Od panike do mamurluka: Moje iskustvo pisanja mature
Pisanje državne mature čini se kao najvažniji događaj u životu većine srednjoškolaca. Ako idete u gimnaziju, za nju vas pripremaju od prvog dana prvog razreda. Ovo dobro zapamtite jer će vam biti na maturi rečenica je koju ste do sad čuli barem sto puta. Kad vam profesori zaključe ocjenu poprate ju zloslutnom opaskom da će se prava razina znanja ionako pokazati na državnoj maturi.
Foto: srednja.hr
Kao i većina gimnazijalaca provela sam svoje srednjoškolske dane u strahu od mature. Taj se dan u prvom i u drugom razredu još činio nekako apstraktan i dovoljno daleko, ali u trećem je bilo jasno da se opasno bliži i da se gradivo počelo gomilati. Trebalo je osim novog, kompleksnijeg gradiva utvrditi i sve ono što smo naučili (i usput zaboravili) prethodne dvije godine.
Većina mojih razrednih kolega išla je na dodatne pripreme za maturu, ali moji roditelji ih nisu mogli priuštiti. Sjećam se da sam se zbog toga osjećala prilično nespremno jer je prevladavajući dojam bio da ćemo biti potpuno izgubljeni bez dodatnih priprema. Tom su dojmu prilično pridonijeli promotori različitih tvrtki koje se bave pripremama za državnu maturu, koji su nas uvjeravali da nas profesori nisu ništa naučili i da maturu nećemo proći bez njihovog dragocjenog i malo preskupog znanja.
GMO, let na Mjesec…sve za što bolji esej iz engleskog
I dok su se neki pouzdali u dodatne izvore znanja, naši profesori, osobito iz obveznih premeta, su davali sve od sebe da nam dokažu da je upravo njihov predmet najvažniji i da se za njega moramo najopsežnije pripremiti. Tu je osobito prednjačio profesor engleskog jezika koji nam je od početka trećeg razreda zadavao najmanje jedan probni esej tjedno. Teme su bile najrazličitije, od genetski modificirane hrane do teorije urota o slijetanju na Mjesec. Gledajući unatrag, bilo je super razvijati vokabular na različitim temama, ali sjećam se da nam je svaka nova tema zadavala strah i trepet o tome kako će izgledati esejski dio mature iz engleskog. Sjećam se da sam u lokalnoj knjižnici prelistavala stare brojeve National Geographica na engleskom kako bi što više obogatila svoj vokabular.
Najviše me bilo strah mature iz matematike jer mi nikad nije bila jača strana. Dva puta sam za dlaku izbjegla popravni i nisam se osjećala spremno ni za osnovnu razinu mature. Profesorica matematike imala je znatno drugačiji pristup od svojih kolega: nas s osnovne razine uglavnom je puštala na miru i govorila da je niža razina mačji kašalj s kojom ni totalni antitalenti za matematiku neće imati problema.
Probila sam led ispitom iz psihologije koji je po rasporedu bio prvi te godine. Sjećam se da nisam dobro spavala tu noć i tješila sam se da je to samo izborni predmet koji mogu pasti i ništa se strašno neće dogoditi. Kad sam ušla u dobro poznatu učionicu gdje je za ‘čuvanje’ bila zadužena jedna od omiljenih profesorica i sjela na mjesto osjetila sam olakšanje. Nije bilo onako strašno kao što se čini, a čitav ritual s čitanjem pravila, otvaranjem vrećica s ispitima i pažljivim lijepljenjem naljepnica bio je iznenađujuće zabavan. Na kraju ispita imala sam osjećaj kao da mi je ogroman teret skinut s leđa: Odradila sam to. I nije bilo onako teško kao što se činilo. Zapravo, činilo se kao da su prethodne četiri godine bile pretjerano obojane strahom od tih 60 minuta. Naravno, nije još bilo gotovo, ali sad sam znala što mogu očekivati.
Legenda o plesačicama folklora
Slijedila je matura iz prvog obveznog predmeta, matematike. Sjećam se vala panike jer se prvih par zadataka činilo neuobičajeno teškima za osnovnu razinu. Sjećam se paničnih pogleda ostalih koji su govorili: Čekajte, jesu li nam zabunom dali višu razinu?! Mislim da su su gotovo svi ponovno okrenuli prvu stranicu da se uvjere da je riječ o osnovnoj razini. Hej, mi smo oni klinci kojima matematika više nikad u životu neće trebati! Jeste li zaboravili na to?, zavapila sam u sebi i odlučila prestati paničariti i riješiti barem ono što znam.
Na kraju sam zaključila da sam paničarila bez razloga. Većina zadataka zahtijevala je osnovno znanje matematike i logičko razmišljanje. Uključujući legendarni zadatak s plesačicama u folklornom društvu koji se kasnije prepričavao u društvu i danas ga se sjećaju svi koji su te godine pisali osnovnu razinu. Dovoljno je samo spomenuti folklorne plesačice i odmah imate temu za razgovor s tom osobom.
Slijedio je ispit iz engleskog koji je bio zaista lagan već na prvi pogled. Sjećam se provale smijeha u učionici kad smo saznali temu eseja: Facebook i njegov utjecaj na društveni život. Stvarno nismo mogli dobiti bolju temu, osobito kad je u pitanju bio vokabular. Hvala profesoru na hrpi eseja, ali na kraju nisu ni bili potrebni!
Znanje je potrebno, stres nije
Do posljednjeg ispita iz hrvatskog jezika matura više nikome nije bila bauk. Večer uoči ispita iz psihologije nisam spavala zbog stresa, a prije ispita iz hrvatskog zbog partijanja večer prije. Viša razina iz hrvatskog mi je možda bila i najteža, ne samo zbog mamurluka nego i zbog ogromne količine gradiva koju je obuhvaćala. Činilo se nemogućim zapamtiti sve lektire, likove, razdoblja, pravce i stilske figure. Tu je bila još i nesretna gramatika za koju su se svi pravili da ne postoji, uključujući našu profesoricu. Bilo je obuhvaćeno stvarno puno toga i dio vremena sam se osjećala kao da sam u Milijunašu. Osim što smo za odgovore na pitanja imali znatno manje vremena. No, malo improvizacije nije nikada na odmet, pogotovo s obzirom da je većina pitanja imala ponuđene višestruke odgovore. Par dana kasnije pisao se esej, gdje su svi nadali da nećemo dobiti usporedni esej ni poeziju. Dočekao nas je Kratki izlet Antuna Šoljana. U sebi sam se zahvalila profesorici hrvatskog koja nas je natjerala da pročitamo Kratki izlet iako je bio posljednja knjiga na popisu obvezne literature, umjesto da se bavimo gramatikom.
I to je bila ta strašna matura na koju su nas pripremali od prvog razreda srednje. Ne želim reći da su sati utrošeni na utvrđivanje gradiva i dodatne pripreme bili uzaludni. Naprotiv, mislim da matura nije bila toliko strašna jer smo bili dobro pripremljeni. Iako su se rezultati napeto iščekivali, svima je bilo jasno da možemo odahnuti što se tiče naše budućnosti. Nitko od nas neće ispasti propalica, barem ne zbog državne mature.
