Ako idete u ovu srednju, velike su šanse da ćete ‘rasturiti’ maturu iz Matematike: ‘Škola smo za one s puno pitanja’
Ovo nije škola za genijalce, nego za učenike koji žele raditi i koji su jako znatiželjni’ – tim nam riječima opisuje svoju srednju školu učenik Slaven Alfirević. Ovu gimnaziju pohađalo je niz poznatih ličnosti, od znanstvenika pa do glumaca. Svake godine ima nekoliko najboljih maturanata u državi, a njihovi učenici na višoj razini Matematike imaju bolje ocjene od onih u školi. Uz to, na upisima privlače neke od najboljih osmaša u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Ako do sada niste pogodili, riječ je o III. gimnaziji Split.
Galerija 15 Fotografija
OtvoriZnate li što je zajedničko glumcu Slavku Sobinu, sportašici Barbari Matić, profesoru Toniju Milunu, splitskom prorektoru Nikoli Koceiću-Bilanu i ravnatelju SC-a Split Ivanu Žižiću? E pa svi oni pohađali su III. gimnaziju Split, školu čiji učenici ostvaruju zavidne rezultate na domaćim i međunarodnim natjecanjima u znanju. Školu koja je, nakon zagrebačke XV. gimnazije, druga najbolja na državnoj maturi iz Matematike. I školu iz koje, ne manje važno, svake godine izađe po nekoliko najboljih maturanata koji odlaze na ugledne fakultete, neki čak i prestižni MIT. Pa je splitski MIOC bio nezaobilazna ‘destinacija’ na našem nedavnom redakcijskom putovanju u grad pod Marjanom.
Ocjene na višoj razini mature iz Matematike bolje su od školskih
Nekada je to bila škola u kojoj su prevladavali mladići. Sada je pohađa, priča nam ravnateljica Deana Bokšić, inače bivša učenica škole, 290 učenika i 294 učenice. Među rijetkim su gimnazijama s ovakvim omjerom pa se mogu napraviti razredi ‘po mjeri’, smatra ravnateljica.
– Imamo šest razreda u generaciji, a od iduće godine planiramo uvesti sedmi razred koji bi bio dvojezični. Znači jedan razred u kojem bi pet predmeta bilo dijelom na engleskome jeziku, navodi Bokšić.
Na nacionalnoj razini prosječna ocjena na maturi iz Matematike A razine lani je bila 2,85, a B razine 2,27. Splitski miočani imali su daleko višu ocjenu. Svi su pisali A razinu, a prosjek na tom predmetu bio im je 4,23. Prosječna zaključna ocjena u školi tim istim maturantima bila je čak i nešto niža, 3,78, što ukazuje na to da je ocjenjivanje poprilično realno. A kako to postižu?
– Učenici se odgajaju od prvog razreda. Najvažnije je u prvom razredu postaviti pravila vezana uz to što se od njih očekuje. Naši su profesori vrlo odgovorni, vrlo profesionalni i potiču dobar odnos s učenicima koji shvaćaju da im oni žele prenijeti znanje, ali i ljubav prema predmetu koji predaju. Kada kao profesor ulazite u razred puni pozitivne energije i dobre volje, sami učenici se drugačije postavljaju i osjećate se dobrodošli. Mislim da je to najveća vrijednost ove škole, dobra i poticajna atmosfera između učenika i profesora, uz dobre uvjete rada i opremljenu školu. Profesorima je stalo da se zadrži ugled škole i razina znanja, ali sve se to postiže na jedan razuman način, navodi Bokšić.
Škola privlači izvrsne osmaše
Naglašava i kako njihovu školu ne upisuju samo učenici koji su superodlikaši, mogu se upisati i oni s manje od 80 bodova.
– Kada se one koji na upisima nisu imali maksimalne bodove uspije pripremiti da izvrsno napišu maturu iz Matematike, ali i ostalih predmeta, onda vidite koliko se u školi kvalitetno radi, navodi Bokšić.
No, nastoje i da učenici u školi imaju segment za opuštanje, da se u njoj osjećaju ugodno. Organiziraju razne manifestacije. Među ostalim, organizira se maskenbal, učenici pod odmorom mogu igrati šah, slavi se Dan škole, priređuju radionice koji zadovoljavaju široke interese učenika. Škola ima svoj školski list koji je sada u digitalnom obliku, a učenici sudjeluju i u Erasmus razmjenama. Školski sportski klub je vrlo aktivan i privlači veliki broj učenika koji sudjeluju na državnim natjecanjima u raznim kategorijama. Sve to doprinosi zdravoj klimi za odrastanje.
A uskoro će škola dobiti nove đake: upisi u prve razrede su pred vratima. I dok mnoge zagrebačke škole, pa i tamošnji MIOC, provode prijemni ispit za upise, ravnateljica Bokšić kaže kako u III. gimnaziji Split za tim nema potrebe. Kako je i ranije istaknula, školu ne prijavljuju samo učenici s 5,0 pa ih i dalje mogu rangirati. Najmanji broj bodova upisanog u splitski MIOC lani je bio 75,10, a ova je škola bila druga u županiji po prosječnom broju bodova upisanih osmaša.
– Drago nam je da škola privlači tako dobre osnovnoškolce. Uz njihovo kvalitetno predznanje, lakše je nastaviti raditi. Iako moram reći da to nije kod svih ujednačeno, tako da se profesori u prvom razredu trebaju prilično potruditi da ih dovedu do podjednake razine. No, bitno je da su učenici zainteresirani za STEM područje, takvi su ovdje uvijek poželjni, zaključuje Bokšić.
Ugled škole čuvaju neki od najboljih školaraca u državi
Joško Mudnić i Slaven Alfirević samo su dvojica od niza izvrsnih učenika koji pohađaju splitsku III. gimnaziju. Joško je vrlo uspješan na domaćim i međunarodnim natjecanjima iz fizike, a Slaven na onima iz kemije. Obojica pripreme pohađaju na fakultetima u Zagrebu i kažu kako su zbog toga ove godine često izostajali s nastave. Međutim, sudjelovanje na natjecanjima znači više od same ‘utrke’ u znanju.
– Osim što učite nove stvari o nečemu što volite i što vam je ‘gušt’, upoznajete i one koji s vama dijele zajedničke interese. To je uistinu odlična prilika za nova prijateljstva i dobra iskustva. Možete upoznati ljude koji će vas usmjeriti gdje studirati i kako se pripremiti za koji studij, tako da vam se sudjelovanjem na natjecanjima otvaraju nove prilike, kaže nam Joško.
Slaven se slaže. Misli da već sada zna s kime će na faksu sjediti u klupi jer je odlučio da će studirati kemiju.
– Osim što vas natjecanja obogate za sve što je Joško naveo, sudjelovanjem dobijete i određenu dozu poniznosti kada vidite koliko je briljantnih ljudi oko vas, pametnih, koji toliko toga vide što vi možda ne vidite, kaže Slaven.
Profesori imaju razumijevanja za učenike koji idu na natjecanja
Zahvalan je, dodaje, profesorima koji su vrlo fleksibilni i prilagođavaju se učenicima koji odlaze na natjecanja. Unatoč tome, nije baš lako uskladiti školske obveze i pripreme za natjecanja te odlaske na njih, kažu nam obojica.
– Najteže je organizirati vrijeme i nadoknaditi sve što propustite, naročito u slučaju međunarodnih natjecanja. Tu sam stvarno zahvalan profesorima koji su susretljivi i s kojima se sve može dogovoriti, veli Joško.
Slično navodi i njihov školski kolega Emanuel Bajamić koji se natječe u brojnim predmetima, primarno iz Matematike.
– Osim jako dobre motivacije za rad, natjecanja mi pružaju priliku upoznati ljude sličnih interesa i stvarati nezaboravne uspomene i prijateljstva. Ekipa na matematičkim kampovima i natjecanjima je nešto posebno i želim svakome takvo iskustvo. Najizazovniji dio vezan uz natjecanja, u mom je slučaju, početak priprema. Kada se discipliniram prvih nekoliko dana, znatno je lakše nastaviti raditi, pa i po cijeli dan. Što se tiče školskih obveza, cijenim profesore svoje škole što su me istih oslobodili za vrijeme najgušćih priprema, dali mi priliku dati sve od sebe na prošlogodišnjim, a trenutno i ovogodišnjim izbornim natjecanjima na kojima će se ustanoviti olimpijske ekipe. Jasno, povratkom u školu sve nadoknadim i završim školsku godinu kao i ostali, navodi Emanuel.
‘Ovo nije škola za genijalce, nego za učenike koji žele raditi’
Ovakva natjecanja su im i dobra priprema za maturu. Slaven je sada maturant pa kaže kako se na nastavi Matematike za te ispite pripremaju rješavajući testove s mature.
– Ponekad mi je nevjerojatno koliko se naši profesori trude, veli Slaven i dodaje kako su pripreme obično organizirane radnim danom, kada učenici nemaju redovnu nastavu.
I uz sva natjecanja i školske obveze ovim izvrsnicima ostaje slobodnog vremena. Slaven kaže kako ne voli čuti stav da su u MIOC-u samo genijalci koji su nedodirljivi, nemaju život ili su asocijalni.
– Ja nisam matematičar u duši, ne znam iz glave koliko je 58 puta 36. Ali uz moju krasnu profesoricu iz Matematike, profesoricu Milun, koja se trudi sve nam dobro objasniti, većina može imati odličan iz Matematike. Dodaje da u razredu učenici pružaju podršku i međusobno pomažu jedni drugima.
A zašto su se uopće odlučili upisati ovu školu? Joško kaže da je odluku donio još puno prije srednje škole jer je bio svjestan da škola ima najbolje profesore iz Matematike i Fizike u čitavom Splitu. Sada kad je u trećem razredu smatra da je škola ispunila njegova očekivanja.
– Ovo nije škola za genijalce, nego za učenike koji žele raditi, istraživati i koji su znatiželjni. Koje zanima zašto su biljke zelene, kako proizvode kisik, zašto je nebo plave boje ili kako rade baterije. Ovo je definitivno škola ne za učenike koji znaju odgovore za sva ova pitanja, nego za one koji imaju puno pitanja i koji su voljni naći odgovore na njih. Koliko god je teških trenutaka, nikada ne bih promijenio svoju odluku, zaključuje Slaven.