Blaženka Divjak piše eseje o nastavi na daljinu, kaže da to nije loša replika učionice
Bivša ministrica obrazovanja, Blaženka Divjak, na svojoj Facebook stranici piše kratke eseje u kojima komentira online nastavu, a u posljednjem takvom se osvrnula na osiguranje kvalitete nastave na razini predmeta koji može osigurati svaki nastavnik pojedinačno.
Screenshot: YouTube; Saint Louis Chess Club
Jedan semestar nastave na daljinu je iza nas, a uskoro se bliži i početak nove školske i akademske godine, za koju se još uvijek ne zna kako će se odvijati. Ipak, postoji velika mogućnost da će se barem dio nastave odvijati i dalje online, ako ne u potpunosti.
U svom kratkom eseju, koji prenosimo u cijelosti, Divjak upozorava na važnost promjene pristupa nastavi kao takvoj, te na bitnu ulogu suradnje i komunikacije između kolega nastavnika, ali i studenata, odnosno učenika:
U ožujku ove godine škole su doslovno preko noći uspostavile nastavu na daljinu uz strateško vođenje od strane MZO-a i mentorskog tima Škole za život te nadležnih agencija (CARNET, ASOO, AZOO). Visoka učilišta su također dobila upute i posebnu podršku SRCE-a, ali su u organizaciji nastave na daljinu bila autonomna. Većina visokih učilišta je sporije reagirala u uspostavi nastave na daljinu nego škole.
S obzirom na okolnosti pod kojima se pripremao i provodio ovaj veliki pothvat u RH možemo ga smatrati uspješnim, a takvim su ga ocijenile i relevantne međunarodne institucije (primjerice Svjetska banka, 2020). Međutim, bez obzira na oblik nastave koji će se primjenjivati od jeseni, sigurno je da naučene lekcije iz nastave na daljinu treba primijeniti te ih iskoristiti za unapređenje sustava u cjelini. Da bi se to postiglo potrebno je uspostaviti sustav osiguravanja kvalitete nastave, a onda posebno i nastave na daljinu. U ovom osvrtu predstavit ću osiguravanje kvalitete na razini predmeta koji svaki nastavnik može sam uspostaviti.
Kao ministrica uglavnom sam se bavila nastavom na daljinu u školama. Međutim, s obzirom na moj sadašnji položaj sveučilišne profesorice i znanstvenice, te činjenicu da se temom e-učenja bavim dvadesetak godina u istraživačkom i nastavnom kontekstu u ovom kratkom eseju ću temu oslikati na primjeru fakulteta. Međutim, uz manje prilagodbe ove se preporuke mogu primijeniti i na škole.
U nastavi na daljinu, kao i u nastavi uživo, cilj je da student postigne planirane ishode učenja, ali i da razvije samostalnost u učenju, preuzme odgovornost za učenje i da, ako je ikako moguće, uživa u učenju. Dakle, ne da probavi sve sadržaje kojih se nastavnik može dosjetiti i staviti u popis literature već da razvije razumijevanje, vještine kritičkoga razmišljanja i rješavanja problema uz pomoć novih teorija i alata te da bude zadovoljan svojim postignućima što će mu omogućiti informirano donošenje odluka kako u profesionalnom tako i privatnom životu.
Trebamo zapamtiti da učenje na daljinu nije puka, a samim time i loša, replika onoga u učionici. Treba iskoristiti priliku i odbaciti stari način orijentiranosti na reprodukciju i učenje za ispit te iskoristiti i priliku za sukreaciju novog načina poučavanja i učenja. To trebamo napraviti bez obzira hoćemo li iduću školsku i akademsku godinu raditi pretežito uživo, u mješovitom (hibridnom) modelu ili pretežito na daljinu. Sve ono što unaprijedimo u nastavi na daljinu bit će nam od koristi i u ostalim oblicima nastave.
Prvo što treba imati pred sobom su ishodi učenja predmeta. Ako je ishod učenja primjena elementarnih funkcija u modeliranju pojava u prirodi onda nećemo tražiti da student riješi zbirku standardnih zadataka s elementarnim funkcijama jer na taj način neće postići planirani ishod. Istina je da odabrane zadatke treba znati riješiti da bi usvojio osnovne definicije, svojstva funkcija, grafičke prikaze i slično. Međutim, naglasak je ovdje na istraživanju koje student provodi samostalno temeljem uputa nastavnika. Dakle, kada god je to moguće, student svoje učenje treba temeljiti na vlastitom istraživanju i preuzeti odgovornost za rezultate.
Kako bi mu to omogućio, nastavnik priprema određene temeljne materijale i obrazlaže teže dijelove – u matematici je to potrebno većini studenata. Ako nemamo nastavu uživo, često upotrebljavamo videolekcije ili videokonferencije posredstvom različitih alata (Big Blue Botton, Google classroom, MS Teams, Yammer, Zoom, Skype…). Međutim ovdje treba razumjeti da nije dovoljno raditi (lošu?) repliku predavanja uživo te da je dizajn samih lekcija potrebno dobro promisliti, provjeriti, raspraviti s kolegama i studentima, a ponekad i recenzirati.
Rasprava i istorazinsko vrednovanje je način osiguravanja kvalitete materijala, i to ne samo onih u virtualnome svijetu. Nažalost, u Hrvatskoj gotovo da i ne postoji kultura dobrovoljnoga, kolegijalnoga, istorazinskoga vrednovanja i davanja povratne informacije kolegama. To pokazuje i istraživanje TALIS iz 2018. budući da je po timskim poučavanju, promatranju i evaluaciji drugih nastavnika, dakle po suradnji među nastavnicima, od svih zemalja sudionica Hrvatska na samom dnu. Tek oko 2% osnovnoškolskih učitelja i 4% srednjoškolskih nastavnika sudjeluje u aktivnostima kolegijalnog opažanja barem jedanput mjesečno, a čak 71% učitelja nikada ne sudjeluje u takvim aktivnostima.
Sigurna sam da su edukacije u sklopu Škole za život koje su bile za sve škole u punom kapacitetu u tijeku 2019. ipak poboljšale ovu statistiku. Situacija iz 2018. je zorno prikazana na sljedećem grafu koji je preuzet iz TALIS 2018 Results (Volume II).
foto: screenshot Facebook
S druge strane, moje dugogodišnje iskustvo u visokome obrazovanju uvjerilo me da nije ništa bolja situacija na našim visokim učilištima. Pokazatelj toga je činjenica da gotovo nema otvorenih materijala za učenje, a čak i unutar istoga fakulteta online materijali se drže pod ključem tako da drugi kolege nastavnici nemaju uvida.
Dakle, pored povratne informacije još jedna izvrsna posljedica kolegijalnog vrednovanja je dijeljenje i sukreacija. Kada god vrednujemo, onda i učimo. Nadalje, sve što proizvedemo za svoje studente ili učenike možemo dati na raspolaganje drugima pod Creative Commons licencom. To je bila i temeljna ideja izrade videolekcija za škole od ožujka do lipnja 2020.
Videolekcija koja je predviđena za asinkrono izvođenje (ne izvodi se u realnom vremenu) može biti interaktivna i poticajna, a mora biti i stručno utemeljena uz poštovanje autorskih prava i intelektualnog vlasništva. Kako biste iz prve ruke vidjeli kako to napraviti upućujem vas da se uključite u dobre MOOC-ove (Massive Open Online Courses) koji su dostupni u Courseri i mnogim drugim repozitorijima već gotovo cijelo desetljeće. Većina ih tijekom pandemije daje slobodan pristup tečajevima.
Nastavnici se posebno teško snalaze u dizajnu vrednovanja i ocjenjivanja u nastavi na daljinu i tu temu treba posebno obraditi. Međutim, jasno je da vrednovanje treba biti u izravnoj vezi s planiranim ishodima učenja (konstruktivno poravnanje). Spomenuti ishod učenja iz matematike može se provjeriti tako da student dobije projektni zadatak u kojem se traži da na temelju raspoloživih podataka o broju zaraženih korona virusom napravi jednostavne predikacijske modele upotrebnom određenih elementarnih funkcija. Takav zadatak je istraživački, ali i autentičan te je relativno jednostavno provjeriti vjerodostojnost uratka.
Nadalje, ne smijemo zaboraviti da su studenti ti koji najbolje znaju procijeniti korisnost tj. je li im neki metodički pristup pomogao više od nekog drugog, jesu li dobivali poticaje da budu samostalni i aktivni, jesu li im pripremljeni materijali i videolekcije bili smisleni i dovoljno jednostavni za upotrebu, te kako je tekla interakcija s nastavnicima i drugim studentima. Takve povratne informacije treba konstantno prikupljati od studenata putem jednostavnih pitanja otvorenog tipa u virtualnom okruženju, strukturiranih upitnika i fokus grupa.
Posebno mjesto u osiguravanju kvalitete imaju analitike učenja koje upotrebljavaju velike količine podataka koji nastaju u virtualnim učionicama i daju odgovore na mnoga pitanja vezana uz učenje. Na primjer: Koji su studenti u riziku? Koji materijali su se najviše koristili? Koje ishode učenja studenti postižu brže i bolje, a koje slabije? U koje vrijeme su studenti najaktivniji? Koje provjere daju povezane rezultate?
Dakle, kada govorimo o osiguravanju kvalitete učenja na daljinu prije svega govorimo o kvaliteti instrukcijskoga dizajna, odnosno metodike nastave koja također treba podržavati konstruktivno poravnanje ishoda učenja s metodama učenja i poučavanja te metodama vrednovanja. Drugo, osiguravanje kvalitete e-materijala je nužno i najbolja metoda je kolegijalno vrednovanje i strukturirana povratna informacija, a pri tome je potrebno temeljito provjeriti stručni izričaj, licence, autorska prava. U osiguravanju kvalitete i individualizaciji materijala i dizajna pomažu nam i analitike učenja temeljem podataka koji nastaju u virtualnom okruženju. Na kraju ali najvažnije je da se korisnost samih materijala i ukupne metodike, ali i motivacija i samostalnost, provjeri sa studentima i za to ne treba čekati kraj semestra.
U sljedećoj tablici dan je sažetak elemenata koje treba vrednovati kao i načina vrednovanja.
foto: screenshot Facebook
U ovom kratkom eseju pisala sam o unutarnjem osiguravanju kvalitete na razini predmeta i nastave, ali potrebno je uspostaviti i šire institucionalno osiguravanje kvalitete te vanjsko (nacionalno i međunarodno) osiguravanje kvalitete. U institucionalnom i vanjskom se bavimo i potporom nastavnicima i učenicima/studentima, dok vanjsko uključuje i potporu čelnicima obrazovnih ustanova.
Reference:
- Ambasz D., Brajković L. (2020). Hrvatska: Kako se ulaganje u informacijsku tehnologiju i digitalne kompetencije učenika te učitelja i nastavnika isplatilo tijekom pandemije. Objavljeno SVIBNJA 26, 2020. Dostupno na: https://blogs.worldbank.org/hr/education/hrvatska-kako-se-ulaganje-u-informacijsku-tehnologiju-i-digitalne-kompetencije-ucenika-te
- TALIS 2018 Results (Volume II). Teachers and School Leaders as Valued Professionals. Dostupno na: http://www.oecd.org/education/talis-2018-results-volume-ii-19cf08df-en.htm
- Markočić Dekanić, A., Gregurović, M., Batur M. (2020) TALIS 2018: Učitelji, nastavnici i ravnatelji – cijenjeni stručnjaci. NCVVO. Zagreb. 2020. Dostupno na: https://mk0ncvvot6usx5xu4d.kinstacdn.com/wp-content/uploads/2020/03/TALIS-2018_vol2_19_finn_zaWeb.pdf
- Creative Commons licence. Dostupno na: https://creativecommons.org/
- Coursera. Dostupno na: https://www.coursera.org/
Sažetak: Osiguravanje kvalitete važan je dio svakog nastavnog procesa i to na razini predmeta, institucije i sustava. Učenje na daljinu nije puka, a samim time i loša, replika učenja u učionici. Treba iskoristiti priliku i odbaciti stari način orijentiranosti na reprodukciju i učenje za ispit te iskoristiti i priliku za sukreaciju novog načina poučavanja i učenja. To trebamo napraviti bez obzira hoćemo li iduću školsku i akademsku godinu raditi pretežito uživo, u mješovitom (hibridnom) modelu ili pretežito na daljinu. Na razini predmeta treba vrednovati kvalitetu ukupne metodike (instrukcijskog dizajna), kvalitete e-materijala i korisnosti e-materijala. Najvažniji vrednovatelji su naši kolege nastavnici te studenti (učenici). Kolege nam daju povratnu informaciju, ali ujedno sukreiraju i dijele obrazovne materijale, dok studenti (učenici) prvenstveno ocjenjuju korisnost, interaktivnost i individualizaciju.
