Chargé d’Affaires Mark Fleming: ‘Hrvati su simpatično pesimistični, a mladi imaju sve više mogućnosti u Hrvatskoj’

Proteklog tjedna na otoku Sv. Katarina pokraj Rovinja okupili su se mladi lideri iz cijele zemlje u godišnjem susretu Young Leaders Foruma. Bila je to prilika za upoznavanje i razgovor o budućnosti politike i ekonomije, a sve uz niz predavanja zanimljivih lidera iz raznih područja. Sve se to odvija pod pokroviteljstvom Veleposlanstvo SAD-a u Hrvatskoj koje investira u ovakve projekte kako bi osiguralo nastavak razvoja onoga što oni vide kao veliki uspjeh Hrvatske u proteklih 30 godina. Bila je to prilika za razgovor s Markom Flemingom, privremenim otpravnikom poslova Američke ambasade koji vodi diplomatsku misiju u našoj zemlji u odsustvu imenovanog ambasadora.

Chargé d’Affaires Mark Fleming | ilustracija srednja.hr

Mark Fleming je rođen u Richmondu, Virginiji, gradiću koji se nalazi nedaleko Washington D.C.-ja. Iako geografski udaljen, njegova studentska i poslovna karijera je isprepletena s Hrvatskom, susjednim zemljama, ali i udaljenim azijskim zemljama poput Pakistana i Afganistana gdje je radio za američku vladu. U razgovoru za srednja.hr ostavio je dojam pristupačnog i optimističnog diplomata koji gleda prema prilikama koje se stvaraju u ekonomiji budućnosti, ne samo za mlade, nego i za cijelu Hrvatsku.

Na hrvatskom se kaže privremeni otpravnik poslova, odnosno Chargé d’Affaires. Mark, jeste li vi ambasador ili niste?

Nisam Ambasador, nego otpravnik poslova, odnosno Chargé d’Affaires, što je više cool titula nego ambasador. Kada iz raznih razloga nemamo imenovanog ambasadora, imamo Chargé d’Affaires koji vodi diplomatsku misiju u zemlji, što je moja uloga posljednje dvije godine. Ovo je drugi put da sam u Hrvatskoj, prvi put sam bio u Ambasadi od 2013. do 2016. kao voditelj naše političko-ekonomske sekcije.

Trenutačno smo u Rovinju, na kopnu, ali preko puta nas na otoku Sv. Katarina se održava Young Leaders Forum čiji je organizator Američka ambasada i HUKI. O čemu se tu radi, o kakvom je Forumu riječ?

Riječ je o našoj kolektivnoj investiciji u buduće hrvatske generacije. Veza SAD-a i Hrvatske je snažna, puno smo postigli u zadnjih 30 godina, a temelj tog odnosa su odnosi među ljudima i dijeljene vrijednosti. Young Leaders Forum služi kako bi se ti odnosi među ljudima produbili, ali i kako bi investirali u sljedećih 30 godina u Hrvatskoj. Osnova je dijeljenje ideja, tako se gradi ekonomija budućnosti. Dovodimo mlade ljude kako bi čuli govornike, analitičare i istaknute Hrvate te Amerikance, a to je jednako važno kao i prilika mladima da se međusobno upoznaju i vode razgovore o budućnosti poduzetništva, ekonomije i Hrvatske.

Idemo pokušati precizno odrediti, kakve karakteristike lider treba imati danas?

Neovisno o kojem sektoru govorimo, to su ljudi koji imaju puno vizija i inovacija te su spremni prilagoditi se raznim mogućnostima u svijetu koji se brzo mijenja. Iz mojeg osobnog iskustva, a radio sam u State Departmentu 20 godina, koliko se svijet promijenio u tom periodu je nevjerojatno. Treba znati prepoznati kako se stvari rapidno brzo mijenjaju i kako možete iskoristiti te prilike.

Čini mi se da u Hrvatskoj imamo smjenu leadershipa nabolje. Liderstvo je prije asocirano s poduzetništvom koje je u 90-ima bilo povezano s privatizacijom velikih kompanija u nezdravom duhu, ako bih to tako mogao reći. Danas imamo nove lidere unutar IT sektora koji bolje upravljaju, otvoreni su prema javnosti, pristojni, zainteresirani su za globalno i EU tržište. Možete li vi osjetiti tu promjenu u Hrvatskoj?

Radio sam u Hrvatskoj dvaput, a zadnji put sam otišao nedavno. Ima stvari koje su primjetno drugačije od 2016. kada sam otišao do danas. Mislim da ste istaknuli najvažniju stvar. Rastuća kultura poduzetništva i inovacija je uzela sve ozbiljniji zamah, usmjereni su prema područjima koje jesu ekonomija budućnosti – tehnologija, energetika, zdravstvo. Imate puno mladih pametnih ljudi koji rade odlične stvari u tim područjima i nemam sumnje da će u tome biti uspješni.

Na Forumu ste imali i panel o ženama lidericama. Posljednjih nekoliko godina su društvo, a i mediji počeli stavljati veći fokus na ženska prava i liderstvo. U SAD-u ima sve više mladih liderica u ekonomiji i politici, što mislite o tom trendu?

Kolektivno počinjemo shvaćati da su ljudi najveća snaga svakog društva. To znači svi njegovi ljudi. Svi se ozbiljno trudimo biti što više raznoliki i uključiti grupe koje su bile ispodprosječno predstavljene u razgovor. To je ispravna stvar, ali i pragmatična u iskorištavanju našeg najvrjednijeg resursa, a to su ljudi.

U obrazovanju je vidljiv snažan fokus na ohrabrivanju djevojaka kako se ne moraju bojati STEM-a. Na nedavnoj konferenciji o toj temi na srednja.hr, glavna poanta je bila da učenice kada se upišu na STEM fakultete, budu ravnopravne muškim kolegama.

Istraživanja pokazuju da su žene i djevojke bolje u znanosti i tehnologiji od muškaraca. Važno je sve uključiti u sve sektore.

Studirali ste međunarodne odnose na prijediplomskom studiju u Georgetownu, a diplomski na International War Collegeu. Georgetown je visoko pozicioniran među svjetskim rang listama o kojima se izvještava u Hrvatskoj, kako izgleda studiranje u SAD-u?

Došao sam u Georgetown kasnih devedesetih, početkom 2000-ih. Fascinantno vrijeme za studiranje međunarodnih odnosa, svijet se tada mijenjao, a mi smo vodili razgovore o SAD-u kao svjetskoj sili, kakav svjetski poredak želimo razviti. Razvoj u ovom geografskom području je uvelike utjecao na moj kurikulum s obzirom na teške okolnosti u 90-ima. Puno smo učili o kompleksnim pitanjima poput standarda u vojnim intervencijama. Na zadnjoj godini faksa dogodio se napad na WTC u rujnu 2001. i nakon toga su se stvari potpuno promijenile, više smo krenuli razgovarati o transnacionalnim temama. Program je bio odličan i doveo me odmah do posla u State Departmentu. Tada je bilo posebno zanimljivo raditi u praksi ono što sam učio.

Nakon nekoliko godina rada završio sam i diplomski studij na International War Collegeu 2017. i 2018. To je opet bilo dobro, maknuti se korak unatrag iz prakse i vratiti se u akademsko okruženje, reflektirati se na svijet kakav je bio. To je bilo zanimljivo vrijeme za studiranje s pojavom novih centara moći s drugim agendama od svijeta koji je bio izgrađen nakon Drugog svjetskog rata. Obrazovanje je samo po sebi važno, ali i kako razvijamo naše karijere. Dobro je vratiti se u akademski svijet kako bi se mogli reflektirati na ono što radimo.

U Hrvatskoj je uobičajeno da se odmah nakon prijediplomskog studija upiše diplomski te da je to studiranje povezano. Vaš slučaj je drukčiji, je li to tako i inače u Americi?

Ima ljudi koji studiraju u SAD-u tako povezano, bez pauze, ali meni je bilo iznimno vrijedno studirati, potom to isprobati u praksi svaki dan i onda se nakon 15 godina vratiti ponovnom razmišljanju na fakultetu. Ljudi s iskustvom poput mene su obogatili taj diplomski jer smo imali profesionalno iskustvo u onome što smo studirali.

Vi imate pristup u oba ta svijeta, a htio bih to povezati s jednom anegdotom o razlikama između Hrvatske i SAD-a. Prije nekoliko godina sam u Rovinju sjedio na kavi s američkim profesorom na Sveučilištu u Zagrebu koji mi je pokušao objasniti tu razliku. Rekao je, kada bi se u Rovinju pokvarilo zvono na crkvi, lokalni biskup bi se javio u glavnu nadbiskupiju u Zagrebu, objasnio kakav problem ima i tražio novac za rješenje. U SAD-u bi u takvoj situaciji lokalni biskup rekao da se treba organizirati skupljanje novca kroz dobrotvornu utrku, pravljenje kolača koji bi se prodavali i tako bi skupili novac za popravak. Ipak je to njihovo zvono, a ne iz Zagreba. Ta anegdota naravno nema isključivo veze s crkvenim pitanjima, nego i državnim poslovima. Smijali ste se tijekom ove anegdote, znači li to da je istina?

U nekoj mjeri je. Amerikanci su vrlo energični ljudi koji su skloni preuzeti stvari u svoje ruke, bilo to dobro ili loše ponekad. Vidim puno sličnosti između Hrvata i Amerikanaca, prvenstveno da rješavamo probleme. Identificiramo probleme i želimo naći odgovore na njih.

Možda smo mi više birokratizirani od vas?

Radim za svoju Vladu 21 godinu i mogao bih vam reći pokoju stvar i o našoj birokraciji.

Hrvati su treći na svijetu u nogometu, ali kao da smo prvaci u pesimizmu. Imamo tendenciju govoriti kako je naša birokracija najgora u svijetu. Novinari često stavljaju naslove ‘Ovo se može dogoditi samo u Hrvatskoj’. Na studijskom putovanju u SAD-u, prva stvar koju sam napravio je kupio Washington Post, a tamo je glavna vijest bila potencijalni skandal u Vladi oko nabavka IT opreme. Ne znam kako se priča kasnije odvila, ali bilo je riječ o skandalu teškom 600 milijuna dolara. To se znači događa i u SAD-u, otvaraju se teška pitanja o funkcioniranju države, debatira se o najboljim mogućim rješenjima. Možda kod nas nisu u pitanju takvi iznosi, ali to se događa svugdje?

Dobar dio vremena proteklih 20 godina sam živio u drugim zemljama i kroz to sam shvatio da ima puno više sličnosti, dobrih i loših, u različitim društvima nego što ih nema. Gdje god da živiš misliš da su tvoji problemi jedinstveni i unikatni, ali to nikada nije tako.

Svi smo planet Zemlja?

Tako je.

Kada sam bio na Erasmusu, shvatio sam kako kolegica iz Češke ima jednake probleme sa stanodavstvom kao što se događaju diljem EU.

Tu ima važna lekcija. To je mikroprimjer, ali na makro razini, najveći izazovi su oni koje ne možemo riješiti samostalno kao pojedinci, društva ili države. Uistinu je riječ o transnacionalnim problemima, od globalnog zdravlja, okoliša, energetskih izazova pred kojima se nalazimo, ali i šire ekonomske dislokacije.

Vi očito niste pesimistična osoba, kako ohrabrujete Hrvate?

Mislim ovo na najpozitivniji i lijep način – Hrvati su najšarmantniji pesimistični ljudi koje sam ikada upoznao. Svatko je uzrujan zbog nečega, ali postoji i taj pozitivni trenutak u korijenu tog šarmantnog pesimizma, a to je da stvari mogu biti bolje. Zapravo je to vrlo američka osobina gdje smo fokusirani na to kako možemo poboljšati i popraviti stvari. Što kažem Hrvatima kada mi kažu za neke probleme? Istaknem neke činjenice koje se ne mogu osporiti. Nevjerojatno je koliko je ova zemlja napredovala u zadnjih 30 godina. Zemlja koja je stekla nezavisnost, uspostavila funkcionalnu ekonomiju i demokratsku vladu, napravila strateške odluke oko ulaska u NATO i EU. Sve što si je ova zemlja zacrtala je i ostvarila. To ne znači da je sve savršeno, nikada nije. SAD je daleko od savršenog. Cijelo vrijeme napredak je ogroman. Ključno je za sve sada, a ne samo Hrvatsku, detektirati sljedeće izazove i riješiti ih. Hrvati su zasad ostvarili sve ono što su naumili. Samo tako idite naprijed.

Puno mladih u Hrvatskoj odlazi na program Work and Travel. Mladi pronađu sezonski posao u SAD-u, nešto zarade, a potom i putuju jer je to, sve u svemu, i međunarodna razmjena. Zašto to radite?

Taj program postoji desetljećima. Svi programi koji potiču razmjenu i putovanje u SAD su stvoreni kako bi pomogli SAD-u i partnerskoj zemlji koja sudjeluje u programu. Work and Travel je odličan jer dobivamo mlade ljudi koji dobivaju priliku raditi u našoj ekonomiji, to njima pomogne ekonomski kao i SAD-u. Još važnije od toga je što se s time stvara temelj odnosa koji su odnosi među ljudima. To će povezati naše zemlje za sljedeće generacije koje dolaze.

Je li zamisliv obrnuti scenarij u kojem Amerikanci dolaze na razmjenu kod nas?

Vi danas imate nomad vize, a mislim da su upravo Amerikanci bili veliki korisnici tih viza koje je vaša Vlada omogućila. Kada sam 2004. godine bio prvi put u Hrvatskoj to je bilo nešto egzotično za moje prijatelje. Danas svi znaju gdje je Hrvatska na karti i svi Amerikanci žele doći u Hrvatsku. Otvara se puno mogućnosti s nomad vizama i u IT sektoru, što je svakako nešto što će puno Amerikanaca biti sretno da može iskoristiti.

Zašto mislite da je Hrvatska postala popularnija? Je li to zbog Game of Thronesa, jeste gledali seriju?

Samo prvih 10 minuta prve epizode.

Meni se čini da nije zbog GoT-a, nego zbog dobre promocije koju smo napravili. Netko tko je došao, dobro se proveo i preporučio nas dalje. Koji dio Hrvatske vi najviše volite za odmor?

Stalno upadnem u probleme s ovim pitanjem kada ga dobijem diljem zemlje. Oduševljen sam cijelom zemljom. Ovdje sam već šest godina i vidio sam gotovo cijelu Hrvatsku. Nekako sam oduvijek bio sklon Istri, vjerojatno je to i zato što mi je blizu Zagreba i lagano dođem do tu gdje je uistinu prekrasno. Ali ako moram iskreno odgovoriti, cijela zemlja je prekrasna.

Ako student odlazi na program Work and Travel, i dalje mu je potrebna viza jer tamo radi. No, nedavno je došlo i do promjene pa za turistički odlazak viza više nije potrebna. Kako je Hrvatska došla do toga?

Od listopada 2021. godine za hrvatske državljane koji u SAD dolaze na turističko ili poslovno putovanje u trajanju od najviše 90 dana viza više nije potrebna. To je obično obuhvaćalo 60 posto zahtjeva, tako da je ovo sada svakako rasterećenje. Potrebno se samo online registrirati te tako dobivate ulazak u SAD. Za ulazak u visa waiver program države moraju zadovoljiti visoke kriterije te u njega nije lako ući. Puno je zahtjeva potrebno ispuniti, od usklađivanja zakona do tehničkih kriterija. Moram reći da je bilo impresivno vidjeti kada se hrvatska Vlada usredotočila na te kriterije, uspjeli su ih riješiti u rekordnom vremenu. Kada se Hrvati usredotoče na neki izazov i naprave od toga projekt, uvijek to odrade jako dobro, brzo i efektivno. To je naše iskustvo odnosa s Hrvatskom. Kada se neke stvari prioritiziraju kao važne, one se brzo riješe.

To se osjeti u našoj kulturi. Mi smo mala zemlja i kada želimo ostvariti nešto veliko, stavimo sve snage na to i na kraju često ispadne bolje nego što druge zemlje to rade. Od sporta do organizacije događaja, nije vezano samo za politike. Možda je samo problem što se ne fokusiramo na dovoljno dobrih stvari?

Stvar u tome je ako je sve prioritet, ništa nije prioritet. Važno je identificirati ključne ciljeve. Nijedan pojedinac, društvo ni zemlja ne može napraviti dvadeset stvari odjednom. Zato je važno prioritizirati nekoliko stvari.

Što bi trebao biti prioritet mladima u Hrvatskoj u sljedećih deset godina?

Jako je puno mogućnosti za mlade u Hrvatskoj. Napravite svoj uspjeh uspjehom vaše zemlje. Imate prilike za biti uspješni, a vaša zemlja za daljnji razvoj. Postoji puno prilika za mlade i Hrvatsku koje čekaju da postanete lideri ekonomije budućnosti. Imate puno potencijala u energiji, osobito u obnovljivim zelenim izvorima. Velik je potencijal u tech sektoru i inovacijama, kao i u revolucionarizaciji zdravstvenog sektora. Ima područja u kojima mladi Hrvati mogu imati koristi, ali i pomoći svojoj zemlji da budu lider.

S druge strane, imamo puno mladih koji odlaze iz Hrvatske na EU tržište od kada sam dio njega. Odljev mozgova se događa u ovom dijelu svijeta već pedesetak godina. Prvo se događao s generacijom naših djedova, a i sada s novom generacijom milenijalaca. Često i kada ljudi odu, shvate neke kvalitete Hrvatske, poput sigurnosti i nekretnina na moru. Tek kada se nešto izgubi, čovjek shvati vrijednost toga.

Očito je riječ o stvarnom fenomenu. Ljudi iskorištavaju prilike koje im se nude vani, ali opet sam optimističan kako će u budućnosti ljudi koristiti prilike koje se nude u Hrvatskoj. Puno ih se pojavljuje na horizontu.

Idemo se malo vratiti nazad na kulturu, rekli ste za GoT da ste pogledali 10 minuta. Imate li vremena gledati druge stvari?

Gledam puno sporta, američkog nogometa.

Vjerojatno ste primijetili kako su Hrvati talentirani i uspješni u sportu, osobito nogometu, unatoč tome što nedostaje ključne infrastrukture. Koliko vas je tako nešto iznenadilo kada ste došli u Hrvatsku?

To je nevjerojatno za mene jer to nije samo nogomet, nego atletski talent koji postoji u ovoj zemlji kao nevjerojatan resurs. Postoje investicije u infrastrukturu, ali sigurno nisu na razini kao u nekim zapadnim zemljama. Nevjerojatno je što su uz prirodan talent, trening i vodstvo timovi u Hrvatskoj napravili.

Ako nemate toliko vremena za serije, preporučio bih vam seriju Diplomat. Pomalo je kaotična, ponekad diplomatična, a ponekad ne.

Siguran sam da je serija prikazala naš život glamuroznijim nego što se čini.

Svakako je pomalo nerealna, ljudi budu oteti u diplomatskim rezidencijama. Ne zvuči kao da je to vaš dnevni život. Ali ako to nije vaš glamurozni život, kako izgleda jedan dan u životu privremenog otpravnika poslova?

Volim svoj posao, volim biti uključen u diplomaciju. Diplomacija je zapravo kolektivno rješavanje problema. I ponekad je te probleme lako riješiti, no nekada problemi zaista znaju biti teški. Dobro je što naše zemlje žele iste stvari. Predivno je živjeti u zemlji gdje je ljudima cilj isti kao i onima koji u zemlju dolaze. Hrvati žele stabilnu, modernu i prosperitetnu demokratsku državu koja je usidrena u zapadni svijet. SAD želi partnera koji je stabilan, moderan i demokratski prosperitetan te usidren u zapadni svijet. I mi ovdje imamo odlične odnose s autoritetima. I to se temelji na zajedničkim ciljevima i vrijednostima. Zato volim raditi ovdje. U isto vrijeme ovdje možemo puno toga napraviti, ali i dobiti ono što nam je svima prioritet.

Na srednja.hr često izvještavamo o školskim pucnjavama u SAD-u jer je riječ o mladim ljudima. Iako izvještavamo o tome, vjerujem da ne možemo potpuno razumjeti taj fenomen. Ne događa se kod nas, ne događa se u EU, daleko je od nas. Ponekad se dogode velike stvari, kao prosvjedi ispred Capitol Hilla prije par godina, pomislim kako je to zadnja kap. To je sada nešto zbog čega će riješiti problem, ali na kraju, ništa se ne riješi. Možete li nam staviti to u perspektivu jer je nama iz vanjske perspektive možda previše pojednostavljeno – Ljudi pucaju i ginu, ajmo to zaustaviti, ali ponekad je i kompliciranije od toga?

I sam se osjećam kao da gledam iz druge perspektive na ta događanja. Nezamislivo je. Svaki put kada se to dogodi u našoj zemlji je grozno, tragično, srceslamajuće i nerazumljivo. Inicijalna reakcija je emocionalna, svi se osjećaju grozno zbog toga što se to dogodilo. Jednom ako se dogodi je previše, a događa se češće od toga. Nadam se da ćemo se jednog dana kao društvo skupiti zajedno i adresirati sve aspekte problema koji se vežu uz taj fenomen. Pravne, političke, zdravstvene, društvene i kulturne. Dok ne napravimo taj koherentni korak kao društvo, bit ćemo tu gdje jesmo. U pravu ste, svaki put kada se dogodi takav slučaj, kažemo da ćemo adresirati taj problem, ali još izostaje taj koherentni korak.

To je onda sljedeći prioritet za SAD u budućnosti?

Da, to je problem koji ima više strana. Imate pravni problem, zdravstveni povezan s mentalnim zdravljem i društveni problem gdje trebamo biti iskreni prema sebi samima. Dok ne adresiramo sve te probleme, nećemo moći riješiti taj problem.

Zaključno, da se vratimo na početak razgovora – zašto investirate u stvari poput Young Leaders Foruma?

Toliko se toga događa ovdje, toliko je prilika koja se stvaraju u budućnosti. Zato investiramo u stvari poput Young Leaders Foruma, kako bi iskoristili potencijal energije ljudi i prilika, kako bi iskoristili potencijal tog šarmantnog pesimizma i osigurali da se progres nastavi.