125 godina postojanja gimnazije dvaju hrvatskih nobelovaca

Prirodoslovno-matematička gimnazija u Osijeku smještena je u baroknoj Tvrđi, a poznata je po brojnim projektima i izvrsnim uspjesima svojih učenika, a pohađala su ju čak i dva nobelovca. Ove godine III. gimnazija slavi 200. rođendan Josipa Jurja Strossmayera te čak 125 godina od ulaska u zgradu u kojoj je i danas smještena.

III. Osječka gimnazija

Osječka III. gimnazija osnovana je završetkom rata, u rujnu 1992. godine, no njezina prošlost seže u daleku povijest isprepletenu mnoštvom priča.

Od vojne bolnice do gimnazije

Priče govore da su u Osijeku prije nekoliko stoljeća postojale tri gimnazije, koje su nastavile slijed svojih prethodnica (muške, ženske, građanske, a prije toga i isusovačke), a lokacija stare jezgre grada III. gimnaziju veže uz nekadašnju Isusovačku, osnovanu davne 1729. godine. Gimnazija je tada bila smještena u zgradu današnje Ekonomske škole u Osijeku, a 10. listopada 1890. godine s radom je počela u današnjoj zgradi, zbog čega se upravo na taj dan obilježava i Dan škole. 

U početku je to bila mala, zatim viša, a kasnije i visoka muška gimnazija, zbog čega je zgrada neprekidno mijenjala ime i poziciju, no ne i funkciju edukativne ustanove. Iznimke su bili ratovi, kada je zgrada služila kao vojna ambulanta, neophodna u razdoblju ratnih zbivanja. Njezina najveća prednost toga doba bio jest zaštićeni podrum i stara gradnja, prema kojoj su zidovi bili široki od 30-50 cm, što je predstavljalo izuzetno dobru zaštitu minskih udara. 

Obzirom na relativno loše poslijeratno stanje, škola je 2006. godine krenula s obnovom. Obnova je potrajala tri godine, za vrijeme kojih je bila dislocirana u Kampusu, a samo obnavljanje bilo je teško i skupo, obzirom da je škola spomenik nulte građe te edukativna ustanova. Boravak u Kampusu bio je nešto teži, no uz dobru suradnju svih djelatnika, nekadašnja vojarna prilagođena je potrebama učenika. 

– Iako vojarna nije imala adekvatne prostore, uspjeli smo se matematički prilagoditi širini i veličini prostora te smo ostali u slijedu našega rada, projekata, igrica i svega onoga što smatramo potrebnim za osjećaj sreće i upotpunjenosti naših učenika, izjavila je Snježana Barabaš – Seršić, ravnateljica III. gimnazije.

Izdvojeni članak

Osječka 3. gimnazija jedina u svijetu dala dva nobelovca

Škola koja veže čak dva nobelovca

Povratkom na ‘staru’ lokaciju, učenike je na ulazu dočekalo dodatno iznenađenje – ploča svih profesora i učenika koji su bili, ili jesu, članovi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU). Na ploči se nalazi više od 50 osoba, od kojih svakako treba izdvojiti i dva nobelovca iz područja kemije, Lavoslava Ružičku i Vladimira Preloga. 

– Priče Ružičke i Preloga međusobno se isprepliću, a te sitne pikanterije motiviraju učenike za daljnje istraživanje. Tako smo doznali da je gospodin Ružička pomogao Prelogu u Zurichu s prigodnom šalom, rekavši mu da će mu svakako pomoći jer ih ipak veže ista škola. Nakon što je Prelog dobio nagradu, htio ju je predati Ružički kao zahvalu za sve što je učinio za njega, no simpatični starčić na to se samo nasmijao i rekao da on svoju već ima. Osobno sam imala čast upoznati gospodina Preloga i ostala iznenađena kada sam vidjela da je jedan tako vrhunski znanstvenik zapravo vrlo jednostavan čovjek, napomenula je ravnateljica

ravnateljica Snježana Barabaš – Seršić/srednja.hr

Veliki uspjesi školskih projekata

Osim nobelovaca, školu pohađaju i danas brojni uspješni učenici, čiji vrhunski rezultati nerijetko nadmašuju regionalne razmjere. Do sada je dvoje učenika sudjelovalo na olimpijadi iz fizike, jedna djevojka na olimpijadi iz matematike te druga na olimpijadi iz kemije, čak dva puta. Trenutno se dva dečka pripremaju za olimpijadu iz kemije, a jedan mladić za olimpijadu iz fizike. Osim toga, učenik III. gimnazije nedavno je ostvario hrvatski rekord u brzini slaganja Rubikove kocke.

Škola, također, sudjeluje i u brojnim projektima, tako da su prošle jeseni učenici u suradnji s Udrugom Breza maloj djeci, uz pomoć pokusa, objašnjavali kako nastaju tsunami i zemljotres. Osim toga, škola uvodi i inovativnost u samu metodiku učenja. 

– Projekt Renesansa je bio zaista uspješan. Sve predmete, osobe, gradove i umjetnost prebacili smo u renesansu te prestali fragmentirano gledati na to razdoblje, a učenici su shvatili da se na ovaj način puno lakše i bolje uči jer imaju osjećaj da se sve to momentalno događa. Nakon toga smo odradili i Verdija, Wagnera, Žene u matematici te brojne druge projekte, a svakako planiramo i nastaviti s njima jer su rezultati koji se njima postižu zaista sjajni, izjavila je ravnateljica.

Drugačije razmišljanje vodi do uspjeha III. gimnazije

Kao što se može primijetiti iz projekata III. gimnazije, njihov rad je nešto drugačiji u odnosu na brojne druge škole, što smatraju svojom najvećom prednošću. 

– U školi se pokušavamo igrati i družiti, a samo učenje promatramo drugačije. Sama ocjena tu ne znači puno, ona je tu samo odraz trenutka, bitno nam je stvoriti čitavu lepezu znanja kojima će naši učenici moći ponosno mahati i nakon završetka škole, napomenula je ravnateljica. 

Osim toga, svi djelatnici škole iznimno se trude ostvariti dobru suradnju učenika i profesora te uvijek imati otvorena vrata za razgovor u bilo kojem trenutku, smatrajući da postavljanje na pijedestal, dodatno zanemarivanje i ekstremno kažnjavanje zapravo samo pokreće lavinu novih problema.