Američka astronautkinja održala nezaboravno predavanje u I. Gimnaziji Varaždin
U Prvoj gimnaziji Varaždin jučer je u suradnji sa US Embassy Zagreb održano nesvakidašnje predavanje poznate američke astronautkinje Marshe Ivins. Pred prepunom višenamjenskom dvoranom u kojoj se tražila stolica ili klupa više, Ivins je održala izuzetno zanimljivo predavanje uz mnoštvo prekrasnih snimaka “sa lica mjesta” i priča o načinu života u bestežinskom stanju.
Foto: Prva gimnazija Varaždin
Space shuttleom je letjela pet puta, posljednji puta 2001. godine, a sve zajedno, kako ona kaže, „off the planet“ provela je 55 dana. Prolazeći kroz nevjerojatne snimke Zemlje iz svemira, prepričavala je razne zgode iz života astronauta te tako uspjela približiti barem djelić tog nedostižnog iskustva većini prisutnih.
Nakon što je na početku ukratko predstavila put američkih astronauta u povijesti, predstavila je i svoj put, a zatim i svakodnevne izazove života na svemirskoj postaji. Učenici su imali priliku vidjeti i sliku voditelja svemirske postaje, koji je glavni krivac za slike Hrvatske iz svemira, a koje su napravljene upravo na molbu gđe Ivins. Upravo na tim slikama ona je označila gdje se nalazi Varaždin, što je izazvalo oduševljenje među učenicima.
Astronauti filtriraju urin da bi dobili vodu
Prikazano je mnoštvo video snimaka i slika uz razne zanimljive priče o svakodnevnim ritualima, obavezama i izazovima astronauta, koji su na kraju krajeva, ljudi kao i svi mi. I oni moraju konzumirati hranu i piće, samo to čine na malo drugačiji način.
Hrana je često sušena te joj se prije konzumacije mora dodati voda, a može se i zagrijati u pećnici. Sve što se može mrviti, zamjenjuje se alternativom, jer bi u protivnom te sitne čestice jednostavno odletjele zbog nedostatka gravitacije i tako oštetile opremu. Zbog toga se često koriste i tortilje umjesto kruha, a Ivins je pokazala čak nekoliko kulinarskih kombinacija koje su smislili astronauti. Malo drugačije je s pićem pa je ono spremljeno u posebne vakuumirane vrećice sa slamčicom.
Astronauti moraju obavljati i nuždu, no opet na malo drugačiji način, a zanimljiva činjenica koju je Ivins otkrila bila je da se sav urin filtrira te da se od njega dobiva voda koja se dalje koristi na svemirskoj postaji.
Pranje je još jedan izazov, jer su molekule vode skupljene u „lopticu“ koju astronaut rasporedi po dijelu tijela pa obriše malim ručnikom i tako dio po dio. Za pranje zubi koristi se pasta koja se mora na kraju progutati što ne oduševljava astronaute. Zapravo, sav otpad sprema se u posebne spremnike te na kraju vraća na Zemlju.
Astronauti često izvode razne eksperimente, a jedan koji je Ivins spomenula je pokušaj uzgoja biljaka na svemirskoj postaji, što uspijeva odlično unatoč nedostatku gravitacije. Posljednji eksperiment uključuje istraživanje utjecaja različitih boja na rast biljaka na postaji.
‘Igraju’nogomet i glume superheroje, a spavaju pričvršćeni za vreće
Kako je Ivins objasnila, astronauti imaju raspored zadataka koje moraju obaviti i zbog čega su tamo, no oni moraju i vježbati barem 2 sata dnevno kako im mišići zbog nedostatka gravitacije ne bi oslabili. Kada spavaju, moraju biti pričvršćeni za svoju vreću za spavanje kako ne bi lebdjeli u kabini. Smiješna slika astronauta koji spavaju dok im ruke ‘lebde’ u zraku navelo je Ivins da ispriča kako je ona uvijek radije spavala kada su joj i ruke bile u vreći za spavanje, također pričvršćene. U protivnom je astronautu koji se budio prvi prizor bila vlastita lebdeća ruka, što je u prvi mah moglo biti zastrašujuće.
Osim obaveza, astronauti na svemirskoj postaji slobodno vrijeme provode u „igranju nogometa“, sviranju glazbenih instrumenata, gledanju televizije ili jednostavno „letenju“ kroz prostorije poput super heroja. Te snimke izazvale su glasan smijeh prisutnih.
Ivins postala astronautkinja iz trećeg pokušaja
Znatiželjni učenici na kraju su postavili pregršt pitanja, od toga vidi li se Kineski zid iz svemira, koliko letova je obavio jedan space shuttle pa sve do njezinih osobnih najljepših i najgorih iskustava. No vjerojatno najkorisnije za varaždinske gimnazijalce u ovom trenutku bio je odgovo Ivins na to kako je postala astronautkinja.
Priznala je da je to željela više od svega od kad je imala 10 godina, što je bilo u vrijeme kada su Amerikanci prvi puta otišli u svemir. Postala je inženjer i zaposlila se u NASA-i, a zatim se prijavila za program astronautkinje. No nije bila odabrana prvi puta. Nije čak bila odabrana ni drugi puta, već tek treći puta.
Savjetovala je učenicima marljivo učenje STEM predmeta, ali i da uvijek budu uporni u onome što su naumili.
Na posljednje pitanje: „Da li ikad postane dosadno u svemiru?“, Marsha je odgovorila jednostavno: „Pogledajte te slike. Mislite li da ikada postane dosadno gledati te prizore?“, nakon čega je nagrađena velikim pljeskom, što je svakako i zaslužila.
