U srednjoj sam tjelesni imala dva puta tjedno. Na faksu, prve dvije godine, jednom tjedno, sada više nikako. I taman me je počela hvatati nostalgija i nekakvo žaljenje za tim znojem i upalama mišića. Već me leđa bole od sjedenja, tijelo se osjeća kao da je tri puta starije nego što zbilja jest, pa sam pomislila kako mi nedostaje tjelesni u školi. Onda sam se sjetila svega što mi je za taj tjelesni bilo potrebno, pa me je prošlo.
Nekako sam uvijek taj dan kada sam imala tjelesni bila izrazito mrzovoljna. Znala sam da, osim što nosim školski ruksak koji je sam po sebi pretežak, moram nositi i vrećicu ili ceker u koju strpam opremu za tjelesni. I onda sam se malo zamislila o svim tim stvarima potrebnima za tjelesni i shvatila da ih je bilo puno previše za malo znoja i nekoliko lopti u glavu.
Sadržaj mog cekera bi izgledao otprilike ovako:
1. Čista oprema za tjelesni (ili ona od prošlog tjedna, ako se nisam sjetila izvaditi stvari iz cekera).
2. Mali ručnik, dezodorans i vlažne maramice – jer zašto bi tjelesni bio posljednji sat nakon kojeg odeš kući i otuširaš se, kad može biti usred dana pa takav mokar i smrdljiv sjediš u klupi
3. Volja za dolaskom u školu taj dan.
4. Volja za životom nakon tjelesnog.
5. Čarape bez rupa.
6. Steznik – jer ga nose svi koji izgledaju kao da znaju što rade.
7. Paketić ukosnica i gumica za kosu – jer trebat će cijelom razredu.
8. Kanister od pet litara pun vode.
9. Čokoladica za povratak među žive kad padneš u nesvijest od napora.
10. Ispričnica – ako sve gore navedeno zaboravite.