Autistični tinejdžer napisao knjigu: Kako autisti promatraju svijet
Mnogi mladi ljudi se od malih nogu moraju nositi s dijagnosticiranim bolestima, no neki od njih znaju izvući ono najbolje iz toga i još uz to educirati zajednicu o svom problemu. To je napravio i Amerikanac Trevor Pacelli kojem je djetinjstvo i pubertet bilo puno teže nego njegovim vršnjacima, upravo zbog autizma koji mu je dijagnosticiran sa svega pet godina, prenosi huffingtonpost.com. Danas je Trevor 19-godišnjak koji je autor knjige ‘Šest načina kako je odrastati kao autist: 100 načina da razumijete kako autistični ljudi vide život’.
U nastavku vam donosimo 10 stvari koje trebate znati kako biste razumjeli autistične tinejdžere i adolescente.
Ili su ocjenjeni jedinicama ili peticama
Neka autistična djeca mogu savršeno dobro razumjeti određena područja, ili pak uopće ne mogu. Netko od njih može biti pravi stručnjak u nekom znanstvenom području i to bez imalo muke, dok neće moći riješiti najjednostavniju matematičku jednadžbu.
Nitko na planeti ne razmišlja kao autisti
U životu sam sreo jako malo ljudi koji imaju jednak širok i detaljan pogled na svijet kakav imam ja. Svaka individua koja ima autizam ima svoj specifičan način razmišljanja, pa baš zato može pomoći u nekim područjima u kojima nitko drugi ne može.
Vrijeme za sebe vs. vrijeme s drugima
Mnoga autistična djeca trebaju samo vrijeme za sebe. Oduvijek sam osjećao kako je vrijeme koje provedem sam sa sobom upravo ono zbog kojeg imam vremena zastati i promotriti ljepotu svijeta oko sebe. To svejedno ne znači da sam asocijalna osoba. Svejedno uživam u društvu obitelji i prijatelja, ali ne baš toliko puno kao drugi ljudi.
Neki ipak više vole biti sami
Dok ja ne trebam nužno biti uvijek sam, svejedno se osjećam bolje i stabilnije, pa mi je i lakše izraziti emocije kad sam sam. Vjerojatno se i drugi autistični adolescenti koji su kao ja, isto osjećaju sretnijima kad su sami.
Balansiranje slobodnog vremena s vremenom za roditelje
Dok za moje roditelje nije bio problem ostaviti me samoga da se igram kad sam bio dječak, dio moje terapije o komunikaciji je bio da se roditelji moraju igrati sa mnom kako bi me naučili da što bolje komuniciram. Jednostavno, treba biti postignuta ravnoteža između vremena s roditeljima i onog za sebe.
I autisti žele izlaziti van
U srednjoj školi, iako sam imao potrebu biti sam, druženje s vršnjacima izvan škole je bila moja velika želja. Bio sam jako ljubomoran kad sam vidio svoje društvo kako se druže s drugim ljudima i imao sam veliku potrebu da se uklopim u tu ekipu.
Trebaju ‘probaviti’ svoje probleme
Neki možda mogu odmah objasniti drugima što ih u tom trenutku muči. Međutim meni je oduvijek bilo jako važno da budem malo sam prije nego što verbalno izrazim pred drugima sve što me muči.
Izlaženje i druženje poboljšava socijalne vještine
Mogu se točno sjetiti kad sam bio vani s prijateljima i rekao neke stvari kojima sam povrijedio tuđe osjećaje. Ali sve više izlaženja i druženja pomoglo mi je da budem svjesniji tuđih reakcija i osjećaja.
Svatko treba biti socijalno aktivan
Da svi izbjegavaju druženje i nikad ne napuštaju svoj dom, svijet bi bio strašno dosadno mjesto za život! Svaka osoba koja je ikad živjela, pa čak i autist, ima potrebu ispuniti svoj dio u velikoj slagalici koju nazivamo ljudsko društvo.
Neki autisti mogu imati nagle promjene raspoloženja
U jednom trenutku, autisti vole razgovor s drugima. Onda odjedanput bolno sjećanje im preplavi memoriju i više ne žele razgovarati. Često mi se puta to dogodilo i baš to usmjerava moje reakcije u društvu s drugima.
