Iako bismo da odemo u pakao prvo trebali vjerovati u isti, pa onda po tom vjerovanju činiti grozna djela te na kraju i umrijeti, talijanski arheolozi pronašli su alternativu. Proučavajući ruševine turskog antičkog grada Hierapolisa naišli su, ni manje ni više, nego vrata pakla. Po grčkoj i rimskoj mitologiji upravo je grad Pamukkale, odnosno antički Hierapolis mjesto gdje postoji ulaz u podzemlje.
Prilikom istraživanja antičkog grada Hierapolisa i tamošnjeg hrama, talijanski arheolozi su, kako tvrde, pronašli vrata pakla. U istinitost svog pronalaska u Turskoj su uvjereni, jer se otrovni plinovi koji se nalaze u špilji hrama spominju još u antičkim spisima.
Žrtvovali bikove na vratima pakla
U gradu Pamukkaleu na jugozapadu Turske nalazi se hram s obilježjima grčke i rimske kulture. Hram koji je datira iz antičkog doba kad se ovaj turski grad nazivao Hierapolis, iza jednih vrata ima stube koje se spuštaju u špilju. Međutim to nije obična špilja, jer ova je prepuna otrovnih plinova.
– Cijeli zrak je ispunjem otrovnim parama zbog kojih ne možete vidjeti niti tlo pod nogama, a životinje koje tamo zalutaju odmah ugibaju, još davno je napisao grčki geograf Strabo.
Današnji arheolozi nisu mnogo otkrivali, no potvrdili su da su pronašli prolaz koji je ispunjen toliko otrovnim plinovima da se lako ubije čovjek ili životinja, prenosi Daily Mail.
Vrata pakla ili Ploutonion na grčkom te Plutonij na latinskom, su mjesto gdje se po grčko – rimskoj mitologiji ulazilo u pakao. Hram u kojem se nalaze vrata u drevnom svijetu bilo je popularno mjesto hodočašća. Postoje napisi da su svećenici žrtvovali bikove na način da bi ih stavili ispred ulaza u špilju. Bikovi bi zbog isparavanja dakako uginuli.
U Turkemenistanu goruća vrata pakla
Zabilješke o ovakvim portalima mogu se pronaći diljem svijeta. Vjerojatno je najzanimiljiviji onaj u Turkmenistanu koji gori već 40 godina.
Naime kad su geolozi naišli na njega zapalili su vatru kako bi izgarali svi štetni plinovi.
Na taj način zaštitili su lokalnu zajednicu, no plamen gori bez prestanka već 40 godina.
