Akademik Silobrčić za Srednja.hr nakon odluke Ustavnog suda: Crna je budućnost hrvatske akademske zajednice i njezine čestitosti
Kao što smo jučer pisali, Ustavni sud svojom je Odlukom srušio Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju kao završnu razinu pri utvrđivanju mogućih kršenja Etičkog kodeksa. Isti taj Odbor prethodno je donio mišljenje o plagijatu ministra Pave Barišića, a odluku Ustavnog suda za srednja.hr komentira akademik Vlatko Silobrčić, član i bivši predsjednik saborskog Odbora za etiku. Nimalo iznenađen spomenutom Odlukom, Silobrčić nije optimističan u odgovoru na pitanje o budućnosti akademske zajednice i akademske čestitosti u Hrvatskoj.
Akademik Vlatko Silobričić foto: N1 i Ivan Klindić|www.ivanklindic.info
Ustavni sud RH u utorak je donio Odluku u postupku koji je u listopadu 2016. godine pokrenuo rektor zagrebačkog sveučilišta Damir Boras. On je, u ime Sveučilišta u Zagrebu, na Ustavnom sudu pokrenuo postupak ocjene ustavnosti i zakonitosti Izmjena i dopuna Etičkog kodeksa Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju.
Ustavna tužba podnesena je s tezom da si je Odbor, spomenutim izmjenama i dopunama Kodeksa iz 2015., nezakonito proširio ovlasti, uvevši hijerarhijski red odlučivanja prema kojemu je Odbor za etiku krajnja instanca pri utvrđivanju mogućih kršenja Etičkog kodeksa. U ustavnoj tužbi, rektor Boras pozvao se na Ustavom zajamčenu autonomiju sveučilišta, a Ustavni sud odlučio je da postoji formalna nezakonitost i neustavnost Izmjena i dopuna Etičkog kodeksa Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju.
‘Ni u jednom trenutku nisam dvojio da će sadašnji Ustavni sud donijeti spomenutu Odluku’
Tako se, odlukom USRH-a, ukida dio iz Etičkog kodeksa Odbora za etiku koji definira Odbor kao završnu razinu pri utvrđivanju mogućih kršenja Kodeksa.
Akademik Vlatko Silobrčić, član saborskog Odbora za etiku, a do prosinca 2016. i njegov predsjednik, za srednja.hr kaže da ni u jednom trenutku nije dvojio da će sadašnji Ustavni sud donijeti spomenutu Odluku. Ističe da je Odbor odlučio dopuniti Kodeks na temelju iskustva s mišljenjima etičkih tijela ustanova u kojima su se neetična ponašanja događala (op.a. u nastavku razgovora, Silobrčić se na njih referira kao na ‘lokalna tijela’).
– Ta ‘lokalna tijela’, ako bi uopće odgovorila na traženje Odbora, sastavljala su mišljenja koja su bila pogrešna, neobrazložena, nelogična i donijeta u okolnostima jasnoga konflikta interesa sudionika u odlučivanju. Dopuna Kodeksa Odbora trebala je osigurati da tijelo koje je imenovao Sabor RH (nacionalna razina), uskladi kriterije odlučivanja o kršenju etike u svome području djelovanja, kaže Silobrčić i podsjeća da je te dopune prihvatio saborski Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu, kao i sam Sabor, i to na sjednici na kojoj je on osobno podnio izvještaj o radu Odbora za etiku.
‘Naši sudovi nikako nisu mjesta za odlučivanje o kršenju etičnosti u akademskoj zajednici’
Silobrčić naglašava da je s dopunama Kodeksa sve bilo u redu, ali do jednog trenutka.
– Sve je s time bilo u redu dok se na sjednicama Odbora nisu pojavile ‘istaknute osobe’, i dok nisam bio ekspertni svjedok na sudu u dvama procesima u kojima sam se osvjedočio da sudovi, posebno naši, nikako nisu mjesta za odlučivanje o kršenju etičnosti u akademskoj zajednici, jer jednostano ne znaju, ili se prave da ne znaju, osnovne činjenice o pravilima znanstvenog i stručnog objavljivanja, govori nam akademik Silobrčić, a uz to, podsjeća da je poticaj za propitivanje ustavnosti dopune Kodeksa Odbora došao od vodstva Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Prema riječima akademika Silobrčića, inicijativa Pravnog fakulteta došla je nakon što je umirovljeni profesor tog fakulteta objavio knjigu s velikim brojem primjera plagiranja, kao i nakon velike polemike u javnosti.
– Rektor Boras i Rektorski zbor prihvatili su tu inicijativu i ona je, očekivano, vodila do sadašnje Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, pojašnjava Silobrčić.
U čijem će interesu funkcionirati sustav?
Akademika smo pitali i može li sustav funkcionirati bez nacionalnog tijela kao završne razine pri utvrđivanju nečasnog akademskog ponašanja. Odgovara nam da nesumnjivo može, kao što je funkcionirao i prije dopune Kodeksa.
– Pitanje je samo kako i u čijem interesu. Podsjećam samo na sve afere u hrvatskoj akademskoj zajednici. A koliko ih je još neotkrivenih!, kaže Silobrčić.
Osvrće se još jednom na sposobnost ‘lokalnih tijela’ da rješavaju kršenja etike u hrvatskoj akademskoj zajednici.
– Imate jasan primjer ministra Barišića. Ako se dobro sjećam, mislim da su bar četiri ‘lokalna tijela’ jasno rekla, bez suvislog obrazloženja, da nema govora o plagiranju, podsjeća Silobrčić na najrecentniji primjer ministra znanosti i obrazovanja.
Pesimističan pogled u budućnost hrvatske akademske zajednice
Na kraju, zanimalo nas je akademikovo mišljenje o budućnosti hrvatske akademske zajednice i njezine čestitosti u situaciji kada je odlučivanje o etički prijepornom akademskom ponašanju u potpunosti stavljeno u ruke samim sveučilištima i njihovim sastavnicama. Silobrčić nije optimističan.
– Mislim da je budućnost crna, ako se konačno iz vodstva hrvatske akademske zajednice ne maknu osobe, od kojih neke čak ni legitimnu međunarodnu manifestaciju ‘Marš za znanost’ nisu u stanju razumjeti, jer gledaju samo svoje interese, zaključuje Vlatko Silobrčić.
Podsjetimo i na jučerašnju izjavu bivše predsjednice Etičkog savjeta Sveučilišta u Zagrebu, docentice Vesnice Garašić, za srednja.hr. Prije svega, smatra da bi nacionalni Odbor za etiku morao imati pravo preispitati odluke etičkog tijela bilo kojeg sveučilišta ili znanstvenog instituta.
– Time bi se osigurala dodatna objektivnost u odlukama koju sveučilišta, u situacijama kada se radi o etičkim postupcima protiv visokopozicioniranih osoba, često nisu u mogućnosti u potpunosti zadovoljiti. Odluku Ustavnog suda stoga se ne može klasificirati kao dobru za sustav, kazala nam je jučer docentica Garašić.
