Američki profesor na radu u Finskoj shvatio, sve vrline tamošnjeg školstva
Američki profesor Tim Walker, odlučio se iz privatnih razloga preseliti u Finsku te je u samo nekoliko tjedana predavanja u ovoj skandinavskoj zemlji, doživio predavačko prosvjetljenje. Promijenio je praksu, ali i uvjerenje kako uspješno podučavati. Inače se finski obrazovni sistem smatra jednim od najkvalitetnijih u svijetu, a u kratkom periodu zadivio je i mladog američkog prosvjetara. Stoga je odlučio pisati blog, a evo što ga je to osvojilo ‘na prvu’ u jednoj osnovnoj školi u Helsinkiju, gdje sada radi.
Foto: thetyee.ca
Nostalgija supruge Finkinje ili neki drugi razlog, mladog su profesora Tima Walkera odveli iz Bostona u ovu hladnu skandinavsku zemlju. Međutim samo par tjedana po dolasku, profesor se uvjerio zašto se finski obrazovni sustav smatra jednim od najboljih u svijetu. Odlučio je pokrenuti blog u kojem je opisao svoje prve dojmove, a i daljnja opažanja iz škole u Helsinkiju, gdje sada predaje. Walker je uvelike promijenio pedagošku praksu, ali i stavove kako uspješno podučavati.
Evo što je napisao u jednom od prvih postova na svome blogu, prenosi Jutarnji list:
Ovih me dana ljudi zapitkuju osjećam li kulturološki šok, što je normalno pitanje, jer sam se s obitelji preselio iz Bostona u Helsinki. No, supruga mi je Finkinja i kulturološki šok i nije baš dramatičan. Ali, otkako sam počeo podučavati u petom razredu finske osnovne škole, osjećam šok učionice – promjene u mom pedagoškom stavu.
‘Iako smo u Finsku preselili s namjerom da ostanemo zauvijek, ne mogu prestati razmišljati kako bih sada, s ovim iskustvom, radio drugačije da mi se vratiti u američku školu. Već vidim tri velike promjene koje bih uveo.’
U finskim školama sat traje 45 minuta, ali odmor 15 minuta. Djeci su potrebni kraći, ali učestaliji odmori koje su oni navikli provoditi na svježem zraku.
“Za vrijeme prvog tjedna u finskom razredu, ja to nisam shvaćao. Držao sam blok satove ne bi li učenici imali rjeđe, ali duže odmore. U jednom mi je trenutku učenik kazao:
‘Mislim da ću eksplodirati. Kad ćemo konačno imati odmor?’ Bila je to prekretnica, promijenio sam pristup. Shvatio sam da su učenici svježiji po povratku u učionicu nakon kratkih, ali češćih odmora. Pamtim kako sam u SAD-u tražio od učenika da rade čak i kad su očito bili umorni.
Nije mi palo na pamet da im dadem dodatni odmor. Danas sam uvjeren da redoviti odmori pomažu učenicima da ostanu fokusirani. Sad bih američkim učenicima dao češće odmore, i našao bih načina da ih za odmora izvedem van, izvan zgrade.
U američkom stilu, Walker je u prvih par tjedana rada u Finskoj jako rijetko provodio vrijeme u društvu kolega. Spomenutih 15 minuta odmora iskoristio za dodatnu pripremi za sat. Učionicu najčešće ne bi ni napuštao, što je potpuno normalno za predavača u američkoj školi.
No, kolege Finci su mu savjetovali da se proba opustiti te ne raditi toliko vremena u kontinuitetu te da češće navrati u zbornicu, kafeteriju, družiti se s drugim učiteljima.
Kad je poslije pristao shvatio je koliko mu odmor godi. ‘Odmor ne samo da osvježi učenike, nego ojača i mene.’
Američki predavači se drže filozofije “uzmi djecu za ruku i vodi ih dok god nisu spremni postati samostalni. Tipično bih, svaku školsku godinu, počeo govoreći im o dugoj listi rutinskih obaveza i proceduri, piše Walker. U Finskoj, međutim to ne pali.
‘Primjerice, namjeravao sam učenike petog razreda podučiti kako da hodaju u dugačkom, ravnom i tihom redu. No, već sam prvi tjedan shvatio da većina te djece već od prvog razreda u školu dolaze sami.
Podučavati ih kako da hodaju u ravnom, mirnom redu za njih bi bilo besmisleno, čak uvredljivo. Finska su djeca puno samostalnija od američke. Moj peti razred je poželio skupiti nešto novca prodajući kolače. Nisam baš bio jako zainteresiran za tu ideju, iskreno. Činilo mi se to kao još jedna dodatna stvar koju ću morati voditi.’
No mladi profesor bio je jako iznenađen shvativši da su većinu posla, djeca obavila sama. Napravili su plakate, podijelili zadatke, donijeli peciva i kolače.
“Ako se ikad vratim u Ameriku, dat ću učenicima više mogućnosti da rade samostalno. Neki učenici, posebno uzimajući u obzir kulturološke razlike i američke navike, trebaju strukturu, no dobro bi im došlo i nešto više samostalnosti.”
