Maturantica gimnazijalka: Moja četvorka vrijedi više od one iz strukovne
Počinje mi se dizat kosa na glavi zbog izvlačenja nekih problema danas, nakon što su svi loše riješili hrvatski. Da, hrvatski je bio previše težak u odnosu na prethodne generacije, ali isto tako se moglo skupiti dovoljan broj bodova za prolazak ako se test riješavao isključivo logikom i odgovaralo na pitanja vezana za dani ulomak. Moje mišljenje je da su prethodne mature bile sramotno lagane te da bi se ubuduće trebalo naći neku sredinu između ovog današnjeg testa i prošlih. Nas se u najmanju ruku moglo upozoriti (službeno NCVVO) da smatraju da je potrebno postrožiti kriterije i da očekujemo nešto detaljniji test.
Zatim, ono što pojedinci svake godine izvlače na vidjelo jest pitanje stručnih škola i njihove kompetencije da riješe maturu i pitanje pravednosti. Istina, u nepovoljnom su položaju.. Ali isto tako je istina i da su oni sami birali svoju srednju školu,avelika većina je u strukovnim školama završila upravo zbog nedostatka bodova za gimnaziju, dakle zbog vlastitog nerada.
Uostalom, ne možemo reći da nisu bili upoznati s činjenicom da je gimnazija priprema za fakultet a strukovna škola za posao odmah nakon srednje škole. Dakle, oni su imali stručne predmete i zbog toga su spremni za rad, a gimnazijalci nešto općenitije i zbog toga bez fakulteta baš i nemaju šansi za zaposlenje. Jasna stvar je i da nije svaka škola ista niti svaki profesor ima isti način rada, ne zahtjeva istu količinu znanja. Ne mogu generalizirati pa reći da su sve strukovne škole lošije od gimnazija, no što se tiče mog grada, strukovna škola se ne može niti mjeriti s ozbiljnošću, disciplinom i zahtjevima moje gimnazije.
Tako da odgovorno tvrdim da njihova 4 iz Hrvatskog jezika ne može parirati mojoj. Zato ja postavljam pitanje koliko bi točno prema meni, mojim kolegama i svim ostalim gimnazijalcima koji uče i strane jezike, psihologiju, sociologiju, filozofiju i sl. a ne smatraju se (pred zakonom) dovoljno kompetentnima da rade u istim granama nakon srednje škole bilo pošteno izjednačiti nas sa stukovnjacima koji imaju gospodarsku matematiku i slične predmete ali i dozvolu da se istom bave bez daljnjeg školovanja, ulaganja i slično?
Nadalje, ono što je bitno reći, a mislim da je većina smetnula, državna matura nije provjera onoga što smo digli na pamet nakon trijžnjenja od norijada do jutros, nego provjera kontinuiranog rada, zalaganja, truda i znanja uloženog kroz 4 godine školovanja.
I posljednje, smatram li se pokusnim kunićem? Ta teza mi je daleko najnejasnija. Zar zaista većina maturanata, ljudi koji predstavljaju budućnost, smatra da trebamo odbiti napredak i razvitak samo zato što nećemo imati iste šanse? Zar zaista smatrate da je netko bezveze, iz dosade, odlučio da maturu treba postrožiti? Mislim da je odgovor očit i da bi ga svi trebali priznati i uhvatiti se eseja 🙂
