Francuska je poznata po mnogočemu – krvave revolucije, kraljevski hedonizam, novi val, Azurna obala. Postoji mnogo pojmova koji asociraju na ovu europsku zemlju. Između ostalog, Grasse – grad na jugu Francuske – dan danas proizvodi najbolje parfeme na svijetu.
Tvornicu Molinard u Grasseu drži jedna od starijih obitelji koja se profesionalno bavi proizvodnjom velike ljudske slabosti – parfema. Njihov parfem Habanita sastoji se od preko 600 esencija, što ga čini jedinim takvim na svijetu. Pričama su nas uveli u proizvodnju mirisa.
Kako se dobiva parfem
Parfemi se dobivaju destilacijom, a najstariji način destilacije izvodi se tako da se u kotao stavi potreban biljni materijal i dva do šest puta veća količina vode koja se zagrijava do vrenja. Vodena para odnosi čestice esencijalnog ulja sa sobom.
Prolazi kroz cijev koja je hlađena vodom prilikom čega dolazi do kondenzacije vode i eteričnih ulja. Oni se zajedno skupljaju u posebnu posudu, a budući da se eterično ulje ne otapa u vodi, slojevi se odjeljuju.
Eterična ulja uglavnom su lakša od vode pa se skupljaju na površini, a voda koja se skuplja ispod eteričnog ulja naziva se hidrolat ili cvjetna vodica. Cvjetna vodica je u principu toaletna voda – miriše jako lijepo, ali je ipak blaža od parfema koji se dobiva od esencija.
Parfem se, dakle, sastoji od više esencija, odnosno od tri note koje se oslobađaju u određenom periodu nakon nanošenja.
Visoka nota parfema oslobađa se odmah nakon što se parfem nanese, srednja nota se oslobađa nekoliko sati nakon nanošenja parfema, a samo srce parfema ili glavna nota najdulje se zadržava na koži. Dok visoku notu čine prilično blagi mirisi, glavna nota se sastoji od onih jakih mirisa kao što je primjerice miris jasmina, cvijeta koji je ujedno i obilježje grada Grassea.
Zanimljiv je podatak da je za samo jednu litru esencije ruže potrebno destilirati 400 tona ružinih latica.
Postupak dobivanja parfema pomoću životinjske masti
Osim postupka destilacije, ranije se koristio postupak dobivanja esencije iz životinjske masti. U oblikovanu ploču od životinjske masti umetale su se latice cvijeta, a mast bi upijala njihov miris. Latice su se dodavale sve dok se životinjska mast ne bi zasitila mirisom. Danas je zabranjeno proizvoditi parfeme tim postupkom.
Nos – naziv za osobu koja se bavi proizvodnjom parfema
Dobivanje parfema nije posao za svakoga, dapače. Osim što je potrebno završiti fakultet i specijalizirati se za raspoznavanje mirisa i proizvodnju parfema, osjetilo njuha mora se njegovati čitav život. Rijetke osobe uspijevaju u ovom zahtjevnom poduhvatu.
Naime, ovaj zanat zahtjeva mnogo odricanja, a fakultete završavaju samo oni najstrastveniji. Potrebno je poštedjeti se od noćnih izlazaka, konzumiranja alkohola, cigareta i ostalih opijata, a na ulicu se izlazi samo s povezom preko nosa. Nepažnja, u protivnom, može naškoditi njuhu o kojem se stalno vodi računa.
Već deset godina nije izašao nijedan Nos, odnosno – nijedan student nije uspio završiti fakultet. Nosovi su izuzetno traženi u svijetu budući da su mirisi sastavan dio većine proizvoda – omekšivača, sira, zubne paste i slično.
Onih pravih Nosova koji se bave upravo proizvodnjom parfema na svijetu ima tek 300-ak, a oni stvaraju parfeme za najpoznatija modna imena poput Diora i Channela. Iako nitko od njih ne smije raditi dulje od 3-4 sata dnevno (jer ne smiju opteretiti osjetilo njuha), svi izuzetno dobro zarađuju, posebice zato što su vrlo deficitarni.
Ranije su Nosovi uspijevali razaznati i tisuću mirisa, dok ih danas, zbog zagađenja zraka, raspoznaju duplo manje.
