Ravnatelj se dirljivom porukom oprostio od maturanata: ‘Čak i spremačicama nedostaju vaši papirići’
Hrvoje Magdić, ravnatelj ogulinske Gimnazije i strukovne škole Bernardina Frankopana, od korona maturanata, kako ih je nazvao, oprostio se otvorenim pismom. Poručio im je kako je bilo neprocijenjivo gledati kako se od uplašenih klinaca pretvaraju u mlade ljude željne osvajanja horizonata budućnosti te zaključio kako su oni najbolja promocija svoje škole i grada.
foto: Marko Bičanić | srednja.hr
Pomalo tužno djeluju prazni školski hodnici i razredi u vrijeme kada bi, da su normalne okolnosti, sve prštalo od vašeg veselja, pjesme, smijeha. Ovo bi bio tjedan u kojem biste se opraštali od razrednika, profesora i svojih kolega. Tek u ovom tjednu postojali biste svjesni onoga što smo vam stalno govorili o tome kako vrijeme brzo prolazi i kako u trenutku dođe kraj školovanja, napisao je Hrvoje Magdić svojim učenicima.
‘Život piše zanimljive priče, a vaša je, u svakom pogledu, posebna’
Ravnatelj ogulinske Gimnazije i strukovne škole Bernardina Frankopana otvorenim pismom oprostio se od ovogodišnjih maturanata. Sjeća ih se, kaže, i kako su izgledali prije četiri godine.
– Kao da ste jučer stigli u novu školsku zgradu i uplašeno gledali koji će vas razrednik prozvati. Ovih dana održavala bi se maturalna večera, čuo bi se zvižduk po školi (sad kad je tišina tako nedostaje!), a škola bi se bijelila od papirića koje biste ranije podrapali iz bilježnica vaših ‘omiljenih’ predmeta, prisjetio se ravnatelj uz šalu kako čak i spremačima nedostaju papirići.
Maturantima je napomenuo kako je završetak njihova školovanja potpuno drugačiji jer se događa u nekim neobičnim okolnostima.
– Život piše zanimljive priče, a vaša je, u svakom pogledu, posebna. Kao da vam je netko oduzeo onaj vaš trenutak, vaših pet minuta na sceni, pod reflektorima života, na prijelazu iz dječje u odraslu dob. S druge strane, bit će poseban osjećaj pričati jednom svojoj djeci i unucima kako ste bili jedina generacija u povijesti škole (škola je nedavno proslavila 100 godina!) koja je kraj nastavne godine dočekala kod kuće (korona maturanti). Možda budete i ponosni na taj podatak u svojoj biografiji, piše Magdić.
‘Ako navratite do škole, uspomene će vas čekati’
Ističe da maturantima neki vjerojatno neće ni vjerovati kad više što su sve doživjeli.
– Bili ste jedna zanimljiva i drugačija generacija, nekako posebno pozitivna i vesela, nasmijana i duhovita. Ostavili ste u školi i u životima svojih profesora trag, upisali se u spomenar naše stogodišnjakinje i obećali joj da ćete se, kad god bude prilika, vratiti. Svima ste nam se ‘uvukli pod kožu’ i bili nam posebno dragi! U školi će i iza vas ostati upisane vaše uspomene, strahovi od ispitivanja, prve vaše ljubavi i izlasci, biseri profesora i vaših prijatelja kojima ste se smijali, mnoga putovanja i izleti, maturalac i različite aktivnosti u kojima ste sudjelovali. Sve te uspomene čekat će vas strpljivo ukoliko koji put navratite do škole. Zapisane za vječnost, istaknuo je ravnatelj.
Podsjetio je i na izreku Dostojevskog kako ‘u životu nema ništa uzvišenije, jače, zdravije, korisnije po budućnost od kakve drage uspomene…’.
– Profesori su se trudili prenijeti vam svoje znanje, pripremiti vas za ono što vas čeka i dati vam podršku na putu koji je pred vama. Iz razgovora s njima ovih dana vidim koliko im je stalo da se uspješno upišete na fakultete ili pronađete mjesto na tržištu rada, koliko vas gledaju kao svoju djecu i raduju se svakom vašem uspjehu. Svake godine kada jedna generacija odlazi profesor shvaća koliko je predivan njegov posao. Biti dio vašeg života i gledati kako se od uplašenih klinaca pretvarate u mlade ljude željne osvajanja horizonata budućnosti, neprocjenjivo je, smatra Magdić.
Postajete pisci svoje životne priče, kormilari svog broda
Maturantima je zahvalio na svemu što ostavljaju iza sebe, uz napomenu kako veliko hvala treba izreći i njihovim roditeljima koji su ih pratili i usmjeravali na njihovom putu i lijepo surađivali s razrednicima i školom. Kaže kako su oni sada ponosni do neba!
– Pred vama se otvara život, tako divan i izazovan, tako bogat i neistražen. Ovih dana postajete vladari tog prostora, pisci svoje životne priče, kormilari svog broda, a ja vam, od srca i iskreno, želim svako dobro i sve najbolje što zaslužujete! Budite svoji i s ponosom nosite ime svoje škole i grada kud god krenuli. Vi ste nam najbolja promocija, istaknuo je Mandić.
Svoje pismo zaključio je izrekom Marcela Prousta: ‘Mudrost se ne nasljeđuje, moramo je otkriti sami, na putu koji nitko ne može prijeći umjesto nas, niti nas njega poštedjeti’.
