Situacija 1999: Lana i Nika su na školskom odmoru
Lana optuži Niku kako joj je Dora rekla da je njoj Nika rekla kako joj se sviđa Ivor (Lanin dečko), posvađaju se. Lana to kaže i ostalim prijateljicama te sve ružno gledaju Niku na hodniku. Sljedeći školski odmor, Nika dolazi do Lane i ispričava joj se, objašnjava da je to rekla u povjerenju te kako nikad ne bi ništa poduzela jer su njih dvije frendice. Lana se ipak duri do kraja dana, ali poslije škole opet su frendice.
Situacija 2011: Lana i Nika su na školskom odmoru.
Lana optuži Niku kako joj je Dora rekla da je njoj Nika rekla kako joj se sviđa Ivor (Lanin dečko), posvađaju se. Lana dolazi doma bijesna i otvara grupu na Facebooku “Nika Š. je drolja koja krade tuđe dečke”. Budući da su njih dvije već dulje vrijeme prijateljice, iz foldera slika na kompjuteru izvuče Nikinu sliku na kojoj pijana u Saloonu stoji na stolu i stavlja je u grupu. Zatim poziva sve svoje frendove da lajkaju grupu. Mnogi joj se javljaju na chat da je pitaju zašto je to učinila, a ona im objašnjava kako je saznala da joj Nika namjerava ukrasti dečka. U grupu se učlanjuje sve više i više ljudi. Dora javlja Niki što je Lana učinila. Nika dobiva poruku na mobitelu od Ane iz razreda:
“Kako si mogla? Odvratna si, to ti je prijateljica. Ti droljo !!”
Nika otvara svoj Facebook profil, ali on je zatrpan porukama koje je vrijeđaju. Nika ne može pobjeći -mobitel, Facebook- svi vrište na nju i nazivaju je pogrdnim imenima.
Ekspazija intereta u zadnjih 10 godina donijela nam je nove oblike komunikacije, društvene mreže, portale koji nam omogućuju uštedu 7 kn svaki dan te samim time i manje nagomilavanje novina, također brojne primjerene i neprimjerene sadržaje koje tu i tamo volimo pogledati, forume koji nam omogućavaju razmjenu iskustava i mišljenja, skidanje filmova i serija- Bog blagoslovio internet!- pomislili biste. Međutim, donijela je i svoju mračnu stranu na koju su prešli najmlađi korisnici. Radi se o zlostavljanju putem interneta tzv. cyberbullingu. Cyberbulling se definira kao komunikacijska aktivnost cyber tehnologijom koja se može smatrati štetnom kako za pojedinca, tako i za opće dobro. Novi oblik nasilja među vršnjacima obuhvaća sve situacije kada je dijete ili tinejdžer izloženo napadu drugog djeteta, tinejdžera ili grupe djece, putem interneta ili mobitela.
Tučnjave nakon škole ostavili smo u 90-ima, kada smo mogli pobjeći doma, a sutradan se pomiriti i ponovo družiti s Filipom iz 8.c s kojim smo se potukli. Danas, u novom milenijumu djeca svoje svađe, komentare i nesuglasice objavljuju na internetu, otvarajući grupe na Facebooku te provaljujući jedni drugima u mailove i Facebook profile. Internet nudi anonimnost, a upravo ona daje vjetar u leđa brojnim nasilnicima jer umanjuje rizik da će se ikad saznati tko je proširio dotičnu informaciju. Ono što je objavljeno na internetu ostaje tamo pohranjeno duže vrijeme te tako žrtvu ostavlja zauvijek obilježenu u virtualnom svijetu. Mnogi će se složiti kako riječi bole više od šamara, a koliko tek boli zapisana riječ zauvijek urezana u bespuće interneta? Internet i anonimnost daju djeci lažnu hrabrost i brišu društvene kočnice.
Hrabriji smo u privatnosti svoga doma za tipkovnicom našeg kompjutera nego kad se nalazimo oči u oči s osobom koja nam se zamjerila. Djeca smatraju kako mogu izreći svoje frustracije, ljutnje, mišljenja i uvrede i pritom proći nekažnjeno. To im daje osjećaj superiornosti i moći. Darežljiv internet omogućit će im da napisane uvrede ne vidi samo cijeli razred ili škola, već publika mnogo većeg dosega, a žrtvi će iznova davati priliku dase vrati na ono što je o njoj napisano te da ponovo sve to proživi. Postavlja se pitanje kako se zaštititi od ovakvog oblika zlostavljanja? Isto kao što u hrvatskim obrazovnim institucijama ne postoji seksualni odgoj tako ne postoji ni edukacija o korištenju interneta na siguran i odgovoran način.
Djeca nezaštićena lutaju internetskim stranicama. Kada čitamo članke i naslove u novinama poput “Učenici na Facebooku planirali ubojstvo učiteljice” ili grupe na Facebooku poput “Svi koji mrze I.B i žele da ode iz OŠ”, zapitamo se, kao buduća generacija roditelja, kako da jednoga dana odgajamo svoju djecu. Da im usađujemo moralne vrijednosti pa da zbog njih i sami postanu žrtve onih koji ih nemaju? Bez obzira na sve, djecu je potrebno pripremiti za svijet interneta, usaditi im odgovornost za dobro i loše, pomoći im da se osjećaju voljenima i povezanima u domu, školi i među vršnjacima jer su upravo zanemarena djeca sklonija cyberbullingu. Era interneta već je odavno stigla, no jesmo li mi spremni za nju?