Većina je ljudi u zapadnom svijetu naviknuta na život u kućama i stanovima, bili oni mali ili veliki. No, jedan američki profesor ima drugačije stambene navike. Naime, on živi u kontejneru, a zbog toga nije nimalo nesretan već to radi čak s određenim ciljem.
Iako je u zapadnom svijetu normalno živjeti u kućama i stanovima, jedan američki profesor Znanosti o okolišu i dekan Sveučilišta Houston-Tillotson u Austinu, odlučio je živjeti u čudnom i skučenom zdanju koje je ustvari kontejner, piše Grist.
Ljudi troše više no što im treba
Profesor i dekan imenom Jeff Wilson učinio je projekt pod nazivom Dumpster Project zanimljivim jer ga je iz teorije prenio u praksu, a glavni protagonist je on sam. Naime, odlučio se na život u kontejneru od samo 4 kvadratna metra. Radi na projektu sa svojim studentima u sklopu kojeg će pokušati ovaj kontejner pretvoriti u održiv dom za manje od 10 tisuća dolara. Njegov nadimak je ‘profesor kontejner’.
Odlučio se na ovu ideju ne bi li pokazao koliko prostora i resursa ljudi troše bespotrebno. Provesti će godinu dana u malom kontejneru veličine 4 kvadratna metra, što je samo jedan posto ukupne površine prosječnog američkog doma. ‘Profesor kontejner’, kako ga zovu, pokušat će se voditi tezom ‘novih jedan posto’ što znači da će pokušati koristiti jedan posto vode, energije te kreirati jedan posto otpada, a sve to u odnosu na prosječan dom u Americi.
Prednosti života u kontejneru
Kontejner u kojem živi za 46 kvadratnih metara je manji od samoproglašenog najmanjeg doma u Londonu te za 62 kvadratna metra manji od klasične male kuće koja vrijedi oko 30 tisuća dolara.
Zanimljivo je da ovom profesoru vrlo malo stvari može stati u njegov nevelik novi dom kojeg je postavio blizu fakulteta na kojem predaje. Naime, nema wc ili tuš, pa koristi fakultetski sanitarni čvor, nema niti perilicu za odjeću, pa odlazi u javnu praonicu, a njegova garderoba je vrlo skromna te se sastoji od samo nekoliko pari hlača i majica, tri kape te osam, devet leptir-mašni.
Wilsona je ovaj projekt privukao, osim radi okoliša, i zbog toga što smatra da ljudi kada su kod kuće ne komuniciraju s ljudima te rjeđe i upoznaju nove. On tvrdi da dok pere odjeću u javnoj praonici ili dok jednostavno stoji ispred svog kontejnera, upoznaje puno više ljudi te je gotovo uvijek u interakciji s njima.