Ovogodišnji su maturanti ostali iznenađeni uspješnom provedbom državne mature, prvom u tko zna kojem broju godina. Po prvi put javnost nije bombardirana lošom provedbom ili nepostojećom zaštitom sustava – vezanom za tehnologiju, ljudske resurse ili pljačke škola.
Nakon četiri godine školovanja i načina rada koji je sve povezivao s maturom, priznajem da sam na ispite došla prestrašena, ali uvjerena da sam uz dobru koncentraciju sposobna za rezultate kojima težim. Testovi nisu bili užasavajući, ali napeta atmosfera koja je bila prisutna u učionici i koja je bila apsolutno nužna kako bi se sve provelo po pravilima, u nama je poticala određenu dozu panike. Promatrala sam učenike koji se osmjehuju ploči ispred nas, koji se križaju i čekaju dodjeljivanje papira te one koji poput mene promatraju stanje drugih. Ali, ja poslije nisam bila u stanju promatrati, jednostavno sam bila, kao i velika većina, zadubljena u ispit koji mi je kao usputna stanica do cilja – bez uspješnog prolaska neću stići do njega. Nakon ispita kolektivno bismo izašli pred školu i komentirali sve, od pitanja do odgovora, smijali se, odmahivali rukama i šalili na vlastiti ili tuđi račun. Komentari drugih učenika moje škole, ali i ostalih, ukazuju na potpuno poštivanje pravila što je zadovoljavajuće s obzirom na razne korupcije i varke koje su bile uočene zadnjih godina (a i one koje nisu uočene).
Pretpostavljam da nisam jedina koja je po završetku matura došla kući s velikim osmijehom na licu znajući da, iako još ne zna konačne rezultate, ima pravo odahnuti. Državna matura obavezna je za sve učenike koji su poput mene pohađali gimnaziju jer nam je ona zamjena za završni rad, a također je obavezna i za sve one koji žele na fakultet. Naravno, uz srednjoškolske ocjene, značajan broj bodova za upis odlazi upravo na tri glavna predmeta na maturi, hrvatski jezik, matematiku i strani jezik- najčešće engleski, a velika većina fakulteta uz ta tri glavna predmeta zahtjeva polaganje nekog od izbornih. Interesantno je da, iako nemamo konačne rezultate ispita državne mature, velikom broju učenika fakulteti nalažu ponovno uvedene prijemne ispite, čije cijene premašuju očekivanja. Tako da uz cjelokupno iščekivanje učenici unaprijed plate ispite na fakultetima za koje nisu sigurno hoće li ih uopće moći upisati.. (onda se ponovno dovedi u pitanje funkcionalnost mature, koje je imala svoju svrhu kada je uvedena..)
Uz olakšanje koje smo osjetili nakon završetka ispita, ključno je da se, oni koji imaju još obaveza vezanih uz fakultete, usredotoče kako bi uspješno konkurirali za željeno mjesto. Ovo je borba do cilja, sve što se sada događa su ‘sitnice’ koje se čine bezazleno u usporedbi s onim što nas u budućnosti čeka, ali upravo će ‘sitnice+ biti ključne za ciljeve u budućnosti.
*Komentar je stav autorice
