Pola planiranog smještaja preko couchsurfinga i drugih kanala je propalo. Karta za tekmu s Italijom je koštala 500, umjesto planiranih 200kn. Jučer nam je javljeno da se zbog slabog interesa otkazuje navijački vlak s kojim smo se planirali vratiti. Nedostatak vremena za ozbiljne pripreme. Tako otprilike izgleda predvečerje naše biciklističke avanture od Zagreba do Gdanjska.
Inspiraciju za rutu od 1600km dobili smo čitajući knjigu Davora Rostuhara samo nek se kreće koji je odpedalirao od Zagreba do egipatskih piramida. Euro u Poljskoj poslužilo nam je kao dobra izlika za jantarnu rutu koja se inače proteže od Pule do Gdanjska. Na tu rutu spajamo se kod Maribora, a prije Baltičkog mora stat ćemo u Beču, Brnu, Olomoucu, Wroclawu i Poznanu.
Količina negativne energije koja se gomila oko nas prije puta samo nas tjera da što prije sjednemo na bicikle i krenemo pedalirati. Ljudi koji nikada nisu putovali dalje od Kvatrića govore nam da nismo normalni i da je takva ideja čista glupost.
Količina pozitive energije koja se gomila oko nas prije puta samo nas tjera da što prije sjednemo na bicikle i krenemo pedalirati. Ljudi koji su avanturisti i vole putovanja ljubomorno nam hvale ideju i žale što nam se ne mogu pridružiti zbog drugih obaveza.
Zašto putovati biciklom? Možda zbog malih ljudi u prolazu koje danas ne znamo, a sutra ćemo s njima piti pivo. Možda zbog malih mjesta koje nikada nismo prije, niti ćemo ikada poslije posjetiti. Možda zbog vrućeg asfalta koji će nas pratiti. Možda zbog puta, a ne cilja.
Objavljivat ćemo putopis na portalu i izvještavati vas s putovanja čim ulovimo vremena i interneta kako bi negativcima pokazali da se može, a pozitivce natjerali na još neko ludo putovanje. Čitajte nas i putujte s nama sljedećih dvadeset dana.
Samo nek se kreće.
Marko & Zvonimir
