitanja s polaznim tekstovima. Tu nije bilo nekih većih iznenađenja. Tipični test čitanja s razumijevanjem. Dosta književnih, i širem društvu poznatih tekstova te jedan neknjiževni.
Kao novinaru, očekivano, najdraži mi i je i najbliži bio upravo neknjiževni tekst na temu odvajanja otpada i ‘zelenih’ mjera. Matura iz Hrvatskog u tom aspektu ispituje osnovnu čitalačku pismenost i sposobnost maturanata da shvate poante, poruke i okolnosti iz isječaka teksta. Nema tu neke filozofije.
Bilo je, neću lagati, tu i pitanja čiji mi se odgovori nisu nametnuli odmah na prvi pogled. Trebalo je malo razmisliti, pročitati tekst ponovno. Posebno ako si noć prije spavao otprilike tri sata. No, to ne predstavlja – ili barem ne bi trebalo predstavljati – nepremostivi problem. Samo zahtijeva od pristupnika pozornost i koncentraciju.
Bilo je i suza
Valja naglasiti da test mature iz Hrvatskog ipak nije puko čitanje s razumijevanjem. Ispituje se tu i znanje iz književnosti, bez (pomoći) polaznih tekstova. U tom sam dijelu ispita definitivno bio najslabiji, što ni ne čudi uzmemo li obzir vremenski odmah od mojeg zadnjeg sata književnosti u školi. Metonimija, epistolarni roman, barok… Sva specifična pitanja o navedenim pojmovima pretpostavljaju poznavanje teorije književnosti. Ovogodišnji maturanti, čak i ponavljači koji su maturirali prije godinu dvije, imaju prednost svježine gradiva.
I dok je moj vječni problem čekanje nakon što završim s ispitom, nekima je vremena nedostajalo pa im se dogodilo ono najgore što ti se može dogoditi na ispitu državne mature. Cura koja je sjedila klupu do mene nije stigla upisati rješenja na list za odgovore. Sudeći po tome da se rasplakala, pretpostavljam da je većina odgovora ostala nezabilježena, što je baš bed. Ali, jbg, i takve se stvari događaju.
Ne razumijem, doduše, ni zašto je toliko striktno pravilo da se odgovori ne mogu dopisati ako ti ostane vremena na kraju. Ipak je sve dio jednog ispita koji se tek na kraju pakira u zaštitnu vrećicu, a mnogima na koncu ostane nešto vremena. Možda netko iz NCVVO-a ima dobro objašnjenje za ovo, meni baš nije najjasnije.
Sažetak je bio super, a moja ruka baš i ne
Druga ispitna cjeline je nešto potpuno novo. Morali smo u 200 do 250 riječi napisati sažetak duljeg teksta o domaćoj zadaći preuzetog sa Školskog portala. Svojim riječima morali smo odrediti temu i namjenu teksta, predstaviti njegovu osnovnu misao potkrijepljenu argumentima koje je autorica iznijela. Naposljetku, morali smo i navesti stav autorice o toj problematici.
Ovo mi je vjerojatno bio sadržajno najdraži dio današnje, nove mature iz Hrvatskog jezika. Nešto što će nam koristiti u životu, neovisno o struci – sažeti, skratiti, odrediti što je bitno. Ipak, nimalo mi nije bilo zabavno to što sam sažetak morao napisati rukom. Iako nemam dijagnozu, nakon godina i godina svakodnevnog barem osmosatnog tipkanja, moje ruke nisu baš u najboljem stanju.
Već nakon desetak minuta osjetio sam bol i zatezanje. Zato sam, kao i na eseju iz Engleskog, koncept koristio samo za natuknice, a glavninu teksta pisao direktno u ispitnu knjižicu. Zbog nastale ću popratne neurednosti sigurno izgubiti bodove, no zadatak kao zadatak bio je poprilično jednostavan. Svaki bi ga (izvorni) govornik trebao riješiti bez problema.
Sve je dobro dok ne dođe na red Matematika
Dok mi je matura iz Engleskog jezika, kojoj sam pristupio početkom mjeseca, bila laganica, Hrvatski mi je jezik ipak bio nešto teži. Svježina gradiva, poznavanja književnih razdoblja i pravaca, stilskih figura ovdje igra ulogu. Kad sam bio maturant oslanjao sam se na sjećanje. I to poprilično uspješno. Sada je sjećanje izblijedilo pa sam se služio drugim trikovima. Prvenstveno sistemom eliminacije, a mjestimice sam, priznajem, nasumično pogađao odgovor.
Prelazak na jedinstvenu razinu iz moje je perspektive sjajna odluka. Materinski jezik, nakon završene osnovne i srednje škole trebali bismo znati na zavidnoj, a ne na osnovnoj razini. Uvođenje sažetka kao još jednog pisanog dijela ispita, uz obvezan esej, korak je bliže ispitivanju praktično primjenjivih znanja i vještina koje će svima, neovisno o tome što budu studirali i radili, biti potrebne.
Kako ću se osjećati sutra, preciznije, kako će se osjećati moja ruka nakon gotovo tri sata krasopisanja eseja? Ili preksutra kad skužim koliki sam zapravo tudum za Matematiku? Pitajte me sutra ili preksutra, danas ću se još malo praviti da nemam više nikakve obveze do kraja tjedna.
*Komentar je stav autora i ne odražava nužno stav redakcije portala srednja.hr
