Državna matura se u svom sadašnjem izdanju održava od 2010. godine, no svaka nova generacija pristupnika izaziva nove rasprave i zanimanje. Pripreme za maturu upisuju već od početka školske godine, prije ispita nagađa se o potencijalnim pitanjima, a u novinama izlaze pitanje s prošlih matura. Nakon polaganja komentira se jesu li pitanja bila postavljena na adekvatan način, javljaju se nostalgičari za vremenima prije državne mature i uvijek se postavlja isto pitanje, je li bilo lakše polagati maturu na klasičan način i nakon toga polagati i prijemne ispite ili je pak državna matura jednostavnija?
Osobe koje su maturirale prije 2010. godine, a htjele su promijeniti ili ponovno upisati fakultet, morale su također pristupiti državnoj maturi, pa tako imaju iskustvo polaganja i državne i „klasične“ mature. Mea Vučković jedna je od njih, i kaže kako je teško reći koja je matura bila lakša ili teža. S obzirom na to da državna, za razliku od klasične, ima više pitanja, samim time ima i više šanse za točnim, odnosno pogrešnim odgovorima.
Kao prednost klasične mature izdvaja usmeno odgovaranje pred profesorima koji te poznaju, zbog čega je moguće primijeniti svoje znanje na jednom pitanju i otići u širinu odgovora te tako nadomjestiti eventualan nedostatak znanja o konkretnom odgovoru, dok se na državnoj maturi traži točan i konkretan odgovor.
– Na primjer, na klasičnoj maturi sam imala pitanje o ‘Gospodi Glembajevima’ i kako se nisam mogla prisjetiti svih detalja o liku spomenutom u pitanju, koncentrirala sam se na definiranje psihološke drame i tako ostavila dojam da znam o čemu se u postavljenom pitanju radi, dok je u državnoj maturi nemoguće ponuditi dodatno objašnjenje. S druge strane, na državnoj maturi odgovori su već ponuđeni i u slučaju neznanja može se poslužiti sistemom eliminacije ili okušati sreću pogađanjem, priča nam Mea koja je završila Školu primjenjene umjetnosti i dizajna.
Proces pripreme za maturu bio je opušteniji i temeljitiji pri polaganju klasične mature, dodaje Mea, jer je s profesorima prošla svo gradivo koje je spomenuto u pitanjima i samim time je bilo lakše gradivo povezati s odslušanim predavanjima i komentarima profesora koji me ispituje. Kod pripreme za državnu maturu priznaje da je bila pod većim strahom i pritiskom jer je znala da postoji mogućnost da joj bude postavljeno pitanje koje u nastavnom programu nije bilo obuhvaćeno, zbog čega je pokušavala proći i obuhvatiti što više gradiva. U takvoj pripremi nije bilo prostora za shvaćanje šireg konteksta, već je izdvajala i pokušavala prepoznati samo najbitnije točke svake lekcije.
Način ocjenjivanja na državnoj maturi Mea smatra objektivnijim, no s druge strane ne ostavlja mogućnost nadopune odgovora niti primjenjivanja cjelokupnog znanja i samim time se lakše provući i osloniti na sreću, zbog čega se i sama koristila ‘eci-peci-pec’ metodom.
– Bez obzira na to što na klasičnoj maturi odgovaraš pred profesorima usmeno, manje je pitanja i traži se opširniji odgovor, smatram da je moja ocjena s klasične mature realnija ocjena mog znanja i njegove primjene, rekla je Mea.
Dodaje kako je u usmenom odgovoru lakše prepoznati koliko je netko upoznat sa zadanom temom i samim time ocijeniti nečije znanje i pripremu.
– Ako moram uspoređivati i odabrati što je bolje i objektivnije, rekla bih da je na klasičnoj maturi lakše i objektivnije prepoznati nečije znanje, dok je na državnoj lakše i objektivnije nekoga ocijeniti, zaključila je Mea.
Koncept pisanja državne mature na kojoj svatko od pristupnika dobiva lozinku podrazumijeva otklanjanje profesorske subjektivnosti, no usmeni bi se ispit trebao uvesti, barem kod polaganja jezika, smatra Andrea, koja je također prošla iskustvo dvostrukog polaganja mature. Prvo je polaganje mature prošla profesionalno, čak i štreberski, ali je sve bilo dosta stresno. Priprema za državnu maturu bila joj je usputna stvar, za koju se pripremala po „recikliranim ispitima“ koji su strukturno jednaki, a sadržajno promijenjeni.
– Na državnoj maturi nema izražavanja kritičkog mišljenja, zaključivanja, rješavanja problemskih zadataka“ komentira Andrea i dodaje kako je to olakšalo pripreme, ali se svodi na spremanje ispita na koje unaprijed znaš pitanja, pa se na sve može pripremiti i brojni učenici nauče gradivo napamet, što ne vodi prema društvu znanja. Najveći joj je stres prilikom polaganja državne mature bila sama organizacija koja je jako loša, jer je ispite polagala na sedam različitih lokacija u Zagrebu, a prijave za maturu počele su nekoliko mjeseci unaprijed za pristupnike koji nisu maturanti, kaže Andrea koja je završila jezičnu.
Organizacija mature na državnoj razini predugo traje i velik je financijski izdatak, osobito jer je nerealno odabrati deset fakulteta, naglašava Andrea, to zbog toga previše ljudi upisuje fakultete koje ne žele, a prva im je godina besplatna, što stvara dodatni trošak. Kao veliku prednost Andrea navodi osjećaj jednakosti i pisanje ispita u isto vrijeme na razini države, što smanjuje mogućnosti za varanje i upise preko veze, no treba se i dalje raditi na poboljšanju provedbe ispita i promjeni koncepta ispitivanja znanja.
