5 stvari koje sam naučio pišući seminare za novac
Na fakultetu se ne uči samo gradivo. Štoviše, velika većina stvari koje ćete naučiti za vrijeme studija nema veze s knjigama. Evo što je jedan student naučio dok je za novac drugima pisao seminare i eseje.
srednja.hr
Odlazak na fakultet mnogima je prvi sudar sa stvarnim svijetom i zrelošću. Ako su stvari u djetinjstvu crno-bijele, na faksu shvatite da život ima bar 550 nijansi sive.
Kada vas prvi put profesor sruši i spusti vas na mjesto, odjednom shvatite kako vaša pametna glavica nije predbilježena na uspjeh i uvažavanje bez rada. Kada prvi put dignete madrac i potražite ispalu siću da imate za menzu jer ste prošli tjedan izašli četiri puta, naučite da novac ne raste na drveću. Kada se izderete na cimera jer sluša glazbu prekasno, a onda ga sljedeći tjedan morate zamoliti da vam prepusti sobu da možete dovesti curu ili dečka, naučite da je važno održavati dobre odnose s bliskim ljudima.
Na faksu se, često uče i stvari koje uopće nisu moralne. Portal Cracked objavio je priču studenta, nazovimo ga Josip, koji je na faksu odlučio zarađivati sa strane pišući seminare i eseje za druge kolege.
Da se razumijemo u startu. Varanje i plagiranje je ne samo strogo kažnjivo, nego i potpuno nemoralno i kukavički. Josip je kroz svoj ‘posao’ ipak svašta naučio.
5. Ako ste spremni na varanje, naći ćete mnoštvo mušterija
Josip je s varanjem počeo slučajno. Njegov cimer je upravo nabavio novu verziju igrice Skyrim i planirao provesti vikend ubijajući zmajeve. Jedini problem je bio to što je za vikend trebao pisati esej.
– Ispričao mi je to u redu u McDonaldsu. U šali sam mu rekao da ću mu napraviti to ako me plati, na što je on rekao da može stati na bankomatu na putu do doma, ispričao je Josip.
U tom je trenutku vagao između svog integriteta i vlastite kopije novog Skyrima. Nije bio težak izbor. Priča o Josipovom novom obrtu brzo se proširila. Svidjela mu se ideja da zaradi malo sa strane. Narudžbe su počele pristizati.
Josip nije postao tražen plagijator jer je bio posebno dobar ili uspješan u tome. Postao je tražen jer je bio spreman prodati svoj integritet za novac. Tu ‘kvalitetu’ nemaju svi.
4. Tko su mušterije
Josipu je cijena jedne igrice brzo postala premala. Svi su si mogli priuštiti Josipove usluge. Jednostavno je bilo previše mušterija. Udvostručio je cijenu i odlučio da neće ići ispod nje. Prva lekcija o ponudi i potražnji.
Tko je bio spreman platiti tako visoku cijenu za jedan seminar ili zadaću?
Upravo oni od kojih to očekujete.
– Moje mušterije uglavnom su bili bogati razmaženi klinci. Oni koji su uzimali najlakše predmete kako bi imali više vremena za tulume i cuganje. Više ih je brinulo što ima u subotu nego što ima na ispitnom roku. To su bili klinci koji su mislili da se svaki problem može riješiti tako da se na njega baci lova. Vjerojatno nikada i nisu morali sami nešto raditi, rekao je Josip.
3. Seminar možda nije dobar, ali ni ne mora biti
Pisanje seminara za druge često je stresnije od pisanja seminara za sebe.
– Ako napišeš loš seminar za sebe, sam si si kriv i lakše prijeđeš preko toga. Ako zezneš tuđi seminar možeš očekivati sukob i traženje povrata novca, kaže Josip.
S druge strane, otkrio je i da mušterije i ne očekuju neki fantastičan rezultat.
– Većina njih zapravo samo želi proći, zaključio je.
Napisati prosječan i prolazan rad zapravo je vrlo lako. Često nije ni morao pročitati sve. Nije mu bilo jasno zašto bi itko plaćao toliko novca za tako jednostavan posao.
– Pogledao bih rubrike po kojima profesor ocjenjuje. To su uglavnom stvari koje seminar mora imati da bude prolazan. Odgovorio bi na pitanje s pomoću Power Pointa s predavanja i interneta. Udžbenici su pljačka. Sve imate na internetu, rekao je.
2. Postoje tehnike da se esej učini autentičnim
Josip nije bio popularan jer je pisao dobre eseje. Bio je popularan jer je pisao autentične eseje.
– Svaki put bi pitao mušteriju dali je ikada pisala za tog profesora. Ako jest, tražio bih da mi da esej koji već pisala kako bi mogao kopirati njihov stil pisanja, objašnjava Josip.
Kopiranje stila postalo je jednako važno kao i sam sadržaj.
– Trik koji sam koristio kako bi se kamuflirao je kopiranje mušterijinih pogrešaka. Gledao bi dali imaju preduge rečenice i rade li gramatičke greške. Jedna mušterija nije znala koristiti citate (takve stvari profesori pamte). Druga uopće nije stavljala zareze u tekst.
Josip nikad nije uhvaćen. To što je radio je svakako je bilo krivo i nije da se time može hvaliti, ali ako je zbog nečega uspio, uspio je zbog brige o detaljima.
1. Na kraju varate sami sebe
Najveća stvar koji je Josip naučio je to što je toliko toga naučio.
– Znanje koje sam stekao kroz sve ovo imalo je veći utjecaj na moj život nego novac koji sam dobio, mišljenja je Josip.
Svaki put kad bi morao napisati esej ili seminar o nečemu, Josip bi morao učiti o tome.
– Kad sam radio esej za cimera naučio sam zanimljive stvari o ekonomiji. Na kraju sam gledao prekrasne filmove Kurosawe, Truffauta i Fellinija, naučio interesantne filozofske koncepte… Jeste li znali da je ime Platon zapravo hrvački nadimak. Platonovo pravo ime je Aristokle? završava Josip.
Sve te stvari možda nisu stvari koje je došao studirati, ali ako vas ne zanima ništa osim ocijene, onda fakultet i nije za vas. najtužnije su zapravo priče onih koji su Josipove usluge plaćali.
Oni su ostali i bez novca i bez znanja.
