I prije 10 godina fašnik u Drugoj bio je zakon: Maskirala sam se u kumicu s Dolca, a sve je blagoslovila moja baka Katica
Uvijek važan dan za zagrebačku II. gimnaziju generacije učenika već godinama obilježavaju raznolikim maskama, a ‘natjecanje’ u kreativnosti između razreda uvijek je bilo imperativ. Osim kreativnosti, bitan je i faktor humora – tko će svojom maskom više nasmijati frendove, ali i profesore. Kao i danas, i prije 10 godina u Drugoj su bile maškare, ja sam bila u 3. razredu i s još dvoje razrednih prijatelja maskirala sam se u bakicu. Za fašnički outfit pomogla mi je, a tko drugi, nego moja baka, baka Katica!
Maškare 2008. godine u tadašnjem 3.B II. gimnazije
Svi sadašnji i bivši učenici zagrebačke II. gimnazije iz Križanićeve, znaju da su maškare bitan dan u školi. Zapravo, svi mu se vesele i jedva ga čekaju, a praksa je i da su zamaskirani razredi taj dan oslobođeni odgovaranja i testova.
Prije 10 godina išla sam u 3.B razred u II. gimnaziji i s još dvoje prijatelja odlučila se zamaskirati u – umirovljenicu. Prijateljica je bila uglađena, ‘gradska’ bakica, prijatelja smo apostrofirali kao simpatičnog krezubog dedeka iz Zagorja, a na tom je tragu bila i moja maska. Seoska bakica ili kumica s Dolca, tako danas vidim svoju tadašnju masku.
Umirovljenički trio iz 3.B prije 10 godina
Da bih se pretvorila u debeljuškastu bakicu, za pomoć sam zamolila – a koga drugog nego svoju baku, baku Katicu. Baka mi je dala jednu od svojih marama, u koju sam potom zavezala kosu. Dala mi je i pepeljarke koje su mi povećale oči te crnu pregaču i heklani ogrtač s kojim sam se zaogrnula. Normalno da maska nije mogla proći bez nečeg heklanoga za križa, jer svim je bakama (i dedama) bitno da ‘ne zebu leđa’.
Haljinu s cvjetnim uzorkom iz naftalina modnih 90-ih izvukla je moja mama, no najzahtjevnije mi je bilo ‘zdebljati se’ za masku. Ispod haljine navukla sam ekstremno elastični steznik u koji sam, stvarno nemam pojma kako, utrpala četiri pravokutna jastuka kako bih postigla efekt ‘bujnih’ bokova i stražnjice. Trebalo je povećati i grudi, u čemu mi je poslužilo desetak pari čarapa.
Zatrpana u toliko slojeva, umrla sam od vrućine, ali mi je cijeli dan bilo mekano za sjediti s obzirom na obloženost tolikim jastucima. Bez obzira na sve, dobro smo se nasmijali, nasmijali smo i profesore i frendove, a taj dan nismo niti odgovarali niti pisali testove , što nam je dakako bilo najbitnije.
Živjele maškare!
