Ako će školska vojna obuka postati obvezan predmet, teško da će biti učinkovita
Kratka vojna obuka koju je kao školski predmet zatražio Domovinski pokret kako djeca ne bi postala ‘topovsko meso’, sama po sebi može ugroziti sigurnost učenika. Osim što bi takav predmet, ako je obvezan, potencijalno kršio ustavno pravo na priziv savjesti oko služenja vojske, besmisleno je obvezno siliti djecu da ih se uči vojničkim vještinama. Vojska koja je najsposobnija obraniti zemlju mora biti motivirana, a najmotiviranija je profesionalna vojska u koju ljudi ulaze bez prisile.
Screenshot: YouTube; MORH
Ugroza od ‘istočnog melosa’ zbog kojeg je Domovinski pokret (DP) predložio novi predmet u školi u kojemu bi se najmlađe učenike podučavalo hrvatskoj kulturi, tradiciji i nematerijalnoj kulturnoj baštini, iznenadio je mnoge. DP njime želi odvratiti mlade od cajki, ali zadiranje u školstvo zbog velikih posjeta koncertima Aleksandre Prijović činilo se pretjeranim za standardne kritike obrazovnog sustava. No, brzo se DP svojim prijedlozima promjena u školstvu vratio u okvire na koje smo naviknuli od političara koji su orijentirani ‘desnije od centra’: pitanje vojske, odnosno obaveznog upoznavanja mladih s vatrenim oružjem.
Tako je Mario Radić, DP-ov saborski zastupnik i zamjenik predsjednika te stranke tražio ministra obrazovanja Radovana Fuchsa i ministra obrane (MORH) Ivana Anušića uvođenje školskog predmeta kratke vojne obuke, barem za srednjoškolce, želeći da učenici znaju barem neke osnove.
– Mi si ne smijemo dozvoliti da u slučaju neke ratne ugroze djeca budu topovsko meso. Između Ukrajine gdje je rat i Hrvatske je samo jedna zemlja. Mađarska graniči s Ukrajinom, a Hrvatska s Mađarskom. Mi kao Domovinski pokret smo predlagali osnivanje nacionalne garde, rekao je Radić na novinarskoj pressici. Dodao je i da je uvjeren kako cijeli predmet može brzo biti stavljen na dnevni red i profunkcionirati.
Povratak vojnog roka je u svojoj prvoj predsjedničkoj kampanji zagovarala i bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, a otkako je buknuo rat između Ukrajine i Rusije, u desničarskim krugovima se o tome sve više priča i raspravlja o toj ideji. Ovog je tjedna i MORH potvrdio kako radi na konceptu kraće vojne obuke, a u medijima su se pojavili i navodi da bi bila riječ o obveznoj obuci u trajanju od 30 dana. Međutim, iz MORH-a su opovrgnuli te navode. Unatoč potvrdi da rade konceptu, poručili su da je prerano govoriti o detaljima. No, prijedlog školske vojne obuke, u najboljem je slučaju vrlo upitne učinkovitosti, a u najgorem, može biti prilično opasan.
Pravo na priziv savjesti: Vojna obuka bez civilne alternative je ilegalna?
Valjalo bi podsjetiti kako je Hrvatska ‘zamrznula’ obvezni vojni rok prvog dana 2008. godine. Često se naglašava da je vojni rok zamrznut, a ne ukinut zato što je i dalje ostala obvezna evidencija punoljetnih osoba u vojni registar, ali više ne moraju služiti vojni rok. No, čak i kad je vojni rok bio obavezan, u skladu s ustavom i zakonima, hrvatski građani su i tada, kao i danas, imali pravo na priziv savjesti.
– Vojna obveza i obrana Republike Hrvatske dužnost je svih za to sposobnih državljana. Dopušten je prigovor savjesti onima koji poradi svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti u oružanim snagama. Te su osobe obvezane ispunjavati druge dužnosti određene zakonom, jasno stoji u članku 47. Ustava Republike Hrvatske, na čijem temelju su donesene i dodatne odredbe koje naglašavaju to pravo u Zakonu o civilnoj službi (šesti članak) i Zakona o obrani (24. članak).
Stoga, kada su se punoljetnicima 2000-tih dijelili pozivi na službu, mogli su odabrati tzv. civilno služenje. Sabor je zamrznuo vojni rok upravo kada je statistika pokazala da više ljudi odlazi u civilnu nego vojnu službu, a budući da se tada i očekivalo naposljetku ostvareno pridruživanje NATO savezu, vlasti su se odlučile osloniti na profesionalnu vojsku. Budući da Hrvatska ipak treba novačiti nove ročnike, na snazi je trenutno dragovoljno vojno osposobljavanje, a svi zainteresirani za taj program se MORH-u mogu prijavljivati cijele godine.
Budući da aktualni zakoni i Ustav omogućuju građanima odbijanje služenje vojske, DP-ov školski predmet bi eventualno mogao imati smisla ako bi se organizirao kao izborni predmet. Ali njegovo guranje kao obveznog predmeta koji bi svi trebali slušati, potencijalno je u sukobu sa zakonodavnim okvirom i pravom na izbor koji je garantiran svima koji imaju hrvatsko državljanstvo. Ako se uvede predmet u kojemu bi učenici učili pucati iz vatrenog oružja, u skladu sa zakonom, trebalo bi uvesti istovremeno i predmet koji bi one učenike koji izraze priziv savjesti, učili stvari iz domene civilne zaštite, poput pružanja prve pomoći, spašavanja ljudi u situacijama elementarnih nepogoda i slično. Dakle neka vrst obaveznog predmeta prve pomoći. To se već sada kao izborni predmet nudi srednjoškolcima te učenicima sedmog i osmog razreda koji sa svojim nastavnikom žele sudjelovati na državnom natjecanju koje redovno iz godine u godinu organizira Hrvatski crveni križ.
Vojne vježbe nisu bezazlene ni za one s dugotrajnom obukom
No za potrebe rasprave, kada bi se uveo predmet koji DP predlaže, bez alternative za one koji imaju priziv savjesti, vrlo je upitno koliko bi taj predmet zapravo bio koristan i pripremio nove generacije za eventualni ratni scenarij. Iako Domovinski pokret navodi da je njihov cilj pobrinuti se da djeca u slučaju rata ne budu ‘topovsko meso’, ostaje pitanje na koji bi način u sklopu škole mogli napraviti i vojnu vježbu u kojoj bi se učenici mogli okušati u svemu onome što rat donosi, poput padanja granata i neprijateljske paljbe. U teoriji, nije pretjerano teško donijeti oružje, pokazati kako se ono rastavlja, sastavlja, puni i i naći prostor za vježbanje pucanja. Ali, u pravom ratu, stvari su malo kompliciranije jer mete, ne samo da se kreću, već i uzvraćaju paljbu. Ne pripreme li se vojnici kako spada ne samo za pucanje već i sklanjanje od neprijateljske vatre, postaju upravo ono što DP tvrdi da želi izbjeći: topovsko meso. Zato profesionalni vojnici i rade vojne vježbe, simulacije napada i obrane.
Nažalost, te vježbe koje samo simuliraju bitku ili određene vojne akcije, same su po sebi riskantan pothvat. Tako su u kolovozu 2012. godine dva vojnika bila ozlijeđena na vojnom vježbalištu u Cerovcu pokraj Karlovca. Kako je tada pisao Dnevnik.hr, dva su vojnika srećom bila samo lakše ozlijeđena kada je vježbovna eksplozivna naprava eksplodirala tijekom vježbe te ih zasula komadićima pijeska, zemlje i komadićima kamenja po glavi, rukama i tijelu. Uz, to, 2018. su se u medijima pojavili i napisi da je pokraj Knina na poligonu ‘Crvena zemlja’, tijekom vojne vježbe bilo ozlijeđeno osam vojnika i dočasnika. Iako je tadašnji ministar obrane Damir Krstičević, kako prenosi Novi list, opovrgnuo optužbe da je MORH pokušao prikriti slučaj, činjenica je da se ozljede u vojnim vježbama događaju i to punoljetnim osobama koje su svojevoljno pristale ići u vojsku, a koje su prije tih vježbi prošli malo više od ‘kratkog tečaja’.
Čak i ako bi DP učio djecu, kako kažu, ‘samo osnove’ vjerojatno bez potencijalno opasnih vojnih vježbi i simulacija, svejedno i obično učenje rukovođenjem oružjem može biti vrlo opasno. Nezgoda pri pucanju se uvijek može dogoditi, pogotovo ako učenici nisu oprezni, a nastavnik ne uoči moguću opasnost na vrijeme. Bi li roditelji bili sretni da njihovo dijete mora obvezno polagati predmet o vojsci prilikom koje se ozlijedio?
Brojke nisu sve: Dobra volja je jača od prisile
Profesionalna vojska Hrvatske broji oko 15 tisuća vojnika, za što brojni analitičari navode da je premalo za obranu Hrvatske. No, osim što bi, prema NATO povelji i druge vojske pakta uskočile sa svojim trupama, sama činjenica da je SAD najmoćnija svjetska vojska (a u SAD-u nema obveznog vojnog roka), pokazuje da je bolje imati profesionalnu vojsku nego onu koja računa na ljude koji su prošli obuku iz obveze ili prisile. To su nam ilustrirali i ratni događaji u Ukrajini.
Rusija ima obvezni vojni rok bez priziva savjesti i po svemu sudeći, planovi njihove ofenzive u veljači 2022. godine su se osujetili, između ostalog i jer su i brojni ruski vojnici služili vojsku jer su morali, a ne jer su htjeli te nisu bili dovoljno motivirani za odlazak u borbu na početku ofenzive. Dakle, možda bi DP-ov prijedlog na papiru povećao brojno stanje onih koji imaju iskustva s naoružanjem, ali to ne garantira i da će obrambeni kapaciteti doista biti bolji. I danas brojni učenici treniraju streljaštvo, ali nije ista stvar pucati u papirnatu metu i u stvarnu osobu. Ubijanje, čak i kada vas ne prati pravna krivnja, već dapače, država vas možda i nagradi kakvim ordenom za hrabrost, nije nešto što svi mogu napraviti niti dobro psihički podnijeti nakon što to naprave.
Umjesto tjeranja učenika da pored svih školskih obaveza imaju još jedan vojnički predmet, puno je bolja opcija podrobnije objasniti mladima što im vojska može ponuditi u smislu karijere i životne perspektive, kako se u nju prijaviti i nadati se da će to potaknuti ljude koji se moralno ne protive rukovanju vatrenim oružjem na bavljenje tom profesijom. No naravno, samo za one koji to žele.
*Komentar je stav autora i ne odražava nužno stavove redakcije.
