Dalija Orešković: ‘Studenti zagrebačkog sveučilišta ne zaslužuju imati Damira Borasa za rektora’
Prvi krug predsjedničkih izbora održava se sutra. Svoj glas građani mogu dati jednom od 11 kandidata koji su prikupili najmanje 10.000 potpisa i tako postali službeni predsjednički kandidati. Mi smo poslali upit svim kandidatima sa setom pitanja koji se tiču mladih i obrazovanja Nakon što su nam na pitanja odgovorili Katarina Peović i Ivan Pernar, zadnji dan pred predizbornu šutnju odgovore nam je poslala i Dalija Orešković.
Predsjednička kandidatkinja Dalija Orešković (42) bivša je šefica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, a s te pozicije nije štedjela političare. Pokretala je postupke protiv najmoćnijih ljudi u državi. Nakon što joj je istekao mandat, Orešković je osnovala stranku START – Stranku antikorupcije, razvoja i transparentnosti. Hrvatsku opisuje kao “otetu državu”. Odgovorila nam je na 7 pitanja o položaju mladih i obrazovnom sustavu.
1. Mladi u Hrvatskoj već nekoliko godina odlaze iz zemlje u velikom broju. Što biste napravili da spriječite iseljavanje mladih koji svoju budućnost ne vide u Hrvatskoj?
Istraživanja potvrđuju da mladi odlaze zato što više ne vide svoju perspektivu u ovom društvu u kojem više vrijedi nečija stranačka iskaznica od njihovih kvaliteta, talenata, stečenog znanja i zalaganja. Korupcija je ovdje ne samo način vladanja i upravljanja svim društvenim procesima, već stil kojim se živi. Jedini način na koji se mogu promijeniti trendovi iseljavanja je kompletno resetiranje čitavog sustava! Dio mog predsjedničkog programa je nacrt nove strategije suzbijanja korupcije, koja u brojnim prijedlozima koristi nove tehnologije, a sveukupno stvara potpuno drugačiji okvir ponašanja političkih elita. Moj program je jedini takav na našoj političkoj sceni, a njime se stvara moderno, odgovorno društvo u kojem će mladi poželjeti sudjelovati i u njemu graditi svoju budućnost i dobar životni standard.
2. Jeste li u svojem programu spomenuli mlade i na koji način? Molim Vas da konkretno kažete što se u Vašem programu odnosi na mlade i koje biste konkretne korake kao predsjednik poduzeli da se to ispuni.
Nisam izričito spomenula mlade, kao što nisam izričito spomenula niti jednu drugu društvenu skupinu! Slogan mog predsjedničkog programa je – bez maske! Pod time sam mislila na raskrinkavanje politike i političara, razotkrivanje razlike između onoga što govora i onoga što rade. Nisam jedna od onih koje daju prazna obećanja kako bi pridobila simpatije određenih grupa. U okviru ustavnih ovlasti predsjednika države, osmislila sam program koji je podjednako potreban svima! Zbog društvene nepravde pati čitavo društvo, sve njegove skupine uzajamno su povezane i ovisne jedna o drugoj. Želimo li naprijed, nitko više ne može gledati isključivo na sebe. Smatram da je zadatak predsjednika države da pomogne u definiranju društvenih prioriteta te da usmjerava traženje konsenzusa kako bi se lakše potaknule društvene reforme i procesi bez kojih jednostavno ne možemo naprijed. Jedina šansa za mlade je da se promijeni način razmišljanja i ponašanja na političkoj sceni. Umjesto loših i ispraznih komedijaša i prodavača magle, moramo početi birati ozbiljne i odgovorne ljude koji će ponudi svoju viziju. Mladi se moraju pitati kakvu Hrvatsku trebaju i kakvu Hrvatsku žele, prepoznati tko im je od političara po stavovima i razmišljanjima blizak, a onda se i sami uključiti u stvaranje nacrta i planova tog našeg zajedničkog dizajna. Moja politička vizija im upravo to nudi i na to ih poziva.
3. Što vidite kao glavni problem obrazovnog sustava u Hrvatskoj?
Slom vrijednosti. Problem obrazovnog sustava je taj što obrazovanje nije na cijeni. Ne samo po statusu onih koji u sustavu obrazovanja rade, ne samo po lošoj opremljenosti obrazovnih ustanova i zastarjelim obrazovnim programima. Najveći je problem što se rezultat obrazovnog procesa više cijeni u nekim sretnijim, bolje uređenim društvima, nego u našem u kojem su na kreiranje novi snaga, ipak potrošeni određeni društveni i materijalni resursi. Odlaskom mladih i obrazovanih ljudi, gubi se naš najveći i najvažniji kapital. To se između ostalog odražava i na izborne procese. U trenutku davanja ovog intervjua, u pozadini gledam i slušam informativne emisije. Pitam se vide li mladi glasačku strukturu onih kandidata kojima se po anketama daju najveće šanse? A onda se pitam, a gdje Vam je bunt? Većina vas mladih već sada ima više znanja, više kompetencija, više sposobnosti od onih kojima ćete prepustiti da vam kroje sudbinu! Vrijeme je da sami uzmete svoju budućnost u ruke, i ako ništa drugo, i samo za početak, glasate za promjene.
4. Štrajk u školama trajao je više od mjesec i pol dana, a zaposlenici su tražili povećanje plaće putem koefijenata za sve. Smatrate li da bi se svim učiteljima i nastavnicima trebala povećati plaća ili bi se plaća trebala povećavati s obzirom na ostvarene rezultate u radu?
Od prvog dana sam podržavala štrajk, no ujedno i pozivala nastavnike da traže više. Nadala sam se do samog kraja da će taj štrajk postati okidač jednog općeg javnog buđenja i izražavanja nezadovoljstva zbog nazadovanja po svim bitnim kriterijima u odnosu na druge članice EU. Bili smo blizu, no u konačnici je prevladao pragmatizam pa se opet stekao dojam da su svi u ovom društvu fokusirani isključivo na svoje vlastite cipele i da nitko nema sluha i empatije za sagledavanje šire slike. Šteta. Mogli smo bolje. U odnosu na vaše vrlo konkretno pitanje, potrebno je promijeniti sustav vrednovanja unutar same struke, pronaći odgovarajući model nagrađivanja onih koji se trude i ostvaruju rezultate te ispravljanja situacija u kojima se tolerira bilo čiji nerad, no za odgovor na pitanje kakav model bi bio najbolji bilo bi dobro provesti prethodne konzultacije sa samim pripadnicima obrazovne struke.
5. Mislite li da je državna matura kao standardizirani ispit dobar način za provjeravanje znanja i sposobnosti maturanata za ulazak u visoko obrazovanje?
Načelno da. No postoje dvojbe je li način na koji se provodi državna matura dobar. Očito je da postoje problemi, kao i različita tumačenja suprotstavljenih strana. Polazeći od toga da ishod nije dobar, mislim da treba saslušati i struku, osobito onaj njezin dio koji kritizira službenu državnu obrazovnu politiku, ali i same učenike. Još uvijek se njihov glas nedovoljno čuje i nedovoljno uvažava.
6. Sveučilište u Zagrebu predložilo je dodjelu počasnog doktorata gradonačelniku Grada Zagreba Milanu Bandiću. Što mislite zaslužuje li gradonačelnik Bandić taj počasni doktorat?
Građani Grada Zagreba ne zaslužuju imati korupciji sklonog Milana Bandića za gradonačelnika, pa ga svejedno imaju. Studenti Zagrebačkog sveučilišta ne zaslužuju imati Damira Borasa za rektora, pa je on svejedno tu. Počasni doktorat Milan Bandić ne zaslužuje, ali ako ga i zaprimi, on nema nikakav ugled ni značaj. I ovi izbori su prilika da se mladi zapitaju, postoji li poveznica između Milana Bandića, Damira Borasa i Kolinde Grabar Kitarović te urušavanja svake perspektive koju njihova generacija ima? Ako tu poveznicu vide, vrijeme je za njihovu reakciju i glas za nekog drugog predsjedničkog kandidata!
7. Zašto bi mladi trebali glasati baš za Vas i kako ih planirate motivirati da izađu na birališta s obzirom da je poznatu da ovu skupinu politika baš i ne zanima i da manje od ostalih izlaze na izbore?
Država u kojoj mladi ne glasaju i ne zanima ih ozbiljan politički sadržaj, nema svoju budućnost. Za ovu generaciju, politička platforma koju ja gradim, možda je i zadnja nada. Mladi bi trebali glasati za mene, jer sam ga glas svih promjena za kojima oni vape.
Nisam showmen, nisam klaun, predstavila sam svoja rješenja, a odluku prepuštam njima. Moje jedino oružje su znanje i riječi! Riječi pretočene u viziju, program i plan! Moja iskrena i srčana borba za bolju Hrvatsku trebala bi biti poticaj za izlazak na izbore svakoj poštenoj, radišnoj i racionalnoj osobi kojoj je dosta manipuliranja, loših političara i stranačkih kartela, ali na kraju dana, to je stvar osobne odluke i procjene svakog birača, pa tako i mladih.