Anju su diskvalificirali s državnog iz likovnog jer slika predobro, a sada ide na natjecanje u SAD
Prvi crtež kojeg se Anja sjeća, naslikala je kada je imala samo tri godine. Iako nije bio savršen, bila je to prekretnica na kojoj su njeni roditelji počeli poticati Anjino likovno stvaralaštvo. Sa 13 godina izradila je svoju prvu slikovnicu, a došla je i do državnog natjecanja iz likovnog. Na tom je natjecanju bila diskvalificirana, jer nitko u komisiji nije vjerovao da je rad naslikao netko njene dobi. Pljuska u lice toj komisiji dolazi ravno iz SAD-a, gdje je Anja upravo postala jedna od finalistica prestižnog natjecanja organizacije Art Renewal Center.
Nevjerojatna Anja Kuzmić učenica je drugog razreda Prve zagrebačke gimnazije i, koliko god to zvučalo izlizano, ona se crtanjem zaista bavi otkada zna za sebe. Umjetnost kaže, vidi kao svoju glavnu strast i put u životu, pa stoga ne iznenađuje da je u svom stvaralaštvu toliko izvanredna.
– Jedan od prvih, ako ne i prvi moj rad s donekle rafiniranom estetikom kojeg se sjećam bio je crtež sivog konja, kojeg sam vidjela pri posjetu ranču s roditeljima kada su mi bile otprilike tri ili četiri godine. Pri povratku kući sam ugledavši zelenu, metallic, drvenu bojicu nacrtala malog, debeljuškastog konja, koji se bez obzira na svoju jednostavnost jako svidio mojim roditeljima. Mislim da je to bila prekretnica nakon koje su počeli više poticati moje likovno stvaralaštvo, i pomagati mi da već u tako ranoj dobi aktivno radim na svojim afinitetima, prisjeća se Anja.
Prva slikovnica s 13 godina
Na natjecanja je počela ići kao osnovnoškolka, a upravo je i u školi čula za natjecanje ‘Moja prva knjiga’, koje na državnoj razini bira nekoliko najboljih slikovnica autora školske dobi.
– Prisjećajući se svojih najdražih djela koja uključuju klasike kao što su Gospodar prstenova te kratke pripovijesti Oscara Wildea i želeći isprobati malo više eksperimentalan slikarski rukopis (dotad sam slikala isključivo realistične radove, bez pokušaja postizanja nekog specifičnog estetskog stila), napisala sam basnu o distopijskom svijetu zvanom ‘Sjeverojug’ koja se u osnovi bavi univerzalnom temom borbe dobra i zla, prelaženja preko stereotipa i udruživanja snaga radi postizanja utopijskog društva, priča nam Anja.
Bilo je potrebno nekoliko mjeseci predanog rada i, kako Anja tvrdi malo sreće, da njena slikovnica bude izabrana za jednu od pobjedničkih i tiskana u 500 primjeraka.
– To je bilo prije 3 godine, a sada se više posvećujem svom tehničkom usavršavanju te, iako sam potpuno samouka, nisam nesvjesna činjenice da je za respektabilnu umjetničku karijeru gotovo neophodan neki oblik formalnog likovnog obrazovanja, pa ću se u budućnosti definitivno kretati u tom smjeru pri odabiru fakulteta, kaže nam.
Diskvalificirana s državnog jer je slikala predobro za svoje godine
Iako je svoje umjetničko stvaralaštvo započela slikanjem životinja, danas se bavi izradom portreta, što ju je, priznaje, oduvijek najviše motiviralo i u njihovoj izradi uvijek teži ka što većoj tehničkoj preciznosti.
– Naravno, nisam još niti blizu tehničkoj kvaliteti nekih od mojih uzora kao što su Eloy Morales ili Chuck Close, ali slikajući ljude iz moje svakodnevice, s fotografija kao predložaka, svakodnevno radim na samopoboljšanju, skromno nam kaže Anja.
Prošle godine slučajno je naišla na stranicu organizacije Art Renewal Center iz New Yorka, koja održava godišnje natjecanje za realistične slikare. Primijetivši da je baš te godine uvedena nova kategorija za umjetnike tinejdžerske dobi (DaVinci Initiative), Anja se odlučila prijaviti sa svojim portretom profesora Andrije Lovrića. Njen je rad završio među 16 finalista, što je zaista impresivno i samo po sebi uspjeh, pogotovo ako se uzme u obzir da je u istoj kategoriji bilo tristotinjak prijavljenih umjetnika. Anja je time zadovoljna, no nije uvijek imala sreće s velikim natjecanjima.
– Na likovnom natjecanju koje se organizira u školama na državnoj razini, bila sam diskvalificirana zato što, po riječima moje tadašnje nastavnice likovne kulture, ocjenjivačka komisija nije vjerovala da je radove napravio netko moje dobi. Na svu sreću moja me okolina uvijek čeka s pozitivnim komentarima i ohrabrujućim riječima te se zahvaljujući podršci mojih roditelja, profesora i prijatelja nadam budućnosti u kojoj ću se osamostaliti kao ‘full time’ slikarica, zaključuje Anja.
S obzirom na talent koji posjeduje i način na koji ga koristi, ne sumnjamo da će Anja uspjeti u svojim zamislima. Mi joj na tom putu želimo što manje prepreka poput komisije s državnog.