Odgovor anonimnoj gimnazijalki: Je li sramota biti učenik strukovne škole?
Anonimno pismo gimnazijalke koje smo jutros objavili izazvalo je ne samo mnoštvo komentara na društvenoj mreži Facebook, već i reakciju jedne maturantice strukovne škole koja je odlučila ispričati drugu stranu priče. Požalila se kako se strukovnjake stalno omalovažava i smatra manje vrijednima, a objasnila je i zašto ono što je anonimna gimnazijalka iznijela, po njenom mišljenju, nikako ne stoji. Pismo prenosimo u cijelosti.
Poštovani,
Pristupila sam ispitima državne mature kao i još
nekoliko tisuća mojih kolega. Dolazim iz strukovne
škole i zadnjih dana imam osjećaj da bi me zbog toga
trebalo biti sramota.
Je li sramota biti učenik strukovne škole?
Prije četiri godine kada sam birala srednju školu odlučila
sam se Ekonomsku iz samo jednog razloga. Nisam mogla
znati kakva će mi biti budućnost te sam po završetku
te iste škole željela imati barem nekakvo zanimanje.
Zanima me dali je to nekakva sramota? Možda da bih
bila cijenjenija i ne omalovažavana trebala sam
upisati gimnaziju, jer zadnjih dana na račun nas
strukovnjaka samo vidim pogrdne nazive.
Da krenem s maturom. Svi mi koji nismo imali četiri
sata matematike tjedno smo zakinuti. Bez obzira
koliko smo vježbali, davali novca na instrukcije.
Nije ista stvar kada četiri godine imaš po četiri
sata matematike i kada ih imaš tri ili dva. Ali
mislim da me zbog toga nitko nema pravo gledati manje
vrijednom. Također ako nekome matematika ne ide,
nitko nema pravo nazvati ga glupom osobom i reći mu
da nastavak obrazovanja nije za njega. Isto tako,
meni ide engleski jezik. Sada kao mnoge osobe trebam
poslati pismo u kojemu ću popljuvati sve one kojima
engleski ne ide. Jer znate šta? Svi ste vi glupi a ja
sam najbolja. Tako ispada.
‘Naš sustav i dvosmislena pitanja na maturi nisu
toliki problem kao što je odgoj mene i mojih kolega’
Naš sustav i dvosmislena pitanja na maturi nisu
toliki problem kao što je odgoj mene i mojih kolega.
Dok god budemo gledali druge osobe prema tome u koju
školu idu, jer naravno svi gimnazijalci su divni
bajni i krasni, a mi strukovnjaci ništa ne vrijedimo,
u gadnome smo problemu. Taj problem je veći nego onaj
oko plesačica folklora, broju čestica u zraku koje su
se linearno smanjivale ili omjeru voćnog soka.
Da se vratim na maturu. Pisala sam engleski jezik na
A razini jer mi jednostavno ide. Ali ne smatram da
onaj tko je pisao njega na B razini je manje vrijedan
ili manje pametan od mene. Svi smo mi različiti i ne
idu nam iste stvari.
‘Gimnazijalac može doći na
fakultet i jednostavno ga rasturiti, ali može također
doći i pasti godinu’
Također bih se vratila na Ekonomski i Pravni fakultet
jer sam vidjela mnogo natpisa kako bi te fakultete
trebali pohađati samo učenici iz gimnazije. Uzmimo za
primjer Ekonomski fakultet, osobu koja je završila
ekonomsku školi te jednu koja je završila gimnaziju.
Po mome mišljenju ekonomist bi svakako trebao imati
prednost jer je četiri godine učio ekonomsku skupinu
predmeta i ima predznanje. Gimnazijalac može doći na
fakultet i jednostavno ga rasturiti, ali može također
doći i pasti godinu. Ili tražiti pomoć od osobe koja
je išla ekonomsku školu.
‘Mi strukovnjaci smo glupi naspram svih
ostalih’
Ali ipak, mi strukovnjaci smo glupi naspram svih
ostalih. Jer jednostavno strukovnjaci smo. Također
želim nadodati da svaki put kada kupite hranu,
sjetite se da su ju kuhari kuhali. Odjeću su vam
krojači šili. A mili moji sve to su strukovna
zanimanja i nisu manje vrijedna od vas. Bolje da se
spremate da ono što tek dolazi, nego da se brinete o
tome kako smo napisali matematiku. U drugim školama
može biti 10 puta pametnijih osoba a gle slučajnosti,
možda se školuje za ekonomista, tokara, stolara ili
čak soboslikara. Jer jednostavno zna što želi biti i
voli svoje zanimanje. Prije nego što nas nazovete
glupima sjetite se jedne stvari, i vi i mi ako ne
upišemo fakultet možemo se skupa prijaviti na burzu
rada i čistit toalete . Skupa. Sasvim jednaki.
S poštovanjem, Ivana.
