10 stvari koje će dočekati novog ministra ili ministricu znanosti i obrazovanja
Nasljednik ili nasljednica Blaženke Divjak imat će puno posla u mandatu. Veliki sustav znanosti i obrazovanja čeka mnoge promjene od osnovnih i važnih poput zaustavljanja prepisivanja, do nekih promjena cijelih Zakona. Izdvojili smo deset stvari kojima će se novi ministar ili ministrica morati baviti u svojem mandatu ako želi boljitak za sustav, pa tako i društvo.
Foto: Martina Gelenčir | srednja.hr
1. Prepisivanje
Jedan od problema koji je prisutan, a kojim se rijetko tko zapravo bavi. Prepisivanje se gotovo pa smatra normalnim, uobičajenim, no zapravo je pravi problem, a pisali smo o tome i da se radi o korupciji.
Prepisivanje na ispitima, kako u školi tako i na fakultetu, plagiranje seminarskih, diplomski, pa i doktorskih radova, ozbiljan je problem tim više što mnogi ne razumiju zašto je to uopće problem. Uz to, varanje je prisutno i na maturi, pa je tako i ove godine uočena prevelika sličnost na eseju iz Hrvatskog kod dvadesetak učenika te su im ti ispiti poništeni i moraju pisati novi esej. Novi će se ministar definitivno morati pozabaviti ovim problemom i prestati ignorirati postojanje i nekažnjavanje ili nedovoljno kažnjavanje istog.
2. Online nastava/ocjenjivanje
Školska/akademska godina vrlo vjerojatno neće moći biti “normalna” s obzirom na to da se od jeseni očekuje dodatni porast slučajeva zaraze koronavirusom. Novog ministra čeka priprema za tu godinu, odluka o načinu na koji će se nastava, ali i ispitivanje provoditi, te način na koji će se učenike ocjenjivati, a da se kvaliteta obrazovanja što manje naruši. Blaženka Divjak pripremila je tri moguća scenarija koja će novi ministar/ministrica morati proučiti i odlučiti hoće li prihvatiti.
3. Reforma obrazovanja
Pod ovom točkom podrazumijevamo reformu koju je ministrica Divjak odbacila (Cjelovitu kurikularnu reformu), i uvela Školu za život. Naravno, sve dobro što je učinjeno prethodnih godina u reformi obrazovanja na treba odbaciti, ali cjelovita i obuhvatnija reforma je hitno potrebna.
4. Nastava u jednoj smjeni
Nastavu u jednoj smjeni potrebno je uvesti na razini cijele države da bi se povećala kvaliteta obrazovanja, ali i života učenika. U školskoj godini 2019./2020. čak 823 škole u Hrvatskoj još uvijek su radile u 2 smjene, a imamo ih i nekoliko koje još rade u čak tri smjene.
5. Zakon o znanosti i visokom obrazovanju
Još jedan Zakon koji je Divjak obećavala promijeniti, no to se nikada nije dogodilo. Borba s visokim obrazovanjem je teška zbog pozivanja na autonomiju sveučilišta, pa će novi ministar ili ministrica morati pokušati puno više ako želi bolji Zakon. Naime, Zakon ne definira sveučilišnu autonomiju što (je) često dovodi(lo) do nejasnoća i sukoba oko nadležnosti institucija, a postojeći sustav napredovanja štiti mediokritete, ne nagrađuje izvrsne te u veoma nepovoljni položaj stavlja mlade znanstvenike i nastavnike.
6. Reforma Agencija
Trebalo bi razmisliti i o reformi Agencije za odgoj i obrazovanje i Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih.
Radi se o važnim Agencijama koje se bave edukacijom/usavršavanjem profesora, zadužene su za natjecanja učenika (podsjetimo da je ove godine upravo natjecanje učenika bio jedan od problema jer Agencija za odgoj i obrazovanje nije mogla pronaći način kako provesti natjecanja), a uključene su uveliko i u takozvanu Školu za život. Međutim, rad Agencija i nadležnost trebala bi se jasnije definirati.
7. Licenciranje ravnatelja
Novi ministar treba razmišljati i o uvođenju licenca za ravnatelje, što bi dovelo do profesionalizacije ove funkcije. To bi omogćilo da se ravnatelji biraju po kriteriju stručnosti te ih ne bi birala politika, no u Hrvatskoj se licenciranje ravnatelja stalno odgađa. Naravno, neki u ovome vide negativne strane, no ministar će o tome svakako trebati razmišljati jer je posljednji put rasprava odgođena do 2021. godine.
Osim ravnatelja, novi ministar mogao bi razmišljati i o licenciranju nastavnika.
8. Nacionalni ispiti
Nacionalni ispiti standardizirani su ispiti (isti za sve škole) kojima se provjerava u kojoj su mjeri učenici sposobni koristiti ključna znanja i vještine iz pojedinih nastavnih predmeta. Osim što povratnu informaciju o svom rezultatu dobivaju učenici, škola dobiva informaciju o kvaliteti nastave, a sve s ciljem praćenja i unapređivanja učinkovitosti rada u školama. Ovakvi ispiti provode se u zemljama u okruženju i temeljem njih stvaraju se nacionalni standardi. Kako kažu iz Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, sve je spremno da se ovi ispiti već sljedeće godine provedu u Hrvatskim školama, ali konačnu odluku o tome donose Vlada i Ministarstvo obrazovanja.
9. Prodaja studentskih domova/iksica
Prodaja domova problem je o kojem izvještavamo već nekoliko godina na početku svake akademske godine, a prodaja iksica jednako je problematična i ilegalna. U kolovozu 2017., kada smo krenuli istraživati pojavu kupoprodaje domova i Ministarstvu uputili imena preko sto ljudi koji su nezakonito prodavali ili kupovali mjesto u studentskim domovima. Upozoravalo se da je kazna za ilegalnu kupoprodaju mjesta u studentskim domovima čak i do 5 godina zatvora, no pravih sankcija za prekršitelje nema, a na preprodaju nadležni često zatvaraju oči. .
10. Kampus Borongaj
Priča o propalom projektu Kampusa Borongaj prolazi praktički neopaženo i od nje su dignute ruke. To je ustvari, malo koga briga, no da se realiziralo ono što se planiralo, imali bismo veće šanse za bolje visoko obrazovanje, ali i znanost. Još je 2007. godine završena prva faza tog projekta, no drugu nikada nismo dočekali. Nadležnost za Kampus dijele Sveučilište u Zagrebu, Grad Zagreb i Ministarstvo znanosti i obrazovanja, ali nijedno se više njime pretjerano ne bavi. Ministarstvo znanosti i obrazovanja njime se odavno nije bavilo uopće, no trebalo bi.
