Prije nekoliko dana sjedimo prijateljica i ja u jednom malom kafiću u getu jer hejtam rivu i „splitsko stanje uma“ u šljokastim uggsicama i bilim starkama. Priča mi o tipu, nazovimo ga Marko, kojeg je upoznala ovo ljeto u jednom splitskom klubu jer, hvala Bogu, gdje bi drugo trebala upoznat muškarca svog života, nego ondje gdje se i zadnji trag morala ostavlja na obližnjem zidiću.
Marko nakon nekog vremena skuplja snagu i prilazi mojoj prijateljici s nekim prosječno lošim upadom, ali njoj se to sviđa pa nakon nekog vremena odlazi s njim van da bi se malo bolje upoznali. Zvala me je to jutro i oduševljeno pričala kako je upoznala super momka, svira gitaru (Čitaj: „Znam odsvirat tri jeb*** akorda i ciciban koji sam naučia u četvrtom razredu osnovne škole“), zanima ga fotografija (Čitaj: „Imam ajfon i svaku sliku provučem kroz filter na Instagramu“)…
Mjesec dana kasnije… Nekoliko kava, česti noćni pozivi i jedan seks. I nakon toga uvijek isto pitanje – „Zašto mi se nije javia?“ S obzirom da su muškarci s Marsa, a žene s Venere, ja sam sa Zemlje i k’o svaka prava Dalmatinka volim zabadat nos tamo di mi nije misto. Pijem treću kavu taj dan i ispuhujući dim cigarete govorim joj: „Ja ne znam zašto se čudiš. Imaš 20 godina, zar nisi do sada već naučila da je svaka seksualno slobodna žena u ovom gradu drolja? Da mu nisi dala, zva bi te svaki dan. Naravno, sve do onog dana kad mu daš. Onda više ne bi zva.“
Ona me je nakon toga tužno pogledala i rekla: „Ali ja sam se zaljubila.“ Bilo mi je žao šta sam bila suviše okrutna prema njoj pa rekoh samoj sebi, ajde da čujem još jednu „ljubavnu priču“ jer, ruku na srce, i ja sam jednom imala isti, tužni pogled koji se samo zaljubio. „Znaš, u početku mi je svaki dan slao poruke, pitao bi kako sam provela dan i kad ćemo se opet vidjeti. Bila sam dobra prema njemu, nisam htjela glumiti nedodirljivu… Zaista sam mislila da sam napokon pronašla nekog kome će stvarno biti stalo do mene, ali to nije dugo trajalo. Čula sam da se u isto vrijeme viđao s još par cura. Kako je mogao? Nikad nisam trebala spavati s njim…“
Godine 1848. U SAD-u održan je prvi skup o ženskim pravima, na kojem je donesena Declaration of Sentiments, u kojoj su žene tražile pravo raspolaganja svojom imovinom, skrbništvo nad djecom u slučaju razvoda, mogućnost zaposlenja… Dva stoljeća kasnije žene imaju jednaka prava kao i muškarci, no jesmo li zaista potpuno ravnopravne?
Suočena sa splitskim stanjem uma, već sam jako mlada naučila da je svaki seksualno mnogo aktivni muškarac faca, a žena je, naravno, u istom slučaju drolja. Često sam od svojih muških prijatelja kao mišljenje o muško-ženskim odnosima čula „Dobar ključ otvara sve brave, a lošu bravu svi mogu otvorit’.“ E, pa dragi moji prijatelji, bivši momci i svi vi koje ću tek upoznati; kad bi svaka brava bila dobra, zar onda i svaki ključ ne bi bio loš? Uz dužno poštovanje, teorija vam ne drži vodu.
Neke cure samo žele pronaći svog princa, udati se, roditi djecu i živjeti sretno do kraja života. Za sve nas ostale, obične smrtnice, koje smo od ljubavnih romana odustale još u srednjoj školi, što nam preostaje? Celibat? Ne, hvala. Možda u nekom drugom životu. Nešto kasnije u životu i sama sam se susrela sa seksom i pitanjem „Koji je tvoj broj? S koliko si ih spavala?“
Jednom sam pročitala članak koji je govorio o stvarnom broju ljudi s kojima smo imali seksualni kontakt. Uzmite broj svojih seksualnih partnera, a zatim ga pomnožite sa svakim partnerom kojeg je imao vaš partner, a nakon toga s brojem partnera partnera vašeg partnera i tako unedogled. Koji je sad vaš broj? S koliko ste partnera spavali? Dame i gospodo, svi smo mi drolje.
Drage prijateljice, ponekad ćete u životu biti povrijeđene, ali doći će i onaj dan kad ćete biti istinski sretne. I zato činite sve ono što želite, a ne ono što vam je netko rekao ili nametnuo da činite. Ostanite dosljedne sebi i vlastitim stavovima jer je upravo to ono što će vas izdvojiti od drugih.
Na kraju krajeva, u životu će vam više biti žao zbog stvari koje niste učinili, nego zbog onih koje jeste. A za sve muškarce koji su nas razočarali: „Ne, srce, to nije bilo cijelu noć i nije bilo do jaja, bilo je deset minuta i nisi niš’ obavio do kraja.“
