Mladi su ovisni o Internetu. Elton John je gej. Poanta: ništa što već nismo znali. Ali ono što iznenađuje, a trebalo bi nas i pomalo plašiti, jesu posljedice koje se javljaju ako ne koristimo Internet samo osam sati. Ako ste mislili da je apstinencijska kriza od alkohola loša, upoznajte se s apstinencijskom krizom od tehnologije.
Foto: Flickr
Faks te natjera da radiš čudne stvari. Kao na primjer da cijeniš vrijeme koje možeš potrošiti na ne komuniciranje s ostatkom svijeta već na sebe i vlastite interese. I vjerojatno bi svaki student objeručke prihvatio ponudu za dobrovoljnim sudjelovanjem u eksperimentu u kojem osam sati ne smije koristiti nikakav oblik tehnologije niti komunicirati s drugim ljudima. Ne samo da bismo prihvatili, već imam i popis stvari koje mogu obaviti u tih osam sati.
Ipak, postoje skupine koje su u tom polju malo rizičnije.
Yekaterina Murashova, dječja psihologinja, nije smatrala da će eksperiment u kojem djeca i tinejdžeri u dobi od 12 do 18 godina moraju osam sati u komadu u jednome danu provesti bez Interneta, tehnoloških gadgeta i komunikacije s drugim ljudima biti opasan. Ipak, od 68 dobrovoljaca koji su pristupili eksperimentu, samo ih je troje uspješno izvršilo zadatak.
Nemoguća misija: Provesti osam sati u vlastitome društvu
Cilj ovog eksperimenta bio je dokazati da su mladi prečesto zabavljeni stvarima koje nisu sami ostvarili, da su nesposobni naći stvari koje će ih držati zabavljenima i da im je potpuno nepoznat pojam stvaranja vlastitog imaginarnog svijeta.
U prijevodu, današnja se djeca i mladi ne znaju igrati.
Sudionicima ovog eksperimenta je bio zabranjen svaki kontakt s tehnologijom, ali im nisu bile zabranjene knjige, pisanje, šetanje, pletenje, i slične kreativne aktivnosti, a od kontakta s ljudima su smjeli komunicirati s osobama na raznim blagajnama ili konobarima u kafićima. Dopušteno im je bilo bilježiti vlastite osjećaje i misli, a planirano je da idući dan opišu kako su se nosili sa samoćom pod takvim uvjetima. U slučajevima pretjerane anksioznosti, neugode i stresa, eksperiment je za pojedine sudionike obustavljen uz navedeno točno vrijeme prekida eksperimenta i navedene razloge zašto je eksperiment prekinut.
Strah, anksioznost, mučnina, bol u trbuhu, ali i suicidalne misli
Troje od 68. Ili 4,41 posto. Točno toliko ih je uspješno privelo eksperiment kraju, dva dečka i djevojka. Od svih sudionika, jedino su ta dva dečka izjavila kako za vrijeme trajanja eksperimenta nisu osjetili nikakve negativne posljedice.
Petero ih je imalo napadaje panike, 27 ih je doživjelo simptome poput mučnine, nekontroliranog znojenja, vrtoglavice, valova vrućine i boli u trbuhu, a gotovo svi su osjećali strah i anksioznost. Troje ih je imalo suicidalne misli.
Početna radost koju su sudionici osjećali kada su započinjali eksperiment nestajala je već na početku drugog ili trećeg sata. Ako ovo ne dokazuje da je Internet postao prava ovisnost 21. stoljeća, konzultirajte se sa simptomima apstinencijske krize od alkohola.
Gdje ste bili, što ste radili
U tih osam sati su mogli raditi što su htjeli. Njihove su se aktivnosti kretale od onih uobičajenih, poput kuhanja i jedenja, čitanja ili pokušaja čitanja, besciljnog gledanja kroz prozor, igranja s ljubimcem, a samo je jedna djevojka posjetila muzej, jedna djevojka se molila, jedan je dečko posjetio zoološki, a jedan se vozikao autobusom pet sati.
Gotovo su svi sudionici u jednome trenutku pokušali zaspati, no zbog misli koje su im se motale po glavi nisu mogli zaspati.
Ono što najviše iznenađuje jest da tim osobama nije nedostajao toliko kontakt s ljudima koliko doticaj s tehnologijom. Nakon završetka eksperimenta, njih 14 se odmah prijavilo na društvene mreže, a samo petero ih je otišlo uživo posjetiti prijatelje.
– Pa kuda to ide ovaj svijet?, rekla bi moja baka.
