Bili smo u školi koja eksperimentalno provodi modularnu: ‘Intenzivno je, treba puno pripreme za nastavu’
I dok šira javnost zna da je od jeseni u šezdesetak škola krenuo eksperimentalni program cjelodnevne nastave, mnogima je manje poznato da se eksperimentalno provodi i reforma za strukovne. Riječ je o modularnoj nastavi koja se odmiče tradicionalnog razredno – satno – predmetnog sustava i značajno se razlikuje od one klasične. Među školama koje su u eksperimentu je Ugostiteljsko-turistička škola Osijek sa svojim programom slastičara. Dvije nastavnice, ravnatelj i učenica za srednja.hr govore kako je to raditi u modularnoj, odnosno pohađati nastavu po tom programu.
Ugostiteljsko-turistička škola Osijek | foto: srednja.hr
Osječanka Maja Mehičić je učenica prvog razreda Ugostiteljsko-turističke škole u Osijeku. Već tamo negdje na početku osnovne počeo je njen interes za izradu slastica, a u godinama koje su uslijedile naučila ih je pripremati i, još važnije, uživati u njihovoj izradi. Pa je bilo neizbježno da ljubav prema tome pretvori u svoje buduće zanimanje – prošle kalendarske godine odlučila je upisati smjer slastičar u UTŠ Osijek. Nije puno dvojila oko odabira. Uz afinitete prema slastičarstvu privukla ju je, priča nam, i izvrsna opremljenost ove škole, ujedno i regionalnog centra kompetentnosti, kao i kvaliteta nastavnog osoblja.
Maja je jedna od ukupno 17 učenika UTŠ Osijek koji pohađaju eksperimentalni program modularne nastave. On se u ovoj školi provodi samo za slastičare i to u prvom razredu.
– Ovaj način pohađanja nastave malo je neobičan, ali mi je se sviđa jer ne moram nositi knjige i sviđa mi se kako su to nastavnici podijelili na module pa nam tako objašnjavaju gradivo. Imamo razne predmete i obrađujemo raznolike teme. Mislim da će mi ovakvo pohađanje nastave biti korisnije kada jednog dana krenem raditi, jer obuhvaća sve teme. Primjerice, iako sam slastičar, učili smo i o mesu. Osim što ću biti spremnija za rad, naučit ću i nešto za život. Kao manu vidim to što možda ni nastavnici do kraja ne razumiju program pa smo svi zajedno zbunjeni, ali učimo u hodu, priča nam Maja kojoj je san otvoriti vlastitu slastičarnicu.
Nema više predmeta koji traju cijele godine
Velika novost je da bi ovom reformom strukovnog dio srednjoškolaca svoje zanimanje birao tek nakon prvog ili drugog razreda, ovisno upišu li trogodišnju ili četverogodišnju školu. Nastava u modularnoj se odmiče i od tradicionalnog razredno – satno – predmetnog sustava, a umjesto toga uvedeni su moduli. Ravnatelj UTŠ Osijek Andrej Kristek, koji nas je ugostio u školi, pojašnjava da to konkretno znači da više nema predmeta koji traju cijele godine, osim općeobrazovnih koji su ostali na razini na kojoj jesu. Moduli su raspoređeni tako da traju određeno razdoblje, ovisno o tome koliko imaju ECVET bodova.
– Primjerice, zaštita na radu je trajala mjesec dana, higijena s ekologijom je trajala dva i pol mjeseca. I onda ih slažemo tako da kad jedan završi, drugi započinje. Uglavnom nikad nemamo više od tri istodobna modula jer je naglasak da učenici ne budu opterećeni nastavom više od 34, 35 sati tjedno, započinje ravnatelj Kristek.
Sve u svemu, nastava je drugačija, provodi se u praktikumima, u učionicama i kod poslodavaca, mogućnosti su raznolike, a sve to prilagođavaju nastavnici. Bitno je da opterećenje učenika ne premašuje dosadašnje kakvo je u klasičnoj nastavi.
– Broj sati na razini godine u odnosu na ranije nije se uvelike promijenio, možda deset sati gore ili dolje. Ne smiju biti preopterećeni, moraju imati neko svoj dnevni odmor. Nekad, ovisi o modulima, možda budu 36, 37 sati i onda se spuste na 34. Ali je i uputa od Agencije i kada smo radili simulacije, bila da se zadržimo na otprilike 35 sati. Naravno, ne može se uvijek namjestiti tako da bude pogođeno u sat. Može na papiru, ali u rasporedima kakve imamo morat će se prilagođavati. Mi smo čista sektorska škola, ali polivalentne škole možda će imati malih problema oko toga, govori nam ravnatelj.
Ravnatelj Andrej Kristek | foto: srednja.hr
Učenici koriste prethodna znanja kako bi usvojili nova
U modularnoj nastavi postoji obavezni opći obrazovni dio, obavezan strukovni dio i izborni blokovi. Trenutno u prvom razrednu nema izbornih blokova.
– Modularna nastava napravljena je tako da se prvi razred upisuje u sektor. Mi je sad provodimo za slastičare, ali kada ćemo upisivati cijelu generaciju u modularnu nastavu, oni upisuju sektor i u prvom razredu su, hajmo reći, opći predmeti iz struke kroz koje učenici dobivaju opće znanje. I prema tome bi trebali odlučivati u kojem će smjeru ići. U drugom razredu dobit će mogućnost odabira izbornih modula, a koji će se izrađivati u međusobnom dogovoru nastavnika i poslodavaca, objašnjava ravnatelj Kristek.
Kada su učenici krenuli s ovakvom nastavom, prepričava, bilo im je malo čudno da kad završe jedan modul iz njega dobiju ocjenu i tog modula više nema.
– Nešto što se prije provlačilo godinu dana, gotovo je, na primjeru modula higijena i ekologija, za dva i pol mjeseca. I oni to više ne uče, nego koriste ta stečena znanja u primjerice, održavanju opreme i svoje higijene. Tako na neki način ‘vuku’ i koriste znanje iz prvih modula do kraja svog školovanja, navodi Kristek.
Raspored je mnogim ravnateljima bio najveći izazov
U početku su škole koje eksperimentalno provode modularnu nastavu nailazile na probleme sa slaganjem rasporeda, posebice zato što trenutno nastavnici rade i dosadašnjem programu i istodobno u eksperimentu. O izradi rasporeda, kaže Kristek, sa satničarkom ima sastanke na tjednoj bazi, budući da se raspored mijenja ovisno o modulima. Nekad slože raspored koji traje tri mjeseca, nekad mjesec i pol, ovisno o trajanju modula. Kad su moduli bili kraći, raspored je mijenjan svaka tri tjedna.
– Kad zaživi modularna nastava, mislim da će se morati uvesti osmosatno radno vrijeme. Jer jedino tako ćemo moći to iskombinirati. I morali bismo imati jednosmjensku nastavu. Izazovno je složiti raspored i to je ono što ja ističem kao najveći problem, pogotovo nagodinu, ako modularna krene frontalno. Sada, primjerice, imate nastavnika koji predaje higijenu i ekologiju i osam razreda. On nikako ne može predavati taj modul svima u isto vrijeme, a bitno je da se modul provede na početku godine. Dakle, morat ćemo taj modul poslagati kroz cijelu godinu, da se nastavniku ne optereti raspored previše. Što bi značilo da će učenici raditi nešto drugo, a onda se vraćati na održavanje osobne higijene i higijene prostora. I to vidim kao problem. Rekao sam svima, radimo iz dana u dan, slažemo pa ćemo vidjeti. Ovo je eksperimentalna provedba i ne možemo imati odgovore na sva pitanja. Tek kad sve prođemo ćemo biti pametniji, navodi ravnatelj.
Iduće godine modularna bi trebala ući u sve strukovne škole
Osim rasporeda, trenutni je izazov i to što e-Dnevnici nisu prilagođeni modularnoj nastavi, a i e-kurikulum tek bi trebao zaživjeti. Potrebno je još i prilagoditi matične knjige, ali i razraditi literaturu, govori nam Kristek. Što se pak tiče opreme, škole u eksperimentu modularne, za razliku od onih koje su ušle u eksperiment cjelodnevne, nisu dobile posebna sredstva za opremanje. Ugostiteljsko-turistička škola u Osijeku bila je građena za provedbu nastave u ovom sektoru, a dodatno je opremljena sredstvima koje su dobili u sklopu RKC-a, posebno praktikumi. Stoga s opremljenošću nemaju problema.
Iako je predviđeno da modularna nastava od iduće jeseni zaživi u svim strukovnim školama u Hrvatskoj, mnogi su oko toga skeptični. Ravnatelj Kristek ističe kako je ova promjena strukovnom školstvu nužna. Jedna od bojazni nastavnika, a s obzirom na uklapanje klasičnih predmeta u module, jest da će doći do tehnoloških viškova i otkaza.
– Mi svakako idemo dalje s ponovnim upisom razreda u modularnu, a hoćemo li cijelu školu upisivati, to će reći nadležno Ministarstvo. Svi su u bojazni za normu nastavnika, hoće li se gubiti ili ne. Ja kažem da neće jer je sve poprilično fleksibilno, mi smo to prošli pa znamo na koji način složiti module da nitko ne gubi od norme – zadužit će se s izbornim modulima i slično, uvijek ima mogućnosti, navodi Kristek i dodaje – moguće je i da u nekim strukama dođe i do novih zapošljavanja, o čemu će zadnju imati Ministarstvo.
Učenje temeljeno na radu
A da bi modularna nastava kakva je zamišljena u teoriji bila moguća u stvarnosti, rukave su morali zasukati sami nastavnici. Nastavnica Silvija Bašić Palković u školi radi dva desetljeća i kaže kako modularna traži veliku kreativnost od nastavnika i zahtjeva smišljanje novih aktivnosti koje se brzo mijenjaju. I to, zapravo, smatra prednošću ovog programa.
– Druga je prednost ta što učenici imaju učenje temeljeno na radu. Tako da ako smo odradili, primjerice, dizano tijesto, možemo otići dolje u naše dobro opremljene praktikume i tamo zamijesiti to tijesto da oni zapravo vide tu promjenu i povežu teoriji s praksom. Da se ne dogodi kako kod, primjerice mesnih prerađevina, da kuhari s njima rade meso u prvom razredu, a mi ga radimo u drugom. Pa se događalo da prvo rade praktičan, a tek onda teorijski dio. Ovako im je zorno prikazano do kojih promjena dolazi. Uz to, kroz spomenute aktivnosti koje mi stalno mijenjamo, a stvarno trebamo biti kreativni, oni se zaista interesiraju, kaže nastavnica Bašić Palković.
Nadoknade za one koji izostaju su sada teže
No, jasno, postoje i veliki izazovi. Kao neke od ključnih nastavnice UTŠ-a Osijek vide veliki broj sati u jednom tjednu kod istog nastavnika, kao i veliku količinu gradiva koju je potrebno brzo proći pa učenici nisu svjesni da modul kratko traje, a savladavanje ishoda moralo bi biti kontinuirano kroz cijeli modul. Tako da je, ističe nastavnica Danijela Josipović, potrebno više energije za održavanje radne atmosfere na satu i za uvođenje različitih aktivnosti.
– Sukladno tome, nastavnik treba odraditi dobru pripremu za nastavu kako bi ona bila zanimljivija i primijeniti što više aktivnosti u kojima će učenici samostalno sudjelovati. A učenici s druge strane dolaze nepripremljeni na nastavu. I jedan od izazova je, s obzirom na tako velik broj sati u kratkom periodu, ako izostanu jedan tjedan s nastave zbog bolesti, budu u velikom zaostatku. A kada se vrate, novo se gradivo nadovezuje s prethodnim i teško im je nadoknaditi ono što su izgubili, kaže nastavnica Danijela Josipović.
Nije jednostavno, nadovezuje se nastavnica Bašić Palković, organizirati i pisane provjere ako, primjerice, učenici imaju samo deset sati tjedno. Naime, prema pravilniku Ministarstva, pisani ispiti moraju biti najavljene dva tjedna ranije.
– Ja sam se sa svojim učenicima dogovorila da ćemo svaki ponedjeljak pisati ono što smo radili prošli tjedan, a u petak imamo ponavljanje. I to je dosta teško zbog roka za najavu. I ako dođe do nekog skraćivanja sati ili nenastavnog dana, nama se to sve pomiče, kaže nastavnica Bašić Palković.
Nastavnice Silvija Bašić Palković i Danijela Josipović | foto: srednja.hr
Nastavnici su jedni drugima podrška
Prilikom najave modularne nastave mnogo se govorilo o tome što će biti s učenicima koji nisu položili neki od modula. Konkretno, hoće li i kako naknadno moći polagati taj modul. O tome se, kažu nam nastavnice i dalje puno razgovara.
– Dobili smo odgovor da se obavi konzultativna nastava gdje će učenici nas potražiti i dobiti dodatna pitanja ili dodatne zadatke, pojašnjava nastavnica Bašić Palković i dodaje kako su materijale koje nisu imali nastavnici sami izrađivali za te učenike, kako bi ipak uspjeli sve savladati.
Druga opcija je učenje temeljeno na radu, odnosno odlazak u praktikum te zadavanje zadataka kroz koje će učenici ipak savladati ishode koji se od njih traže. To, naglašava, iziskuje veliki angažman nastavnika i njihovu dobru koordinaciju i suradnju.
Nastavnici koji sudjeluju u eksperimentalnoj provedbi modularne nastave imali su uvodno predstavljanje programa. Tada su ukratko upoznati s načinom provedbe, ali ne previše detaljno, kažu naše sugovornice. Pa su se nastavnici međusobno konzultirali, pokušavali pronaći najbolja moguća rješenja na temelju svog iskustva u radu s učenicima i tako su zajednički pokušali doći do ideja koje bi mogli realizirati u školama.
– Tako da smo zapravo, mi jedni drugima bili podrška u osmišljavanju, navodi nastavnica Josipović.
Ključna je suradnja u zbornicama
Bašić Palković se nadovezuje, ključ cijele priče je suradnja s ostalim nastavnicima.
– Naravno, svi smo različiti, imate ljude s kojima možete nešto odraditi i one s kojima ne možete. I to je ostavljeno na nama. Nas dvije predajemo isti predmet i dugo se znamo pa dobro surađujemo, kaže nastavnica Bašić Palković.
Josipović pojašnjava kako se je njihov predmet do sada izvodio kroz tri godine, a sada je sažet u jednoj godini u kojoj se njih dvije naizmjenično dopunjuju. Pa su se zato i u startu morale dogovoriti što će i u kojim skupovima ishoda i učenja obrađivati i na koji će način napraviti poveznice.
– Kolegica je specijalizirana za čokoladu, a ja imam pivovaru ovdje. I onda je suludo da ona predaje pivo, a ja čokoladu. Pa smo se nas dvije, tu negdje pred kraj kad sam ja izlazila iz modula, dogovorile koja će odraditi koji ishod. Dakle, sve je u nekom međusobnom dogovoru, kaže Bašić Palković.
‘Intenzivno je i puno je pripreme za nastavu’
Jedno od naših pitanja bilo je i je li im se s uvođenjem modularne nastave povećao opseg posla. Odgovaraju afirmativno.
– Norma nas tehnologa je 22 sata, a ja sam do sredine 12. mjeseca imala 27 sati nastave tjedno, od čega 10 u eksperimentalnom razredu, a sada mi je lakše, 17 sati. Je, strahovito je intenzivno, puno je priprema za nastavu, unatoč godinama i godinama rada u školi. Konstantno je potrebno razmišljati čime sutra ispuniti tih dva ili tri sata, koliko smo imali u komadu, kaže nastavnica Bašić Palković.
Nastavnici koji sudjeluju u eksperimentalnoj provedbi modularne nastave, za razliku od onih koji sudjeluju u eksperimentu cjelodnevne, nisu dobili nikakvo uvećanje plaće. Profesorice za kraj pitamo i smatraju li da su njihovi kolege spremni za frontalno uvođenje modularne nastave.
– Možda bi bilo dobro da se nastavnicima, koji su sada bili u eksperimentalnom programu, omogući da na međužupanijskim stručnim vijećima ili na neki drugi način, prenesu svoja iskustva svojim kolegama sustručnjacima. Također, bilo bi dobro da se o modularnoj nastavi više razgovara i tako razmjenjuju iskustva o svemu kroz što smo prolazili. Tako da, jesu li spremni – nismo ni mi bili, ali smo se snalazili i snalazimo se svakodnevno, kaže nastavnica Josipović.
Ključna je, naglašavaju nastavnice još jednom na kraju našeg razgovora – suradnja s kolegama u zbornici. Njih dvije dugo rade zajedno pa su uz dobar dogovor sve uspjele napraviti.
– One koji su se ‘uljuljkali’ u normalnu nastavu ovo će malo trgnuti. Što se satnice tiče, tu smo negdje kao i ranije. Tako da je promjena kada intenzivno radite svaki dan sedam ili osam sati, ali preživjeli smo. Jako je važno da nastavnici koji su radili na ovome razgovaraju s kolegama, ne ravnatelji, ne viši savjetnici. Nastavnici, da međusobno dijele svoja iskustva jer mi to gledamo drugačije – mi smo bili u tim razredima. I to je najvažnije u cijeloj priči, da nastavnici prenose svoje iskustvo i konstantno razmjenjuju informacije. Trebamo pričati i o dobrim stvarima i o problemima, najviše će svima koristiti ta razmjena iskustava, zaključuje nastavnica Bašić Palković.
