Premijer Plenković pokazao svima kako se ne raspravlja: Nemojte ponavljati njegove greške
Ovih dana stranice novina i portala pune nadmetanja na relaciji Banski dvori-Pantovčak. U jeku uhićenja ljudi iz stranke na čijem je čelu, premijer Plenković rekao je da od pravosuđa i policije očekuje da na isti način procesuira i navodne koruptivne ljude iz SDP-a. Treba imati “iste aršine” za sve, poručio je. Predsjednik ga je kritizirao da poziva na linč, a premijer je onda posegnuo za dosta istrošenom retoričkom palicom.
Desetak visokih dužnosnika, što iz Vlade, što iz javnih institucija, a uglavnom članova HDZ-a, posljednjih je dana privedeno zbog sumnje na korupciju. To su popratili svi mediji, a očekivano je najviše pitanja upućeno premijeru Andreju Plenkoviću. Upravo njemu zato što neki od osumnjičenih dolaze iz stranke na čijem je čelu, a neke je kao premijer imenovao na visoke funkcije na kojima su se nalazili u vrijeme navodnih koruptivnih radnji.
Plenković je ovih dana, potaknut brojnim pitanjima, rekao da od pravosuđa i policije očekuje da procesuira i koruptivne ljude iz SDP-a. “Treba imati iste aršine” za sve, kazao je, a tu su poruku mnogi shvatili kao otvoreni pritisak na institucije. Tako ju je shvatio i predsjednik Republike Zoran Milanović koji je premijerov pokušaj okarakterizirao kao poziv na linč. Ustanovio je i kako Plenković treba biti oprezan jer kao premijer drži represivni aparat u svojim rukama pa slanje takvih poruka predstavlja „opasno ponašanje“. A onda je nastupio premijer i poručio predsjedniku:
„Bilo bi mu bolje da poštuje Dan državnosti nego da izmišlja konstrukcije koje ne stoje. Samo treba imati ista mjerila prema svima, nema pritiska“
Tko god se pita, s pravom se pita – kakve veze ima poštivanje Dana Državnosti s porukom koju je poslao premijer ili kritikom koju je uputio predsjednik? Apsolutno nikakve. ‘Bilo bi mu bolje da’ početak je mnogih, međusobno sličnih, posve nekreativnih retoričkih smicalica iza kojih se uglavnom kriju iste pogreške – zamjena teza i ad hominem. Radi se o, uglavnom namjernom, uvođenju novog pojma u raspravu kako bi se stvorio privid pobjede nad sugovornikom. Originalna se teza sugovornika (kritika poruke pravosuđu), dakle, zamjenjuje s novom (mišljenje o novom Danu državnosti). To se najčešće postiže nekim napadom na osobu i/ili karakter sugovornika (ne poštuje; izmišlja), što čini pogrešku ad hominem.
Zanimljivo, premijer je u drugom dijelu izjave i dao odgovor na kritiku premijera rekavši da samo treba imati ista mjerila za sve te da nema pritiska. Zašto to nije, bez retoričkih rekvizita, učinio odmah? Na kraju dana, koliko god vam njegova replika pobjedonosno zvučala, njome nije rekao ništa – barem ne prvim dijelom. Jedino je pokazao kako mu je, kao i predsjedniku, koncept pristupanja sugovorniku u dobroj vjeri slabo poznat. Ili je majka, ili je otac, ili netko cmizdri, ili glumi frajera. Njihova je komunikacija u zadnje vrijeme očito ništa doli predizbornih pokušaja skupljanja političkih poena strankama čiji su bili, ili još uvijek jesu, članovi.