Igrom slučaja zagrebački maturanti 1980. nisu imali norijadu: Jedan od njih nam je otkrio i zašto
20. svibnja 2018.
U nekim krajevima Hrvatske maturanti već naveliko slave završetak srednje škole, dok je u većini gradova norijada jednodnevni događaj, koji će se odviti zadnjeg dana nastave odnosno 22. svibnja. Proslava ‘ulaska u svijet odraslih’ u Hrvatskoj se slavi već desetljećima, no 1980. godine zaobiđena je ta praksa. Naime, 4. svibnja te godine umro je Josip Broz Tito pa su se otkazivali i skraćivali čak i maturalci, a zajednička norijada zagrebačkih maturanata, također nije održana.
Norijada u Zagrebu 1986. / Screenshot: HTV
O tome nam je posvjedočio jedan od tadašnjih maturanata Damir Mihaljević, inače jedan od osnivača Udruga zavičajnih pisaca i slikara Požeško-slavonske županije “Matko Peić”. Kako je gospodin Mihaljević pjesnička duša, nismo ga reckali s potpitanjima, nego smo mu jednostavno prepustili da na hartiju izbaci emocije i doživljaje koji su se njemu i kolegama motale po glavi, kada su shvatili da se dugo iščekivana norijada neće održati.
Izdvojeni članak
– Bližio se peti mjesec i mi smo se već uveliko dogovarali o nadolazećem maturalnom putovanju a istovremeno nestrpljivo čekali kraj školske godine i famoznu norijadu, koju smo prijašnjih godina ljubomorno gledali kako starije generacije luduju a to je značilo da je kraj njihovim školskim “mukama”. Da, to je bila “kruna” završenog školovanja, točka na “i”. Kupovali smo iste majice, pisali flomasterima po njima sve i svašta i dogovarali rutu po kojoj ćemo se kretati po gradu. Sve je bilo spremno, samo se nestrpljivo čekao taj “naš” dan a onda k’o grom iz vedrog neba, 04.05.1980.objavljuje se smrt druga Tita. Bila je to nedjelja i u ponedjeljak baš nitko nije markirao jer smo s nekim strahom isčekivali daljnji razvoj naših planova za kraj školske godine. Tijekom sedmodnevne žalosti, situacija je krenula nizbrdo i dala je naslutiti razvoj nadolazećih događaja. Pojedini razredi otišli su na maturalac, ali bilo je i odustajanja od puta, kao i prekida i povratka s maturalca nakon dva-tri dana. Ostalo je još pitanje, hoće li biti norijade? Nitko konkretno u početku nije objavio baš ništa dok se mi sami nismo počeli interesirati, a u biti smo bili gotovo sigurni da norijade neće biti jer i samo ozračje napetosti, nekog straha, raznih zabrana, visilo u zraku. U državi borbena spremnost na najvišem nivou. Uz prethodna otkazivanja putovanja, kulturnih i drugih događaja, mogao se isčitati ishod. Konačno nakon nekoliko dana službeno se otkazuje i norijada, događaj koji smo četiri godine nestrpljivo isčekivali. Unatoč tome što smo i mi srednjoškolci bili tužni zbog Titove smrti, ujedno smo se osjećali i ljuti i ogorčeni što se to sve događa baš nama, našoj generaciji. Teško je bilo pomiriti se s tom odlukom (sada smatram da ne bi bilo primjereno) pa je velika većina razreda, na kraju godine, jednu subotu otišli u Big-Ben i tamo se “otkvačila” za rastanak, a ubrzo su neki već u šestom mjesecu otišli u vojsku. I dan danas, kada vidim srednjoškolce kako nore, osjetim neku prazninu, ta kockica nedostaje jer nismo proživjeli to što drugi jesu, a i mi smo željeli, prisjetio se Damir Mihaljević, inače tada maturant škole kojoj je sljednica Prva tehnička škola Tesla.
Kako nije bilo norijade pa onda ni prizora s nje, Damir Mihaljević nam je poslao fotografiju razreda iz doba dok je pohađao Saobraćajnu tehničku školu
Sugovornik nam na kraju napominje da je tamo išao zadnje dvije godine, dok je prve dvije završio u Saobraćajnoj tehničkoj školi, koja je onomad bila smještena u Jakićevoj, s istočne strane Dinamovog stadiona.
