Nisam bio ni blizu odličnog učenika, ali sam rasturio državnu maturu: Evo kako sam to postigao
Nisam bio odličan učenik pa je moja priprema za državnu maturu bila specifična. Je li moj pristup bio dobar? Očito jest. Donio mi je riješenost od 90 i više posto na većini ispita, upao sam na sve fakseve koje sam prijavio, razbio tremu i sve je bilo – besplatno.
Foto: M. Gelenčir|srednja.hr
Kad ljudima danas, nakon jednog završenog faksa u Hrvatskoj, i drugog u inozemstvu, više godina rada i iskustva kažem da sam bio ispodprosječan učenik koji se gotovo svake godine bojao da će na popravni iz barem jednog predmeta, obično nastupi nevjerica. Ali istina je. Kao srednjoškolac nisam baš lako nalazio interes u školskom gradivu, a ono što me nije interesiralo, u duhu tipičnog pubertetskog bunta iz američkih sitcoma, nisam ni pokušavao razumjeti.
Znao sam što mi je činiti
Gledajući s odmakom, nije to bio naročito dobar pristup. Zapravo, bio je kriminalan, ali tako je kako je. Takav mi je odnos prema školi donio uglavnom trojke i nategnut prolazak ‘s četvorkom’ na kraju godine. No, zadnja se dva razreda u gimnaziji, premda ocjene brojčano nisu doživjele avangardu, nešto ipak promijenilo. Počeli smo učiti sociologiju, logiku, filozofiju, politiku i gospodarstvo, redom predmete u koje sam ja, inače nezainteresirani rebel without a cause, odjednom postao zaljubljen.
I super su mi išli ti predmeti, radovao sam se satima, zadacima, raspravama, ali… Budimo realni, zaljubljenost u socijalne teorije i filozofske misli nikada nikoga nije uspješno upisala na faks i sredila mu budućnost. Mislim, naravno da jest, nekad prije tristo godina, nekog buržoazijskog filozofa upravo je ta ljubav zauvijek zapisala u povijest. Ali ja sam živio u 2015., u relativno siromašnoj europskoj zemlji, tek smo izašli iz recesije. Ako ne odeš na faks s gimnazijom ti preostaje za minimalac prati suđe u sezoni, a zimi živjeti od socijale sa biroa. Znao sam što mi je činiti, moram rasturit’ tu maturu, upisat faks i ono, valjda već jednom zablistat’ u životu.
Krenuo sam s pripremama
Sasvim ozbiljno, ozbiljnije no što sam išta prije shvaćao u svojem putovanju kroz srednju, ja sam uzeo maturu. I ne, ne znači to da sam šest mjeseci išao na pripreme na koje su moji roditelji potrošili tri mjesečne plaće. Moji nisu imali para za to pa je i moja priprema bila ona bazična. Prvo sam sjeo i razmislio što želim pisati na maturi, koje razine obveznih, koje izborne ispite. Iskalkulirao sam da mi matematika, barem ona viša, u životu neće trebati, ali zato hoće logika, sociologija, politika i gospodarstvo i, naravno, više razine iz jezika.
Nakon toga sam, nema tu nikakvih iznenađenja, sjeo i učio. Skinuo sam doslovno sve prethodne verzije matura, i popisao sve prethodne teme za esej. Bez ikakve pripreme riješio sam one prve mature, zapisao svoj rezultat, pa onda zabilježio gdje zapinjem. Zatim sam prolazio kroz gradivo; ono što sam pogriješio u ispitu na maturi, to bih detaljno proučio, ono u čemu sam bio dobar letimično bih prolistao. I tako sam tjednima, malo čitao, a malo rješavao ispite s prethodnih godina.
Došao sam do maksimuma
Nakon nekog vremena, takvim sam načinom ponavljanja došao do svog maksimuma. Postigao sam određeni broj bodova na svakome od prošlogodišnjih ispita i to je bilo to. Na svakome od testova koje sam mogao bodovno provjeriti imao sam između 80 i 95 posto što mi je, neću lagati, bilo brutalno. Nisam, kao ni većina maturanata, pucao na to da postižem stopostotni rezultat; iako, da naglasim, u takvim ambicijama maturanata ne vidim apsolutno ništa loše, bio sam zadovoljan sa svojim rezultatima jer su bili daleko iznad onih u srednjoj.
Moj cilj je bio doći do određene razine razumijevanja i znanja te ju potom i održati do samog ispita. Malo štreberski, ali, nažalost, matura je u jednom dijelu takva; traži činjenice i specifične informacije, od gramatike, preko Ustava, naziva filozofskih djela pa do političkih pojmova. Posljednjih sam par dana prije ispita riješio zadnje dostupne ispite s proteklih rokova, a dan prije samih ispita sam uglavnom – odmarao. Jer i to je dio prave pripreme za tako važne ispite koji će ti odrediti budućnost. Na njih, nemojte to podcijeniti, treba doći odmoran i koncentriran.
Zašto je ovaj moj pristup bio dobar?
Bio je očito efektivan, s obzirom na to da sam iz većina predmeta dobio peticu i riješenost od 90 i više posto, te sam upao na sve fakseve koji su mi osobno dolazili u obzir za studiranje. Drugo, zato što mi je razbilo tremu; toliko sam ispita državne mature riješio kod kuće da mi je, na dan kad sam zapravo pisao maturu, sve već bilo poznato, od toga kako izgledaju knjižice, do gdje obavezno trebaš prepisati odgovore. Treće, zato što je bilo potpuno besplatno.
Jasno, ovo nije tutorial kako biti dobar učenik, poželjno je da imate kontinuitet znanja i vještina, koje ćete ponoviti i prisjetiti ih se uoči ispita na maturi, ali svi znamo da to nekad nije realno. Vrijeme nekad, kao ja pred maturu, ne možete vratiti, niti se isplati plakati nad svim nepravdama u ocjenjivanju. Iskoristiš ono što imaš i daš sve od sebe. Meni je pošlo za rukom, a siguran sam da će i nekim od vas.
