[Vodič za maturante] Nećeš valjda sve lektire pročitati
Lektire su uvijek nekako mučno razdoblje za učenike, bilo u osnovnoj, bilo u srednjoj školi. Popularnost čitanja opada i nisi kul ako si pročitao sve lektire. Sačuvaj me bože većeg zla da im se još i veseliš. A i lijeni smo. ‘Crni mačak’ Edgara Allana Poea ima svega šest stranica i opet ga ne pročitaju svi. Ove godine se nije našao na popisu lektira za maturu, pa kalkulacije o tome što će biti i što bi valjalo (ponovno) pročitati mogu početi.
Foto: flickr
Zamislite da sutra trebate pisati esej iz hrvatskog jezika. Odete spavati negdje oko 23 sata, kako ne biste slučajno zaspali sutra na ispit.
Ustajete se sat vremena ranije. Na pola ste se već spremili.
Mama se ih kuhinje dere da kakve to gluposti pišu na teletekstu, da kako nema ispita?
Nije ti jasno. Na trenutak pomisliš da je šala, ali se sjetiš da nije prvi april.
Pališ komp. Internet gori.
Službena obavijest postavljena oko jedan ujutro da su primjerci eseja ukradeni i da je esej odgođen za tjedan dana. Ne znaš bi li se smijao ili plakao.
Ovako je otprilike izgledao scenarij nas koji smo prošle godine pisali maturu, teško da ove godine može biti gore. Ipak, treba se pripremiti, za svaki slučaj da ne dobijete dodatnih tjedan dan učenja.
Nema kratkog izleta na drugi rok
Čim izađe popis lektirnih naslova za esej na maturi svi se hvataju za glavu, stavljaju kvačice pored pročitanih knjiga, plaču što nisu na vrijeme pročitali ‘Zločin i kaznu’ i u tolikim su patnjama da i Werther izgleda kao optimist.
Ovogodišnji popis lektira koje se mogu pojaviti na eseju iz hrvatskog se ipak nešto promijenio. Na višoj razini nema spomenutog Werthera (ali ima na nižoj) i ‘Crnog mačka’, svima obožavane ‘Madam Bovary’, ali ni ‘Kratkog izleta’. On je ionako bio kao klinac s kojim se nitko ne druži. ‘Madam Bovary’ je suprotno tome bila muza u pisanju eseja i školskih zadaća. Bit će da srednjoškolci vole priče o mladim promiskuitetnim damama. Uz to, popis se smanjio za jedan naslov za svaku razinu, pa tako viša razina broji 14, niža devet lektira. You lucky bastards.
Jedna knjiga manje za nadoknaditi. Ali, mora li se zbilja pročitati svaka lektira ili je to isto samo jedna od urbanih legendi? Nešto kao kad kažu da ne stigneš napisati seminar od 20 strana u jednom danu.
Nisam pročitala – sigurno neće to biti
Kada na popisu od 14 lektira shvatiš da poneku nisi pročitao/la, onda se pokušavaš izvući onim standardnim ‘ma neće to biti’, ‘kolike su šanse da od svih baš ta knjiga’, bla bla. Ako od nas 30 u razredu profesor prozove baš mene kada nisam spremna, onda je moguće da se i ta knjiga pojavi na eseju. I ako vas sreća prati poput mene, onda će definitivno biti baš ta knjiga.
Dakle, kocka je loša. To nije urbana legenda. Što ne znači da moraš ponovno čitati sve lektire jer pojma nemaš kakva sad simbolika brojeva u ‘Lovcu u žitu’. Ako znaš na što se skoncentrirati dok učiš/ponavljaš gradivo i to iskoristiti u eseju, zapravo nije bitno jesi li pročitao knjigu ili ne.
Fabula je najmanje bitna
Sad da me netko pita da prepričam ‘Patnje mladog Werthera’ ne bih znala što reći ni koju posluku porati. Ali ga znam citirati, uspješno upotrijebiti riječ ‘verterizam’ i sintagmu ‘personificirani pejsaž’.
Ono u čemu mnogi griješe kada pišu esej jest što se fokusiraju na radnju knjige. Nikoga u komisiji to ne zanima. Bilo da je esej usporedni, interpretativni ili raspravljački, od vas se zahtijeva znanje malo dublje od proste fabule. Zato se u učenju skoncentrirajte na neke osobitosti u svakom djelu, pokušajte povezivati djela po sličnostima (već tako si pomognite ako vas dopadne usporedni esej), naučite citat za svako djelo, jer to zbilja nije toliki posao, a donosi dodatne bodove. Plus, budeš faca kad u razgovoru iz topa ispališ Krležin citat.
Osim citiranja, važno je i smjestiti određeno djelo u vremensko-prostorne odrednice. Često će vam i to već puno reći o samome djelu. Ako pripada realizmu, sigurno ne govori o vilama i pastiricama. A i to vam uz neka druga djela istog pisca već zauzima cijeli prvi odlomak. Onda još samo 300 riječi i gotovo.
Ako niste pročitali sve lektire, nadam se da ste vodili bilješke na satu hrvatskog jezika, jer ono na što su vam profesori skretali pažnju zapravo i jest najbitnije u svakom djelu.
Zašto bih uopće čitao lektire?
Uspješan esej se može napisati bez čitanja, samo koliko će biti uspješan ovisi o vašem umijeću pisanja, pamćenja i količini pripreme koju ćete uložiti. Ali početna prednost definitivno ide onima koji su sve pročitali, čak i ako je to bilo prije četiri godine.
Lektire ne postoje kako biste vi bili budni do tri ujutro jer je sutra sat lektire. One su tu s razlogom, da vam na nešto ukažu, makar to bile specifičnosti baroka. Išla bih protiv svoje studijske grupe kada bih vam rekla da je čitanje loše i gubljenje vremena. Neke od tih knjiga bi bilo sramota reći da ne znate o čemu se radi i da ih niste pročitali. Ne moraju vam se svidjeti, ne moraju vam promijeniti život, ali su vrijedne.
I ne slušajte neotesance. Čitanje jest kul.
Ako ništa ne upali…
…možda se teme za esej pojave na Internetu.
