Autori nove studije prisjetili se izvornih ideja i procesa Cjelovite kurikularne reforme koje su nadležni zaboravili
Boris Jokić i Zrinka Ristić Dedić, jedni od protagonista Cjelovite kurikularne reforme, u Hrvatskom novinarskom društvu pprošlog četvrtka su predstavili studiju “Cjelovita kurikularna reforma – izvorne ideje i procesi” za Zakladu Friedrich Ebert. U njoj opisuju kako je želja za boljim obrazovanjem 2015. i 2016. godine naišla na dotad neviđeno zanimanje i sudjelovanje javnosti. Obrazovanje je postalo jedna od glavnih tema političke, medijske i agende javnosti. Unatoč tome što su neki od trenutnih vlastodržaca sudjelovali na prosvjedima koji su bili za izvorne ideje i procese CKR, danas ih u onome što nazivaju Školom za život ne provode. Na panel raspravu koja se održala nakon predstavljanja publikacije bila je pozvana i ministrica Blaženka Divjak, ali se nije odazvala.
Posljednje vrijeme čini se da više nije jasno što je to Cjelovita kurikularna reforma, ili barem što je ona trebala biti, a njezine izvorne ideje su izgubljene i zaboravljene. Upravo zbog toga, naglasio je Boris Jokić na predstavljanju studije, važno je predstaviti ih ponovno.
Cjelovita kurikularna reforma – izvorne ideje i procesi, studija je Borisa Jokića i Zrinke Ristić Dedić, a napravili su je za Zakladu Friedrich Ebert koja je također prepoznala važnost procesa ove reforme.
U vrijeme kada je Boris Jokić vodio reformu, obrazovanje je postalo jedna od glavnih tema u politici, ali i javnosti. Na prvom velikom prosvjedu 1. lipnja 2016. godine ljudi su izašli na ulice ZA takvu reformu, za reformu s izvornim idejama i procesima koji nisu obuhvaćeni u Školi za život. Jedna od onih koji su izašli na ulice 2016. godine upravo za takve izvorne ideje bila je Blaženka Divjak, a 2017. za istu stvar na ulicu je izašao Ivan Vrdoljak, podsjetio je Jokić.
Boris Jokić rekao je da današnja Škola za život ne sadrži važne ideje iz CKR-a, a ni proces nije isti. Ističući da svako Ministarstvo ima pravo raditi stvari na način na koji ono to želi, rekao je da se na ovaj način koji to radi trenutna postava MZO-a ipak ne može dogoditi korjenita i potpuna promjena koja je potrebna obrazovanju. Dodao je da je PR danas osnova Škole za život.
Naime, jedan od problema je i što MZO reformu provodi s vrha na dno (top-down). To znači da odluke donose oni na vrhu, a ne sluša se puno učitelje i ostale sudionike koji svakodnevno žive obrazovanje. Jokić je podsjetio da je u vrijeme stvaranja Cjelovite kurikularne reforme u nju bilo uključeno mnogo nastavnika iz raznih dijelova države koji su bili međusobno različiti, ali koje je dijelila želja za promjenom i oni su stvarali reformu. Htjeli su da promjena dolazi odozdo, oslanjajući se na ljude koji rade u školama i vrtićima.
Takav pristup po prvi puta se pojavio u jednoj reformi i učinio ju je potpuno drugačijom od svih drugih. Upravo takav način donošenja odluka Jokić smatra važnom ostavštinom i pokazateljem kako stvari mogu i trebaju funkcionirati u reformama. Takav proces dao je novu perspektivu i novi način ponašanja pri donošenju reformi.
Zrinka Ristić Dedić istaknula je da su oni u svojem radu znali da žele suštinsku, korjenitu promjenu sustava, a ne samo smanjenje težine školskih torbi ili izbacivanje nekih dijelova gradiva.
Na panel raspravi koja se održala nakon predstavljanja publikacije na kojoj je sudjelovala saborska zastupnica Sabina Glasovac. Na raspravu je bila pozvana i ministrica Blaženka Divjak, ali se nije odazvala ni ona niti itko iz ministarstva obrazovanja i znanosti. Glasovac se složila da je rad na CKR-u pokazao da je moguće da politika i struka djeluju zajedno za dobrobit društva.
Serijal tekstova o propasti Cjelovite kurikularne reforme pročitajte ovdje.
