Bivša ministrica potaknula veliku raspravu oko kupovanja gotovih testova: ‘Roditelji trebaju tražiti objašnjenja’
Početak svake školske godine za svako kućanstvo s učenicima znači i dodatan financijski izdatak. Iako udžbenike za osnovne škole financira država, a za srednje se oni financiraju korisnicima zajamčene minimalne naknade, roditelji ipak moraju kupovati dodatne obrazovne materijale – radne bilježnice, ali za neke predmete i gotove ispite nastavnika. Bivša ministrica Blaženka Divjak dotaknula se te teme na svom Facebook profilu i potaknula veliku raspravu.
Foto: srednja.hr/unsplash
– Trebaju li roditelji na početku školske godine plaćati testove ili dodatne materijale za školu? Ne. Jer za to nema niti metodičkog niti ekonomskog opravdanja, napisala je jučer na svom Facebook profilu bivša ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak.
Tema je to koja se aktualizira početkom svake nastavne godine, ali ove posebno dolazi do izražaja s obzirom na velike poremećaje na tržištu koji su zahvatili i proizvođače obrazovnih materijala, a zbog kojih su udžbenici i nastavni materijali poskupjeli.
‘Roditelji trebaju tražiti dodatna objašnjenja od nastavnika da znaju zašto bi trebali potpisivati da će kupovati dodatne testove’
Udžbenike za osnovne škole, prema Zakonu donesenom tijekom Divjakičina mandata, financira država, a za srednje su oni javno financirani korisnicima zajamčene minimalne naknade. No, radne bilježnice i druge materijale financiraju roditelji. Divjak ističe da su udžbenici jedino obvezno što učenici moraju imati.
– Neki nastavnici još ponude da se kupe radne bilježnice, koje često plaćaju gradovi, županije ili općine, ali one nisu obavezne, a najčešće nisu niti potrebne. Prije svega radne bilježnice ne prolaze zahtjevnu recenziju kakvu prolaze udžbenici (a koji i unatoč tome nisu savršeni), a i onemogućuju da nastavnik u punoj mjeri razvije kreativnosti i odgovornost za proces poučavanja i učenja. Autonomija kompetentnog nastavnika je važna odrednica kurikularne reforme, piše Divjak.
Dakako, radne bilježnice nisu sve što roditelji moraju kupiti – poneki nastavnici traže da se kupuju već gotovi testovi.
– Još je gora situacija kada nastavnik traži da roditelji daju novce (cca 25 kn po predmetu) da se od nakladnika kupe testovi. Naime, takvi testovi nisu standardizirani i nemaju niti stručne niti metodičke nezavisne recenzije, pa je upitna njihova metodička opravdanost. S druge strane, provjere znanja se trebaju prilagoditi konkretnom razredu i moraju biti takvi da mogu omogućiti suvislu povratnu informaciju učeniku kako će unaprijediti učenje. Na kraju, pitanje je kome su takvi testovi dostupni prije nego se upotrijebe u razredu, a kome nisu, jer ipak se radi o komercijalnoj djelatnosti, a ne o sustavu koji garantira tajnost testova. Prema tome, ovo je tema o kojoj roditelji trebaju tražiti dodatna objašnjenja od nastavnika da znaju zašto bi trebali potpisivati da će kupovati dodatne testove, kutije i materijale. Teško da će objašnjenje biti takvo da će opravdati investiciju, napisala je Divjak.
To sve pokrenulo je velike rasprave, pogotovo među nastavnicima, od kojih većina ističe kako je problem u školama problem manjak uredskog materijala – prvenstveno papira i tonera za printere, što je problem kojim bi se trebali pozabaviti osnivači. Drugim, pak, spočitavaju roditeljima zašto se bune jer se ‘prije kupovalo sve’, a sada barem ne moraju kupovati udžbenike.
– Jučer smo bas platili kćeri 138 kuna za testove u 4. razredu osnovne škole. Meni je to nevjerojatno. I sama sam nastavnica u srednjoj školi, radim testove, smišljam nastavne materijale, razmjenjujem s kolegama po raznim nastavničkim grupama i od nikoga ne zahtijevam nikakve dodatne kupovine. Da ne govorim da smo jedna od najsiromašnijih županija, a dodatne obrazovne materijale sam platila 1.200 kuna za dvoje osnovnoškolaca + dodatno ti testovi, napisala je u raspravi jedna nastavnica i majka.
I Zakon se dotiče drugih obrazovnih materijala
A što oko ovog pitanja kaže Zakon? Isti onaj koji propisuje pravo na besplatne udžbenike, Zakon o udžbenicima, propisuje i da ‘ukupna cijena svih komercijalnih drugih obrazovnih materijala koji se koriste u nastavi obveznih predmeta u pojedinom razredu ne smije prelaziti 20% za razrednu nastavu, 30% za 5. i 6. razred odnosno 40% za 7. i 8. razred iznosa umnoška pripadajućeg koeficijenta (f) i medijalne neto plaće (M)’. Za eventualna prekoračenja ovoga iznosa škola treba tražiti suglasnost roditelja, s time da u ukupnu cijenu ne ulaze materijali za predmete s pretežno odgojnom komponentom i izborne predmete.
Koeficijent koji propisuje Vlada iznosi odnedavno 0,115 za 1. – 4. razred osnovne, 0,161 za 5. i 6. razred i 0,178 za 7. i 8. razred, a posljednja objavljena, medijalna plaća za lipanj prema DZS-u iznosi 6.510 kuna.
SUDJELUJTE U ANKETI:
