Brijanje glave, batinanje, vrijeđanje – metode discipline
Hoće li vam zbog lošeg ponašanja u školi obrijati glavu ili ćete već s 13 godina biti vojnik, ovisi u kojem dijelu svijeta živite. Kulture su različite, a sa sobom nose i određene običaje, kako u svakodnevnim prilikama tako i u školstvu. Čitajući ovo, neki će vam se običaji možda doimati prerigidni, a neki jednostavno neljudski, ali važno je shvatiti da je u tim zemljama to normalno te da smo njima vjerojatno, mi oni koji su čudni.
telegraph.co.uk
Dobije li dijete u Kini lošu ocijenu normalna je stvar da majka s njim sjedne i nauči gradivo. Ovo slika nebi bila nimalo drukčija od naše da se pod lošom ocjenom ne smatra sve manje od petice. Tamo se jednostavno mora biti najbolji, a razlog tomu je što su roditelji uvjereni da njihovo dijete to može, samo nije dovoljno učilo. Normalna je stvar da se za četvorku urla i naziva dijete sramotom obitelji i vrijeđa. Isto vrijedi i za učenje instrumenata ( klavir ili violina su gotovo obavezni ). Ne naučite li prvi stavak Beethovenove 9. Simfonije, zaboravite odlazak na WC, večeru ili spavanje.
U susjednom Japanu djecu more druge brige. Dok se u našim školama profesorima baca imenik u glavu ili im se prijeti, tamo se sve to događa djeci. Iako je fizičko kažnjavanje ukinuto 1947. još se provodi u većem broju škola. Nisu rijetki slučajevi razbijenih noseva, slomljenih ruku i oštećenih bubnjića. Brijanje glave dječacima je još najblaža kazna. Dok smo mi u šoku, tamošnji učenici i profesori smatraju da zločesta djeca to i zaslužuju. Kaos, a time i potreba za ovim metodama, bi se vjerojatno smanjili da se broj urlajuće djece po razredu snizi s 40 na 25.
U Singapuru je pak obrnuta situacija. Fizičko kažnjavanje je zakonom dopušteno, ali postoje pravila kako se ona izvode pa tako nema ružnih prizora kao u Japanu. Jedno od pravila jest da se samo dječaci smiju kažnjavati. Kazna je jedna jedina – udaranje štapom po dlanovima ili stražnjici. Najviše može biti šest udaraca, a mogu se izvesti kod ravnatelja, u učionici ili pred cijelom školom. Naravno, određena je i dužina štapa, a iznosi oko 120cm. Zato, nema pušenja, varanja ili lošeg ponašanja u singapurskoj školi jer ćete dobit po guzi.
Ako ste se kao mali igrali rata i bili oduševljeni s plastičnom puškom koja vas je čekala pod borom, pitajte se kako je malim Izraelcima koji nerijetko za svoju bar micvu dobivaju pravo oružje. Djeca se primaju u vojsku već s 13 godina, a sa 18 je novačenje obavezno kako za muškarce tako i za žene. To čini izraelski vojni sistem jedinstvenim u svijetu. S obzirom da se djecu već u vrtiću uči o vojsci kroz razne crteže tenkova i vojnika pomoću kojih uče brojati, ne čudi njihovo kasnije dobrovoljno prijavljivanje za vojsku.
theonlydemocracy.org
Vjerujem da ćete nakon ovoga sutra sa smiješkom otići u školu.
