Uobičajen školski dan traje šest ili više sati, tijekom kojeg svaki srednjoškolac ogladni. Tad se postavlja pitanje gdje jesti pod velikim odmorom? I je li uopće moguće pojesti nešto zdravo u tom dvadesetminutnom ili još gore petnaestminutnom odmoru koji srednjoškolci imaju na raspolaganje da dođu do dućana ili pekare, proguraju se da kupe obrok, te ga pojedu.
U toj situaciji ne zanima te hoćeš li pojesti nešto zdravo ili ne, nego samo da što prije riješiš jednu od primarnih potreba – onu za hranom. Obično se u radijusu oko škole učenicima nude proizvodi iz pekare, forneti, sendviči, kebab i slično. Postoji varijanta da se ponese obrok od doma, no to znači svakodnevno nošenje tzv. lunch boxa u školu, što je u hrvatskim srednjim školama prilično nepopularan način konzumiranja obroka.
Naravno da sve to što se kupuje u dućanima i pekarama nije zdravo i obično se dogodi da većina razreda nakon velikog odmora lagano drijema jer ih je uhvatila tzv. fjaka od brzo konzumirane i brzo pripravljene hrane. Upravo zato bilo bi odlično da se za onih 10 ili 20 kuna za gablec svaki dan nudi nešto zdravo, ukusno i po mogućnosti jefitno. Ponekad nas pogodi zdrava volja i kažemo “Od danas jedem samo zdravo” . U tim trenucima inspiracije jedemo jabuke, naranče, doručkujemo ranom zorom prije škole zobenu kašu i kupujemo sve one jogurte u bočicama kako bismo se osjećali poletno i zdravo. Osim toga postoji još jako puno hrane koja je zdrava i koja bi se mogla prodavati po pristupačnoj cijeni u kantinama, no nažalost dok ne dođe do tog vremena hrvatski srednjoškolci su osuđeni na kifle ili pak ako su taj dan dubljeg džepa – kebabe i hamburgere.
Još ako ste pušač i ako volite popiti kavu s ekipom, a morate i jesti – ne gine vam svakodnevni trošak od oko 40 kuna. Zato nađite ljetni posao ili krenite na dijetu koja će trajati cijelu školsku godinu. Bolje rješenje ne postoji.
