Brojne vještine kod djece se smanjuju, profesor: U danu naprave između 2 i 6 kilometara, a trebala bi 20
Poteškoće u komunikaciji, socijalnim interakcijama, motorici i kontroli emocija sve su češći problem kod djece i osnovnoškolaca, a to potvrđuje i činjenica da svako 14 dijete ima odstupanja vezana uz jezik i jezične sposobnosti. Ove činjenice su, kako navode panelisti rasprave ‘Kako kretanje potiče motoričke i kognitivne vještine kod djece’ održane na KiF-u u Zagrebu, rezultat pomanjkanja fizičke aktivnosti kod djece koja sve više svog vremena, također, provode ispred ekrana. Jedan od zaključaka je i da fizičke aktivnosti kod djece prilično nedostaje – stručnjak tvrdi kako današnja djeca u kretanju naprave između dva i šest kilometara, a trebala bi barem dvadeset.
Djeca koja se igraju i djevojčica na mobitelu | foto: Canva
Na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu održan je panel na temu ‘Kako kretanje potiče motoričke i kognitivne vještine kod djece’ na kojem su gostovali brojni panelisti koji su, u svom radu i djelovanju, primijetili da su brojne vještine, uključujući i one jezične, kod djece prilično smanjene unazad nekoliko godina. Poteškoće s ovim vještinama, kako govore panelisti, većinom su povezane uz manjak fizičke aktivnosti od najranije dobi.
‘Svako 14 dijete ima odstupanja vezana uz jezične sposobnosti’
– Činjenica je da se danas suočavamo s poteškoćama komunikacije, socijalne interakcije i slično i to potvrđuje činjenica da svako 14 dijete ima odstupanja vezana uz jezik i jezične sposobnosti. Treba dići svijest o tome da je čovjek sastavljen od puno povezanih elemenata i da su kretanje i jezične sposobnosti itekako povezani, ispričala je Katarina Pavičić Dokoza, ravnateljica Poliklinike Suvag.
S time se slaže i profesor Ranko Rajović sa Sveučilišta u Kopru koji je rekao kako je svaka generacija, osim po govoru i jezičnim vještinama, sve lošija u motorici općenito te kontroli i pokazivanju emocija. Jedan od razloga za to je prilično smanjena razina fizičke aktivnosti kod djece koja svoje slobodno vrijeme uglavnom provode ispred raznih ekrana. Naime, profesor Rajović je ispričao kako, u današnje vrijeme, školska djeca na dan u kretanju i igri naprave između dva i šest kilometara, a trebala bi barem dvadeset.
– Djecu se, od početka osnovne škole tjera da sjede i da se što manje kreću. Nažalost, ta se praksa nastavlja i kasnije u životu. Također, cijelo razdoblje pandemije sve nas je natjeralo da se zadržavamo u našim domovima i vrlo malo krećemo. To je ponajviše utjecalo na djecu čija se aktivna igra smanjila, a to su primijetili i njihovi roditelji. Naravno, djeca su najviše svog vremena provodila uz ekrane, rekla je Sanja Musić Milanović, nacionalna kontakt osoba pri Svjetskoj zdravstvenoj asocijaciji i Europskoj komisiji za promicanje tjelesne aktivnosti.
S ovom izjavom se složio i Marko Milanović Litre, član Saborskog odbora za obitelj, mlade i sport koji je rekao kako je COVID djeci oduzeo većinu živahnosti te da se ta živahnost, niti dvije godine nakon što je svijet počeo funkcionirati normalnije, nije vratila.
I cjelodnevna škola bi trebala potaknuti fizičku aktivnost
Na panelu je spomenut i eksperimentalni program cjelodnevne škole koji se, od rujna ove godine, počeo provoditi u 62 škole diljem Hrvatske. Ovdje je Josip Burušić, savjetnik ministra znanosti i obrazovanja za cjelodnevnu školu, rekao kako je ovaj program postavljen konceptualno, da potiče ravnotežu i cjelovit razvoj učenika (fizički, intelektualni, ali i emocionalni).
– Povećali smo broj sati tjelesnog, svi predavači TZK-a moraju biti kineziolozi, a uvedena je i obavezna rekreacijska stanka između satova drugih predmeta. Naravno, u iduće četiri godine bi i svaka škola trebala imati svoju dvoranu. Također, podnesen je i zahtjev da se. u sklopu nastave fizike, matematike i kemije, potiče kretanje. Stoga, dolazimo do najmanje jednog sata tjelesne aktivnosti u sklopu jednog dana školskih obaveza, ispričao je Burušić.
Dodao je i kako uvođenje predmeta ‘praktične vještine’, osim da djecu nauči brojnim vještinama, služi i da bi djeca, prilikom prelaska iz vrtića, što više razvijala finu motoriku i kretala se. Profesor predmeta Kineziološka metodika u osnovnom školstvu na KIF-u, Hrvoje Podnar, rekao je i da se vrijeme provedeno u fizičkoj aktivnosti vrlo pozitivno odražava i na akademskom uspjehu, koncentraciji na nastavi, većoj želji za učenjem i slično. Podnar je spomenuo i uređenje okoliša škola koji bi trebao biti poticajan za kretanje, u kojemu bi bilo dozvoljeno trčanje i slobodna igra.
Kod adolescenata se, zbog manjka kretanja, javljaju poteškoće s mentalnim zdravljem
Osim kod djece osnovnoškolske dobi, problem zbog manjka kretanja javlja se i kod starijih, osobito kod adolescenata. Profesorica psihologije na Kineziološkom fakultetu, Renata Barić, rekla je kako se u adolescenciji vidi porast poteškoća s mentalnim zdravljem kao što su anksioznost, depresija i slično. Naglasila je kako je velika većina takvih problema povezana s manjkom kretanja u djetinjstvu, ali i trenutno.
– Zaista nije floskula kada vam psiholog, kada vam dijagnosticira ovakve poteškoće, kaže i da se obavezno morate više kretati, govori profesorica Barić. Dodala je i kako su adolescentice posebno izražena skupina kada je riječ o učestalosti pojave poteškoća s mentalnim zdravljem.
Osim fizičke aktivnosti, prilično veliku ulogu u razvoju djece i kvaliteti njihovog života ima i prehrana. Nutricionistica Karmen Matković Melki rekla je da se po pitanju prehrane, iako smo mediteranska zemlja, ponašamo kao ‘zapadnjaci’ te da sve više jedemo visoko procesiranu hranu i to samo zato što nam je lako dostupna (čak i nametnuta) i jer se rijetko tko želi truditi oko pripreme zdravih obroka.
Ovu izjavu potvrdila je i Sanja Musić Milanović koja je iznijela poražavajuću statistiku i rekla kako 35 posto osmogodišnjaka ima previše kilograma te da smo po tome na petom mjestu od 40 zemalja. Također je rekla kako, zbog debljine, do 2050. godine, možemo očekivati da se životni vijek na našem području smanji za tri i pol godine.
