Biti maturant i uspješan filmaš? Moguće, ako ste Marko Mikšić

Grad Karlovac priprema se za 17. po  redu Filmsku reviju mladeži i peti po redu Four river film festival. Radi se o međunarodnoj manifestaciji posvećenoj filmu, a Karlovac će ponovno od 12. do 15. rujna postati prijestolnicom srednjoškolskih filmskih umjetnika. Tom prilikom razgovarali smo s jednim od njih, Markom Mikšićem.

Marko Mikšić je maturant karlovačke gimnazije, član je Videodružine Gimnazije Karlovac i Kinokluba, te sekcije Lumiere media, gdje je sudjelovao na izradi nekoliko dokumentarnih, igranih i namjenskih filmova. Na ovogodišnjem festivalu predstavit će se 67 filmova iz 14 zemalja. Iz Karlovca će biti prikazana 3 filma, od toga su 2 upravo ostvarenja ovog nadarenog maturanta.

Kada si se počeo baviti filmom i koliko dugo ta ljubav traje?

Filmom se bavim od 7. razreda osnovne škole odnosno od svoje 14. godine. Kada sam upisao 1. razred gimnazije i učlanio se u Kinoklub Karlovac filmom sam se počeo baviti intenzivnije. U Kinoklubu sam stekao mnogo teorijskog znanja o filmskoj umjetnosti i filmu općenito. Dakle ovo je sada 6. godina koju “stvaram” na filmskom platnu.

Što najviše voliš snimati?

Naravno, kao ni moji vršnjaci, ni ja ne stvaram remek djela, već kratke filmiće trajanja do trideset minuta. Meni najdraži format su kratke dokumentarne priče, reportaže. Dakako da volim i igrane filmove, ali za njih je potrebno puno više vremena i novca, ako želimo da izgledaju profesionalno.

Koliko si dosad uradaka stvorio? Na koji si najponosniji?

Nažalost, ne mogu se sjetiti i nabrojati sve što sam napravio, ali siguran sam da je tu pozamašan broj videouradaka. Najviše sam ponosan na prvi film koji sam napravio u Kinoklubu i to ne zato što je ispao ok, već zato što sam stvarajući ga najviše naučio. Najveća i jedina greška je bila ta što sam sve radio sam (režirao, snimao, montirao, tražio sugovornike, dogovarao popratne sadržaje, sve), a danas znam da se filmovi tako ne rade. Hvala Bogu, na greškama učim tako da film koji trenutno snimamo ima veliku filmsku ekipu.

Možeš li pobliže objasniti na čemu trenutno radiš?

Trenutno radim na jednom igranom filmu, reklo bi se da se je to jedna art drama, pod imenom Godine između jučer i sutra. Scenarij je djelo Luke Mavretića, budućeg dramaturga, s kojime sam i prije nešto “črčkao”. Ekipa filma je bogata, čak više od trideset ljudi, što je super za jedan poluprofesionalni film. Glumci su profesionalci ili pak studenti ADU. Zadnja snimanja bit će krajem rujna, a postprodukcija (montaža slike, tona i skladanje glazbe) će potrajati do kraja studenog. Tada namjeravamo i premijerno prikazati filma našim Karlovčanima.

Planiraš li studirati filmsku umjetnost ili će to ostati hobi?

Još jedan san ostvario bi mi se kada bih upisao Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu. Smatram da sam uložio puno vremena i puno truda u ovo čime se bavim te je to razlog zašto se time želim baviti profesionalno.