Maturanti odahnuli: Nije bilo Kiklopa, a smjernice su dozvoljavale slobodu u izražavanju
Nešto manje od 26 tisuća prijavljenih kandidata na A razini danas je iz Hrvatskoga jezika pisalo školski esej. Time je završen prvi dio provjere obaveznog predmeta na državnoj maturi. Budući da su svi očekivali da će otvaranjem ispitnih materijala na papiru vidjeti Marinkovićevog Kiklopa, kandidati su odahnuli jer je ovogodišnji esej na višoj razini od njih zahtjevao poznavanje Krležina djela Povratak Filipa Latinovicza. Dojmovi maturanta zagrebačkih gimanzija su podjednaki.
Foto: screenshot
Nakon završenog pisanja eseja porazgovarali smo s maturantima zagrebačkih gimnazija koji su nam kazali da su uglavnom zadovoljni onime što se odnjih tražilo na eseju, a interpretativni esej ove godine dao im je dosta veliku slobodu u sastavljanju njihova rada.
Sve je lakše bez Kiklopa i općenite smjernice
Na zadovoljstvo maturanata Druge i Sedme gimnazije interpretativni esej kao i samo Krležino djelo pružilo im je mogućnost slobodnog izražavanja te kažu, smjernice ih nisu konkretno upućivale da pišu isključivo o ulomku koji se našao pred njima.
– Nije bilo komplicirano. Pišeš o glavnom liku kako 23 godine nije bio kod kuće. Uglavnom nije bilo kao i prošle godine da se radilo o uspoređivačkom eseju osim u jednoj smjernici gdje je trebalo opisati lika i usporediti ga s nekim drugim likovima koji se pojavljuju u romanima koje smo čitali iz srednje škole. Iako su smjernice bile dosta razumljive, bilo ih je dosta malo. Prva smjernica nam je bila da pročitamo tekst i da opišemo ideju cijelog romana, da obrazložimo tvrdnje i na kraju da povežemo s ostalim likovima, otkrila nam je Anamarija.
S njom se slaže i Marija iz Sedme gimnazije koja nam je priznala da je i više nego zadovoljna što se u ispitnoj knjižici nije našao Kiklop.
– Nije bilo teško, a i smjernice su stvarno bile lagane. U smjernicama se tražilo da usporedimo Latinovitza s nekim drugim likovima iz drugih književnih djela staviti u kontekst romana taj odlomak koji smo dobili i interpretirati taj roman i to je uglavnom to. Presretna sam što nije bio Kiklop i Šimićeva Preobraženja, priznaje Marija.
Kiklop je očigledno svima stvarao probleme jer se zadnji obrađivao, a Krležin Povratak je ipak djelo kojem su nastavnici i maturanti posvetili mnogo vremena.
– Bilo je lagano tako da stvarno ne mogu ništa reći protiv. Svi smo očekivali Kiklopa. Mislim, ja sam Kiklopa naučila jer su svi pričali o tome, a sad je problem jer se to obrađivalo zadnje pa nismo sve stigli pročitati, a Krležu smo mjesec dana radili tako da nije bilo problema tako da je ispalo super, tvrdi Marta koja dodaje da se iz smjernica nije nužno trebalo bazirati na predloženi ulomak, već se moglo interpretirati djelo u cjelini.
Povećane mjere sigurnosti prilikom dostave ispitnih materijala
Neki su na pisanje eseja došli neopterećeni jer im bodovi iz Hrvatskoga jezika nisu potrebni za upis na fakultet pa su iskreno priznali da većinu djela učenici i ne pročitaju.
– Većina nije pročitala dosta djela tako da nam je bilo svejedno što će biti. Bio je Filip Latinovicz. Gledam ja njega, gleda on mene i ništa; napisali smo nešto. Zapravo meni je bilo lakše zato što mi Hrvatski ne treba za upis na fakultet, ali mi je bilo glupo pisati B razinu, iskren je bio Filip.
Filip nam je također otkrio da je ovogodišnja dostava ispitnih materijala bila drukčija od dosadašnjih.
– Smjernce su ove godine bile nešto drukčije. Nisu bile unutar pakiranja s ispitnim materijalima, nego je profesorica 15 minuta prije ispita otišla isprintati. Bilo je oko pet smjernica i bile su dosta općenite tako da je to meni bilo malo teže, ali sve u svemu uspio sam, rekao je maturant.
Lovro iz Sedme gimnazije nije bio pretjerano oduševljen poput svojih prijatelja, ali u konačnici priznaje da je moglo biti i gore.
– Ne mogu reći ni da sam zadovoljan ni nezadovoljan. Iskreno, nisam očekivao da će biti Filip Latnovicz jer se Kiklop najviše spominjao pa sam njega očekivao, ali nisam razočaran kako samo napisao. Moglo je bit gore, ali i bolje no sve u svemu prošlo je nekako. Vremena je bilo i više nego dovoljno. Ja sam bio gotov za sat i pol ovaj ostatak vremena proveo sam da provjerim jesam li napravio neku grešku. Smjernice su nam dale dosta veliku slobodu u pisanju. Nisu točno određivale što moramo reći nego je svaki mogao napisati kako je netko doživio djelo što mi se sviđa, zaključuje Lovro.
