Animator Daniel Šuljić: ‘Za jednu sekundu crtića potrebno je 25 crteža’
Umjetnički direktor Svjetskog festivala animiranog filma Animafest Zagreb, redatelj animiranih filmova, glazbenik, ilustrator i predavač. Kako i priliči jednom freelancerskom zanimanju, mnoštvo zanimljivih vještina u svoj je životni poziv ujedinio Zagrepčanin Daniel Šuljić koji je nam je objasnio kako se uopće radi animirani film i tko se može pronaći u ovom, uzbudljivom poslu.
Daniel Šuljić, osobna arhiva
Šuljić je studirao na zagrebačkoj Akademiji likovne umjetnosti, a zatim i animaciju u Beču. Predavao je animaciju na nekoliko fakulteta, a dvije je godine bio i umjetnički savjetnik za animirani film pri Hrvatskom audiovizualnom centru.
Što znači biti animator u 21.stoljeću? Kako se animirani film radio nekada, a kako se radi danas?
Ovisi o izabranoj tehnici. Nekada je, u komercijalnoj produkciji, dominantna tehnika bila tzv. ‘cell-animation’, animacija na folijama. Tako su napravljeni svi Disneyevi klasični filmovi, od Snjeguljice do Kralja lavova.
Danas je dominantan kompjuterski 3D, sjetimo se samo Pixarovih filmova. I u jednom i u drugom slučaju za vrhunsku produkciju potrebni su veliki timovi specijalista i to se nije promijenilo. Neke vještine su uz sav tehnološki napredak ostale iste, a neke nove su se pojavile.
Što se autorskih, umjetničkih filmova tiče, sve su tehnike dozvoljene, što kreativnije to bolje. Neke od tih tehnika su jednake kao i prije stotinu godina, a neke prate tehnološki razvoj – danas imamo bolje kamere, razne software koji omogućuju bolju kreativnu kontrolu i kompleksnije vizuale.
Je li za animatora važnije da je dobar pripvjedač ili crtač?
Dobar pripovjedač moraju biti scenarist/ica ili režiser/režiserka. Za animatore je dobro da su dobri crtači, ali to nije presudno.
Puno važnije je da imaju odličan osjećaj za ritam i za prostor. Za ‘tajming’.
Ono što su u igranom filmu glumci, to su u animiranom animatori – oni određuju kako će se kretati i ponašati neki lik, tako da je za njih važno i da razumiju govor tijela i da taj govor znaju pretočiti u crteže koji se kreću.
Surađujete na studiju animacije pri Akademiji. Kako brucoši percipiraju animirani film dolaskom na fakultet? Kako generacije odrasle na Disneyju i Pixaru reagiraju na europsku ili istočnjačku animaciju?
Mladi ljudi koji dolaze studirati animaciju u Zagrebu ili drugdje u Europi naravno poznaju Pixar-a i Disney-a ali većina njih poznaje i svijet festivalskih, umjetničkih filmova, kakvi se primjerice mogu vidjeti na Svjetskom festivalu animiranih filmova Animafestu u Zagrebu.
Mnogi od njih poznaju i legendarne filmove autora Zagrebačke škole crtanog filma kao što je recimo Baltazar. Rekao bih da njima dolazak na Akademiju nije prvi susret sa umjetničkom animacijom nego zbog njih i dolaze tamo, ali im studiranje definitivno produbljuje znanje i proširuje vidike.
Animirane filmove uglavnom doživljavamo kao formu namjenjenu djeci. Zašto je animirani film za odrasle ili animirani dokumentarac dostupan uglavnom na festivalima. Zbog čega malen interes?
Ne doživljavaju svi animirane filmove kao format samo za djecu. Svi poznamo i South park i Simpsone, ranije Beavisa i Butthead-a, to nisu serijali za djecu. A zbog čega main-stream mediji kao što je recimo nacionalna televizija HTV ne prikazuju više autorske animacije (i još neke stvari), a ništa ih ne sprečava u tome, to treba pitati njih.
Oni imaju tu obavezu, za to svi mi plaćamo pretplatu, i nadam se da će se stvari poboljšati, da će prestati podilaženje najširem zajedničkom (ne)ukusu.
Da ne budemo nepravedni, na trećem programu HTV-a ima vrlo zanimljivih sadržaja, ne bi bilo loše da ih bude i na prvom, kao nekada kada su u poluvremenima utakmica emitirani ‘crtići’, a ne samo reklame.
Kako izgleda radni dan/tjedan/godina animatora? Kojim se sve poslovima animator može baviti i može li od svojega zanimanja pristojno živjeti?
Velik broj animatora u Hrvatskoj su freelenseri pa si mogu sami određivati kada će raditi i za to je potrebna radna disciplina. Ponekad se oko nekog projekta okupi tim animatora pa se tu već dogovaraju i radna vremena, u većini slučajeva ne previše striktna, ali sve je poznato, posao se treba napraviti profesionalno, a to zahtjeva svoje vrijeme i trud. Svatko u tom i u sličnim zanimanjima doživi da mora potegnuti i po trinaest, četrnaest sati dnevno neko vrijeme, pa onda bude i mirnijih dana.
Neki animatori se dodatno bave srodnim područjima, ilustriraju slikovnice ili knjige, rade muziku, režiraju reklame, bave se designom itd. Animator koji je spreman puno raditi može živjeti od svog rada, a ako je još i posebno talentiran i probitačan može živjeti i vrlo dobro.
Tko su idealni kandidati za ovaj posao?
Rekao bih strpljivi, vrijedni i kreativni timski igrači, bez obzira bavili se komercijalnom ili umjetničkom animacijom. Iako animirani filmovi djeluju brzo i dinamično, da bi nastala jedna sekunda treba minimum 25 crteža, pa plus toga još pozadina, pa ako je u sceni veći broj likova rad može postati kompleksan. A sve za jednu sekundu koja proleti u treptaju oka.
Ovih dana sam pročitao podatak da je na Disneyevom filmu Pochahontas, na sceni stampeda, u ukupnom trajanju od dvije i pol minute petoro animatora radilo dvije godine. Po tome vam može biti jasno koliko veliki tim treba za najveće produkcije i zbog čega su na odjavnim špicama takvih velikih produkcija uvijek dugačke liste imena.
Gdje je hrvatska animacija u odnosu na inozemnu? Kakvim se temama naši animatori najviše bave i gdje možemo pogledati domaće uratke(bilo studentske ili profesionalne)?
Na to pitanje postoje dva odgovora. Umjetnička animacija, bazirana na dugačkoj i slavnoj tradiciji svjetski značajne Zagrebačke škole animiranog filma sa novim mladim autorima sasvim dobro kotira. Nekolicina najtalentiranijih redovito su prisutni u natjecateljskim programima najprestižnijih festivala, tamo budu i nagrađivani.
Razni svjetski festivali često prikazuju retrospektive i panorame što Hrvatske animacije, što pojedinih naših autora. Nismo brojni, ali nas se primjećuje i cijeni. U cijelom tom segmentu važnu ulogu igra i već spomenuti Svjetski festival animiranog filma u Zagrebu, festival kojeg se u inozemstvu smatra jednim od najprestižnijih svjetskih festivala na polju autorske animacije, koji je drugi najstariji svjetski festival u potpunosti posvećen animaciji i čija glavna nagrada kvalificira film dobitnika za prestižne nagrade – američkog Oscar-a i europski Cartoon D’Or.
Što se industrije u Hrvatskoj tiče, postoji, i postoje dobre reklame, dječji filmovi, namjenski ali kako nam je tržište izrazito malo i nebogato proizvodnja dugometražnih filmova i serijala kaska za svijetom. Postoje neki pokušaji, postoje i novi planirani projekti i nadamo se da će poneki od njih uspjeti, jer svi bismo imali koristi od toga. Ova je sredina već dala Baltazara ili Male leteće medvjediće, i ja vjerujem da će uskoro neki od novih projekata dostići njihovu razinu.
A gdje se svi ti filmovi mogu pogledati? U punom sjaju, na velikom platnu u kinu, to je na raznim filmskim festivalima, a velik broj autora svoje radove učinio je dostupnima na online video servisima kao što su Vimeo i Youtube. Za pronaći ih tamo treba malo istraživati ali isplati se.
Daniel Šuljić – The cake from Daniel Šuljić (Suljic) on Vimeo.
