Bivša ministrica o početku treće po redu pandemijske školske godine: ‘Sve ovo predugo traje’
Bivša ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak na društvenim se mrežama oglasila uočio početka, kako ona kaže, treće po redu pandemijske školske i akademske godine. Njezinu objavu u nastavku teksta prenosimo u cijelosti.
Ulazimo u treću (djelomično) pandemijsku školsku i akademsku godinu u stanju letargije.
Velika većina nas se slaže da sve ovo predugo traje i neizvjesnost i privremenost nikome u konačnici ne koristi. Posebno ne učenicima i studentima, koji iako su prilagodljivi, za napredak trebaju sigurnost, red i sustavnost u radu.
Odgovorni pali u letargiju
Međutim, izgleda kao da je većina ljudi u obrazovanju, a posebno odgovorni na najvišim razinama, pala u letargiju, pa puštaju da se stvari događaju mimo njih ili unatoč njima. Kako inače protumačiti da ozbiljnog razgovora o školskoj i akademskoj godini u javnosti – nema?
Prirodno je da pojedinci ponekad posustanu, ali sustav mora funkcionirati – zato se i uspostavlja. Javna je tajna da je iz MZO u posljednjih godinu dana zbog pritisaka otišlo ili je smijenjeno 20-tak sposobnih ljudi (tu ne računam dužnosnike) na čija su mjesta došli podobni bez znanja i da je priprema i donošenje odluka na niskim granama. Slično je i s većinom sveučilišta, koja bi manje-više samostalno trebala donositi odluke o akademskoj godini, ali na temelju kvalitetnih analiza i preporuka koje im dostavi resorno ministarstvo.
Puno pitanja na koje nema odgovora
Evo samo nekih pitanja na koje nema odgovora. Organizacija nastave nije samo pitanje nošenja maski i hoće li biti online, nego prije svega pedagoški model koji omogućava suvremeno učenje i poučavanje. Tko o tome vodi brigu? Pristup da se čeka da se sve vrati na staro je glup i govori o nedostatku vizije. Jer ne postoji tipka “Delete” koju ćemo pritisnuti i koja će sve ovo izbrisati kao da se nije dogodilo i kao da se više neće dogoditi.
Istraživanja i „istraživanja“ o kojima se govori u javnosti, a neka od njih financira Hrvatska zaklada za znanost, svode na žalopojke kako je djeci, mladima i nastavnicima teško, bez da se ponude rješenja. Srećom postoje EU programi (Erasmus i Obzor) koji nam daju šansu da budemo proaktivni, a ne samo da se žalimo. Ali većini našim znanstvenika koji govore o obrazovanju je preteško ući u kompetitivne vode.
Vlada je najavila je obavezno cijepljenje zaposlenih u tri sektora (zdravstvo, socijalna skrb i obrazovanje). Sada se o tome šuti, a i novinari ne pitaju. Zašto se najavilo? Zašto se odustaje?
https://www.facebook.com/prof.dr.sc.BlazenkaDivjak/posts/1968499263300686