Sv smo mi čuli za alternativne stilove učenja, no malo tko od nas zna kakvi alternativni stilovi postoje i na koji način djeluju. Jedan od takvih stilova jest Waldorfska pedagogija. Koliko je uistinu ovakav način poučavanja različit od poučavanja u državnim školama te kakvo znanje steknu učenici pohađajući waldorfsku školu?
Osnovna podloga waldorfske pedagogije jest antropozofija, znanost o tijelu, duhu i duši. Takvo učenje veliku ulogu pridaje karmi i reinkarnaciji. U waldorfskoj pedagodiji osjetila se provlače kroz sva područja učenja, jer se smatra da svi dojmovi koji dolaze preko osjetila jesu istiniti, dobri i lijepi. U školama koje djeluju po principu ove pedagogije nema razdvojenih predmeta, jer se odgoj i nastava ne razlažu na teoriju i praksu. Waldorfski pedagozi protive se preranom uključivanju medija u život djece. Smatraju da se potrebno odreći elektronskih medija zbog njihovog utjecaja na razvoj poremećaja pažnje i ponašanja. Ovakav način rada nailazi na proteste i nerazumijevanje od strane roditelja i djece.
Još jedna posebnost waldorfske pedagogije je euritmija-umjetnost izražavanja i kretanja koji ima preventivnu, odgojnu i terapijsku ulogu. Takav način je učinkovit jer omogućuje čovjeku da postane cjelovito biće i razvije svoje sposobnosti. Učenici koji pohađaju ove škole nemaju udžbenike i ne koriste se auditivnom i vizualnim medijima. Umjesto čitanja knjiga učenje se temelji na proučavanju prirode i čovjeka u prirodi. Njihove bilježnice, postaju ručno rađeni udžbenici puni boja, slika, crteža. No, da bi sve to bilo moguće potrebno je uključiti i roditelje. Rad waldorfskih škola temelji se upravo na suradnji učitelja i roditelja, koji pomažu u organizaciji rada škole, sudjeluju na stručnim konferencijama te raznim drugim svečanostima.
Trenutno u Republici Hrvatskoj imamo pet dječjih vrtića koji djeluju po Waldorfskom modelu: dva u Zagrebu, i po jedan u Rijeci, Splitu i Samoboru. Što se tiče waldfordskih škola postoje dvije osnovne, i to jedna u Zagrebu i jedna u Rijeci, dok srednje još uvijek nisu razvijene. Sve škole alternativnog modela učeja osnovane su na incijativu roditelja.
Postojanje/Nepostojanje zakona o alternativnom školovanju
U razvijenom demokratskom svijetu ne postoji zemlja u kojoj alternativne škole nisu finacirane od državnih institucija. Waldorf i uz njega Montessori kao još jedan od oblika alternativnog učenja dvije su najraširenije pedagogije u svijetu, ali i kod nas. Ovakvi oblici pedagogije stariji su više od sto godina, a interes za njima još uvijek raste. To su škole koje u današnje vrijeme odgajaju sretnu, tolerantnu, nenasilnu i socijalno osvještenu djecu.
No nije sve tako savršeno, velik problem u području hrvatskog obrazovanja jest nepostojanje valjanog zakona koji se odnosi na finaciranje škola koji djeluju na principu ove metode. Od 1993. kada je osnovana prva waldorfska škola pa sve do danas alternativne su škole u Hrvatskoj financirane prema posebnim odlukama aktualnih Ministara znanosti, obrazovanja i športa u iznosima koji su se određivali prema nejasnim kriterijima.
Jedini zakon koji je trebao definirati taj iznos i jamčiti sustavan financijski iznos koji bi omogućio normalno djelovanje tih škola donesen je 2008. godine. Na veliko iznenađenje naših političara i saborskih zastupnika koji su se pojavili na okruglom stolu “Škola za sutra-moj glas za pluralizam u školstvu“, zakon je u srpnju 2009. ukinut po hitnom postupku. Naime, dok su opet po tko zna koji put pokušali predstaviti svoje stranke i izborne programe Nedjeljko Štefanić (predstavnik Ljube Jurčića) pozvao se na nepostojeći zakon. Koliko je uistinu obrazovanje bitno našim političarima svjedoči i činjenica da se sadašnji Ministar znanosti, obrazovanja i športa Radovan Fuchs (HDZ) nije niti pojavio na ovom okruglom stolu kako bi ravnateljima ovih škola i roditeljima bar dao nadu u daljnje djelovanje ovih škola.
Alternativne škole istih pedagoških orijentacija u europskim državama sufinacirane su od državnih institucija. Takav sustav razvijen je u Sloveniji, Mađarskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Španjolskoj. Dok su u: Češkoj, Slovačkoj, Rumunjskoj, Belgiji, Danskoj, Norveškoj, Švedskoj, Finskoj, Estoniji i Letoniji finacirane u potpunosti. Da bi i Hrvatska postala dio te obrazovne elite potrebno je uložiti više truda i rada nakon izbora, jer sva ta silna obećanja prije izbora dovest će nas pred goru situaciju nego u kojoj se trenutno nalazimo.
