Božićni običaji: Živopisne otočke tradicije te pjesma za džeparac i voće
Božić je jedan od najljepših kršćanskih blagdana, a od njega nas dijeli tek nekoliko dana. Nekad je božićno vrijeme u Hrvatskoj bilo ispunjeno nizom rituala, no danas se većina običaja izgubila te svela na kupovanje darova i pečenje kolača. Međutim u mnogim manjim sredinama još uvijek se njeguju tradicionalni božićni običaji kojima se vesele i mladi i stari.
foto: Ivan Božić|srednja.hr
Kao manje i izolirane sredine, hrvatski otoci su razvili niz starinskih običaja vezanih uz Božić od kojih su se neki i do danas zadržali. Primjerice na Korčuli djeca na Badnju večer odlaze od kuće do kuće pjevati božićne pjesme, a ljudi im za to daju voće, slatkiše ili novac pa tako oni uporniji zarade za džeparac.
Muški i ženski rituali
Iako se hrvatski otoci tradicijski razlikuju, jedno im je zajedničko: želja da se Božić proslavi na što ljepši način. Zato su nekoliko dana prije samog Božića obično započinjale pripreme za taj veliki dan. Na Cresu je primjerice predbožićno vrijeme bilo ispunjeno nizom malih rituala. Najprije su se muškarci morali pobrinuli da ima dovoljno drva za loženje vatre. Nakon toga bi trebalo nabaviti namirnice za blagdanski stol zbog čega bi ljudi iz okolnih mjesta odlazili u grad Cres u kupovinu.
Dok muškarci spremaju drva ili nose namirnice, žene su bile te koje su pospremale kuću kako bi sve bilo spremno za Badnjak. Tom prigodom se pralo posuđe, izbjeljivali zidovi, čistila ognjišta te se mijenjala posteljina kako bi sve bilo potpuno čisto.
Badnjak započinje smokvama i rakijom
Kao posni dan, Badnjak je na Cresu započinjao tradicionalnim domaćim proizvodima: smokvama i čašicom rakije. Potom bi žene kuhale da se hrana ohladi do večere, jer se vjerovalo kako bi topla jela naškodila. Iako je za Badnjak postilo, ne znači da se nije dobro jelo. Za večeru su se spremala četiri slijeda jela koja bi započinjala kuhanim kupusom, a završavala mlincima i makaronima posutima orasima i šećerom. Uz to na Cresu je, kao i na susjednom Krku, neizostavan dio jelovnika bio bakalar.
Pjesma, veselje i pozamašan džeparac
Na hrvatskim otocima južnog Jadrana poput Brača, Visa i Korčule, uz posebnu hranu u kojoj je za Badnjak prevladavao bakalar, razvio se još jedan običaj poznat kao navišćivanje ili koledanje. Na sva tri otoka ovaj je običaj vrlo sličan, a radi se o tome da se na Badnju večer djeca okupe i idu od kuće do kuće pjevajući posebne božićne pjesme navješćujući Isusovo rođenje. Domaćini bi ih potom ugostili i počastili voćem ili slatkišima koje danas sve češće zamjenjuje novac.
– Mi smo znali krenuti rano, oko pola šest popodne i pjevali bi sve do ponoći. Počeli bi od početka mjesta i išli bi do kraja, a uvijek smo pazili da posjetimo iste kuće, ispričala nam je Nikolina s Korčule koja je sa starijim bratom ‘navišćivala’ još kao osnovnoškolka.
‘Jese može?’
Dodala je kako je kod navišćivanja običaj da se najprije pokuca na vrata i pita: ‘Jese može?’ Tek kad vam domaćin da znak vi počinjete pjevati. No bilo je slučajeva kada su se ukućani pravili da vas ne čuju ili samo izgase svjetlo. No običaj je inače otvoriti vrata grupicama djece koja dolaze pjevati, a oni najuporniji bi za svoj trud bili dobro nagrađeni.
– Nas su već znali da dobro pjevamo i ljudi bi se veselili kada dođemo. Nakon pjesama bi nas ponudili bombonima i kolačima, a najdarežljiviji bi bili zadnju večer, kaže Nikolina i objašnjava kako se u njezinom mjestu ‘navišćuje’ tri puta: na Badnjak, Staru godinu i uoči sveta Tri kralja.
Nikolina je objasnila kako je svaki član znao po večeri zaraditi 500 do 600 kuna, jer tada još nije bilo recesije, a i njena je grupa bila jako kvalitetna. Obično bi imali probe i vježbali bi, te nikad nisu gubili vrijeme na dug ostanak kod domaćina. Uz to njih je bilo četvero, a danas su velike grupe od 10 djece.
Unatoč tome što je navišćivanje običaj koji djeci donosi mnogo veselja, čini se kako danas polako izumire, jer se sve manje čuje kucanje na vrata i pitanje ‘jese može?’.
