Osvrt maturantice Medicinske škole na maturu i nejednake pozicije gimnazijalaca i strukovnjaka
Bok, ja sam Adrijana, maturantica sam Medicinske škole Varaždin, a budući da je ovaj tjedan najnapetiji tjedan za nas maturante koji pišemo maturu željela bih se osvrnuti na to.
Piše: Adrijana Leskovar
Ispiti – ne smetaj foto:srednja.hr
Wow, matura, kad pišemo? Koji predmet? I onda pitanje da li smo se pripremali? Koliko? Za nas medicinare, točnije medicinske sestre opće njege/medicinske tehničare opće njege u cijeloj Hrvatskoj muči isti problem. MATURA.
Zašto? NCVVO zamislio je dobro maturu. Ipak neki kriteriji trebaju biti zadovoljeni za upis na željeni fakultet. No, da li je i dobro da imamo iste uvjete mi koji smo hrvatski, matematiku, strani jezik, fiziku, kemiju i SVE ostale predmete koji se ispituju na maturi imali samo dvije godine? Da, dobro ste pročitali. Dvije godine. I to prvi i drugi razred, kada imamo 15,16 godina. Ne razmišljamo o tome što će nam trebati za tri godine. Riješimo te prve dvije godine u kojima hrvatski imamo četiri sata tjedno.
Hrvatski na kapaljke u prve dvije godine
Tijekom našeg srednjoškolskog obrazovanja to je 280 sati hrvatskog jezika, dok je za usporedbu, uzimam učenika gimnazije, tijekom njegovog srednjoškolskog obrazovanja to 560 sati hrvatskog jezika. I sad svi pišemo ISTE ispite mature. Jer naše Ministarstvo ne želi nikoga izdvojiti nego se sve stavlja u iste pozicije. PITANJE JE JESU LI TO ISTE POZICIJE? Nitko ne uzima u obzir da mi te predmete nismo imali tri godine. I onda na kraju, počinju se žaliti da je matura bila teška. Što bi onda mi trebali reći? Koji za neke pjesnike nismo ni čuli. Nije bilo vremena za pojašnjavanje gradiva iz matematike, kao ni za obrađivanje svih cjelina iz kemije. Kad nekome nešto nije bilo jasno, to smo trebali riješiti doma sami. Jer ako bude objašnjavano u školi, gubimo sat i jedno gradivo preskačemo ili umjesto toga pišemo seminare.
Želimo li maturu napisati za više od prolazne dvojke trebamo se dobro potruditi uz svu praksu, završni rad i obranu završnog rada koji su nam bitni jer bez njih nismo završili školu. No tko danas ostaje samo na srednjoj školi? Svi bi željeli više i bolje. I onda tražimo knjige, skripte, zadatke da bi što bolje napisali i upali na željeni faks. A u školi nam pomognu i dodaju jedan sat tjedno hrvatskog, matematike i stranog jezika kao fakultativnih predmeta za faks. 32 sata kroz godinu? Wow!! U jednom satu uspijemo riješiti četiri zadatka iz matematike, jer trebamo se najprije prisjetiti kako se ti zadatci rješavaju. U hrvatskom spomenemo dva književnika jer trebamo vremena da se sjetimo koje pjesme, romane, tragediju su napisali. I nije da nekad to nismo znali, ali i da automobil ne vozimo tri godine trebalo bi nam vremena da natrag uđemo u rutinu.
Za sestrinstvo bitnija matematika nego zdravstvena njega bolesnika
Za nas medicinare najčešće birani faks je sestrinstvo. Trudimo se pet godina biti dobre sestre/tehničari. Učimo raditi sestrinske poslove i onda na faks umjesto nas upadnu gimnazijalci koji četiri godine griju klupe i uče predmete za maturu. Pa da, ipak je za sestrinstvo bolje da znaš hrvatski i matematiku nego zdravstvenu njegu bolesnika. A svi gore na vrhu vole ponavljati kako su pravila za sve srednjoškolce ista. Želimo li medicinski fakultet trebamo odraditi lavovski posao da bi uspjeli koji rijetkima na kraju i uspije.
Ovo nije samo moj stav. Ovo muči sve medicinare koji su ogorčeni poput mene saznanja da neće tako lako nastaviti svoj smjer na fakultetu. Čak i sestre u bolnicama razvrstavaju studente u skupinu medicinara i skupinu ostalih.
NCVVO, mislite li i dalje da smo svi u istoj poziciji? Hoće li se konačno pokrenuti dugo pričana reforma pa da se uvede strukovna matura?
Za greške u pravopisu se ispričavam. Nisam imala hrvatski 3 godine. 😀
