Bili smo u renesansnoj palači koja je odnedavno škola: ‘Zgrade ništa ne znače bez djece’
Zamislite da svako jutro odlazite na nastavu u palaču unutar stare jezgre jednog od najljepših gradova na obali. To je odnedavno realnost učenika Osnovne škole Marina Getaldića u Dubrovniku. Stoljećima stara palača obitelji Gučetić s ulazima na adresama Pobijana 8 i Ilije Sarake 7 od rujna je škola u koju su uselili učenici od prvog do trećeg razreda. Ravnateljica Silvana Bjelovučić za srednja.hr govori kako je do toga došlo te što je za učenike, učitelje i roditelje značilo useljenje u palaču i prelazak na jednosmjensku nastavu.
Galerija 14 Fotografija
Otvori
Iako se kaže da je ljepota u oku promatrača, rijetko tko neće se složiti s tvrdnjom da je Dubrovnik jedan od najljepših gradova na obali, ne samo Hrvatskoj, nego i šire. Unutar dobro očuvane povijesne cjeline ovog našeg grada smjestila se i jedna osnovna škola – OŠ Marina Getaldića.
Školu specifičnu po tome što nastavu drži u dvjema zgradama, ali obje čine istu matičnu školu, nismo mogli ne posjetiti prilikom našeg nedavnog redakcijskog odlaska u Dubrovnik. Glasan dječji smijeh i uzvici koji se šire uskim, i još uvijek praznim, dubrovačkim ulicama bili su nam dobar znak da smo u blizini škole. I da je u tijeku odmor. Zvukom školskog zvona žamor je naglo nestao, a pred nama se pojavila ravnateljica Silvana Bjelovučić.
Palača obitelji Gučetić oduvijek je bila u funkciji zajednice
Govori nam u uvodnom dijelu razgovora kako škola ukupno, u objema zgradama broji 290 učenika i 50 djelatnika. Obje zgrade OŠ Marina Getaldića nalaze se unutar povijesne cjeline, a udaljene su petstotinjak metara jedna od druge. Mi se nalazimo u zgradi koju u školi i Dubrovniku nazivaju Carmen. U toj zgradi smješteni su samo učenici od prvog do trećeg razreda, njih 90, a ovdje se provodi i program produženog boravka.
– Zgrada Carmen ima dva ulaza, Pobijana 8 i Ilije Sarake 7. To je palača obitelji Gučetić koja je u kasnijim vremenima uvijek bila u funkciji zajednice. Tako je jedno vrijeme bila prva ženska đačka škola, zatim u je u prošlom stoljeću bila škola učenika u privredi, a onda i prostor kluba za mlade Zelena naranča. Jedno vrijeme je ova zgrada imala i stanara kojemu je grad dao zamjenski stan, nakon čega se krenulo u obnovu i prenamjenu zgrade za školu, započinje priču ravnateljica Bjelovučić.
Ovu zgradu je Gradu Dubrovniku, koji je osnivač sedam osnovnih škola, ustupila dubrovačka biskupija. Ravnateljica objašnjava kako se prilikom obnove istodobno nastojalo zadržati barokno-renesansnu nota i sve što je zgrada bila kroz povijest, ali ju se je nastojalo prilagoditi suvremenom načinu održavanja nastave.
– Obnova je financirana sredstvima Zaklade Caboga Stiftung i gospara Ive Felnera. Ono s čime su se suočavali Grad i svi arhitekti je nastojanje da ipak dobijemo osnovnu školu u povijesnoj cjelini, da sve te konzervatorske zahtjeve uspijemo uskladiti s metodama suvremenog poučavanja i potrebama suvremenog društva. I da sve to dovedemo kraju u periodu kada bi škola trebala krenuti, tako da smo u rujnu primili ustvari prvu generaciju prvaša u novu školsku zgradu, navodi ravnateljica dodajući da je iznos donacije Zaklade Caboga Stiftung bio 2,5 milijuna eura.
Danas je škola opremljena za suvremeni način poučavanja
I u tome su, uvjerili smo se i sami, uspjeli. Danas je svaka učionica zgrade Carmen klimatizirana i opremljena interaktivnim ekranima.
– Digitalizirani smo na način na koji to danas traži suvremeni sustav od jedne suvremene škole sa suvremenim načinom poučavanja. Cjelokupni namještaj isto je doniran od strane Zaklade Caboga Stiftung u objema školskim zgradama, a dizajniran je po metodama škole Montessori, kaže ravnateljica.
Svaki od triju razreda u zgradi Carmen ima po dva školska odjeljenja, a učenike poučava šest učiteljica i dvije su u produženom boravku. Iako su obje školske zgrade opremljene suvremenim kuhinjama, hrana se ne priprema u školi nego učenici jedu hranu koju školi dostavlja catering.
– Učenicima prvih razreda ovo je bio prvi ulazak u školu, ali učenici drugih i trećih razreda koji su prije nastavu pohađali u drugoj zgradi bili su oduševljeni kad smo uselili. Stalno su govorili ‘hvala Vam ravnateljice, baš nam je lijepo ovdje’, odgovara Bjelovučić na naše pitanje kako su kod useljenja reagirali učenici.
Ovo im je značilo prelazak na jednosmjensku nastavu
Za OŠ Marina Getaldića ulazak u ovu zgradu značio je prelazak na jednosmjensku nastavu. Prije dolaska u palaču učenici razredne nastave sjedili su u klupama školske zgrade Centar, u kojoj su sada učenici od četvrtog do osmog razreda. Razredna nastava uvijek se odvijala u jutarnjoj smjeni. A učenici predmetne nastave od petog do osmog razreda do ove su školske godine dijelili su zgradu s Gimnazijom Dubrovnik.
– S njima smo dijelili smjene pa smo predmetnu nastavu imali u dvosmjenskom načinu rada. OŠ Marin Getaldić od svojih je začetaka bila u zgradi Gimnazije Dubrovnik, međutim ’93. godine podjelom nadležnosti županija i gradova, Grad Dubrovnik dobio je osnovne škole, a županija srednje i dio osnovnih izvan Grada i tada je školska zgrada prešla pod srednju školu. Mi smo ostali kao podstanari u Gimnaziji Dubrovnik. U ranim dvijetisućitima počelo se govoriti da bi OŠ Marina Getaldića trebala cijela prijeći u povijesnu cjelinu kako bi se i sam život u gradu revitalizirao i kako bi se zgrade koje su ili pod biskupijom ili pod gradom Dubrovnikom obnovile. Jer, svi znamo, zgrade ništa ne znače bez djece i djeca su, u stvari, život, navodi ravnateljica.
Prelazak na jednosmjensku nastavu puno je značio i djelatnicima škole i roditeljima, ali najviše su na dobiti učenici. Bjelovučić govori kako im je ovo značajno olakšalo organizaciju, posebice slobodnih i sportskih aktivnosti, glazbenih škola, škola jezika i slično.
– Lakše se organiziramo jer to sada možemo održavati u popodnevnim satima, ne mora se posebno za naše učenike organizirati u jutarnjim satima, kao što je to bilo dosad. Velika stvar je što smo u našem prostoru i ne moramo izlaziti iz učionica tako da možemo bilo koju slobodnu aktivnost, produžetak nastave, konzultacije, bilo kakva događanja organizirati u školi jer smo u svom prostoru. Roditelje sam cijelo vrijeme upoznavala i vodila kroz cijeli taj proces. Naravno, uvijek je na početku bilo malo skeptike kako će to funkcionirati, ali eto, danas smo svi sretni i zadovoljni, zbilja nam je lijepo, kaže Bjelovučić.
Ravnateljica u cjelodnevnoj školi vidi više prednosti nego nedostataka
Prelazak na jednosmjensku nastavu preduvjet je i za uvođenje cjelodnevne škole. Od 2027. godine ona bi trebala zaživjeti u svim školama u Hrvatskoj. U OŠ Marina Getaldića, navodi ravnateljica, u zgradi Carmen ne bi trebalo biti organizacijskih problema, ali bi bilo dobro da učenici od prvog do trećeg razreda ovdje dobiju svoju sportsku dvoranu jer učenici trenutno na tjelesni odlaze u zgradu Centar. Korisno bi im bilo i da imaju blagovaonu koja bi bila malo veća.
– Što se tiče školske zgrade Centar, nju bi trebalo sigurno proširiti za dodatne sadržaje, jer je tamo puno više učenika. Nekako je trend, otkako smo prešli na jednosmjensku nastavu, da nam dolazi sve više zamolbi za upis učenika u našu školu. U našoj blizini je i glazbena škola, što svim učenicima koji je pohađaju to puno olakšava – budući da smo u jutarnjoj smjeni, samo nastavljaju svoje obaveze u glazbenoj školi. Imamo i dobru reputaciju, a mnogima je privlačan i moto i vizija naše škole – ‘Mala škola, velika obitelj’, to su principi na kojima i funkcioniramo, navodi ravnateljica.
Na naše pitanje strahuje li od uvođenja cjelodnevne škole odlučno odgovara – ne. Jedna je od zagovarateljica takvog načina rada osnovnih škola.
– Vidim u tome puno više prednosti nego nedostataka, a zagovarala sam to i uoči početka eksperimentalnog programa. Za nas je jedini faktor da kod nas ne zaživi bilo vrijeme za komunikaciju s kolegama, s učiteljima i roditeljima. Naš obrazovni sustav je zaista sustav gdje učenici tijekom godine provode najmanje vremena u školskim klupama, odnosno u bilo kojim aktivnostima unutar škole. I to će se promijeniti. S izbornim dijelom mi imamo dovoljno sati, ali to se po europskim standardima ne računa jer ih ne pohađaju svi učenici. Vjerujem da bi se kroz dopunsku nastavu i dodatne sate koji se uvode s cjelodnevnom školom učenici bili na dobitku. Naravno, bio bi to novi pristup na koji se učitelji trebaju priviknuti. Izazovno će biti, ali vjerujem da je moguće uz kvalitetne učitelje i dobru organizaciju. Bilo bi dobro osvijestiti da je cjelodnevna škola nešto što nam dolazi i nešto što će pomoći i nama učiteljima koji poučavamo i djeci da na bolji način primaju informacije. I da nekako završimo taj famozni dio instrukcija koje učenici uzimaju izvan nastave da bi nešto savladali, jer će imati dovoljno vremena, prostora i mogućnosti da to savladaju i u školi, ne samo kroz predavanje, nego i kroz različite radionice i vježbaonice, kaže Bjelovučić.
Već godinama provode samovrednovanje
U trenutku našeg razgovora provodili su se nacionalni ispiti za učenike četvrtih razreda. Njihova provedba u OŠ Marina Getaldića za dva četvrta razreda tekla je glatko. Ravnateljica prepričava kako su četvrtaši bili dosta uzbuđeni, a najveći problem predstavljalo im je – pisanje kemijskom olovkom. Mislili su, naime, da ne smiju griješiti. No ravnateljica im je pojasnila da ne trebaju strahovati i da se ovim ispitima provjerava trajno stečeno znanje.
Škola svake godine, a tako će biti i ove, navodi ravnateljica, među učenicima i roditeljima provodi anketu o nacionalnim ispitima. Na temelju te ankete idu prema prema Nacionalnom centru s određenim pitanjima, njihovim stavovima, sugestijama, sve kako bi se u nadolazećim godinama to moglo integrirati u provedbu nacionalnih ispita.
– Mi već dugo godina provodimo samovrednovanje škole, a bili smo i u projektu Instituta za društvena istraživanja i Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Radilo se o osam modula, a mi smo i nakon završetka tog projekta nastavili s takvim načinom samovrednovanja gdje svake godine jedan od modula uzimamo za unaprjeđenje, a rezultati s nacionalnih ispita bili su nam jako važni. U svim predmetima bili smo iznad prosjeka, a u nekima i visoko iznad. Te rezultate integriramo u naš kurikulum i godišnji plan i program ondje gdje smo uočili da možda ima nedostataka, ili da se može na neki bolji način organizirati, navodi ravnateljica.
Budući planovi
Škola je aktivna u brojnim projektima, od eTwinninga preko razmjene učenika. Razni projekti koje provode uglavnom se baziraju na povijesnim događanjima pa je trenutno u provedbi projekt Gradske povijesne luke s kojima je nekada Dubrovačka Republika surađivala. Unutar povijesne cjeline u susjedstvu su im gradske institucije, muzeji, kazališta, kina, gradska knjižnica.
– Kad su nas na početku školske godine pitali ‘hoće li vam nedostajati učionica’ rekla sam ‘ne, naše učionice su Knežev dvor, Muzej Rupe, Pomorski muzej, Zidine, sve pijace. Kad imamo svoje sjednice dječjeg gradskog vijeća, mi smo u Glavnoj vijećnici, navodi ravnateljica.
Za kraj nam je otkrila i da planiraju u dogledno vrijeme, ali još je to sve u povojima, pokrenuti hrvatsku školu na engleskom jeziku.
– Mislimo da bi to mogla jedino škola unutar povijesne cjeline, zaključuje Bjelovučić.
